Bokserski klub Slavija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prostorije kluba

Bokserski klub Slavija Banja Luka osnovan je 1961. godine a prvobitno je egzistirao u okviru preduzeća "Rudi Čajavec". Slavija je šestostruki prvak BiH (posljednji put u sezoni 2011/12) i prvak Jugoslavije iz 1974.
U novembru 1959. u fabrici "Rudi Čajavec" formirana je boskerska sekcija. Prvi dogovor oko registracije kluba održan je odmah poslije Olimpijskih igara u Rimu 1960. godine. Osnivačka skupština kluba održana je 25. juna 1961. Prvi predsjednik kluba bio je Žiža Ostojić, direktor "Rudi Čajaveca", a članovi uprave bili su: Gojko Krstanović, Jovica Cvetić, Miško Bogdanović, Duško Josipović, Muhamed Kapetanović, Mile Babić, Milomir Gligorić, Boro Tadić, Muhamed Šedić i Duško Smiljanić a u ime takmičara Dragan Batar.[1] Radi se o jednom od najtrofejnijih sportskih kolektiva Banjaluke i čitave Republike Srpske i BiH. A banjalučki bokseri su i danas najdominantniji u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Inače boks u Banjaluci ima dugu tradiciju zahvaljujući čuvenom ugostitelju Milkanu Gojiću koji je tridesetih godina prošlog vijeka plemenitu vještinu donio u Banju Luku. Poslije Drugog svjetskog rata boks je toliko privlačio mlade Banjalučane da je svaki kvart imao boksersku sekciju. Glavni protagonisti bili su: Kićo Božić, Duška Despanić, Alija Lila Harbaš, Mesud Dujso, Franjo Rigler, Neško Bećarević i Fuad Biško. Dres bokserskog kluba Slavija nosili su: Srbi, Crnogorci, Romi, Hrvati, Muslimani ... čak i tamnoputi bokseri.[2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Slike na ulazu u prostorije kluba

Prvi takmičari u okviru bokserske sekcija Slavija, bili su bokseri početnici: Ćutković, Milanović, Terzić, Batar, Babić, Veljić ... Trenirali su u podrumu samačkog hotela "Rudi Čajavec" i to ponedjeljkom, srijedom i petkom u trajanju od jednog časa. Održavani su prijateljski mečevi. Početkom juna 1961. godine dogovoreno je da se formira BK Slavija a 25. juna te godine održana je osnivačka skupština. Mečevi su tada održavani na Stadionu sportskih igara a kada vremenski uslovi to nisu dozvoljavali mečevi su seljeni u bioskopsku dvoranu "Rudi Čajaveca“. Prijateljskim mečevima znalo je da prisustvuje i više 1000 gledalaca. Čim se organizovalo takmičenje u okviru Republičke lige SFR BiH, Slavija je postala član te lige. Njeni najbolji bokseri odlazili su i na turnire u Beograd i Sarajevo. Najbolji bokseri Slavije u tom periodu bili su: Ćutković, Milanović, Terzić, Andrić, Rajić, Harvaš, Avdić, Vulin, Ratkovac, Veljić i Batar. Najveći šampion kluba tada bio je Dragan Batar koji je 1962. godine u izboru najboljih sportista Bosanske Krajine zauzeo 5. mjesto. Prvi meč u ligi banjalučani su imali 1962. protiv tuzlanske Slobode. Bio je to i prvi trijumf za banjalučki boks (11-9). Najpoznatija imena iz te generacije su: Dragan Batar, Miroslav Popović, Mijo Andrić. 1967, 1968. i 1969. Slavija je bila klupski šampion BiH. To joj je omogućilo da se bori za plasman u elitnu Jugoslovensku boksersku ligu. Pod vođstvom Sredoja Zekanovića sedamdesetih godina stasava u odličnu ekipu. Slavija je do prve savezne lige SFRJ stigla 1972. a od tada je postala stalni član najelitnijeg bokserskog društva. Okosnicu kluba činili su: Tešić, Pejić, Glamoč, Batar, a Marijan Beneš iz meča u meč izrasta u boksersku veličinu.

Marijan Beneš

U klub je stigao i Radovan Bisić, za trenera biva postavljen Predrag Krstić. Formiran je šampionski tim. SD "Borik" znala je primiti na prvoligaškim mečevima i po 5000 gledalaca. U bivšoj državi, banjalučki boskeri su bili jedni od nosilaca tadašnjeg boksa. Bili su ekipni šampioni 1974. a davala je i mnogobrojne reprezentativce i bilježila sjajne rezultate i u narednih gotovo 20 godina. Slavija je svijetu podarila bokserske veličine poput Marijana Beneša, Antona Josipovića, Radovana Bisića... Marijan Beneš je bio profesionalni i amaterski šampion Evrope, i vicešampion svijeta a treba napomenuti da se okitio i titulama u SFRJ, na Balkanu i Mediteranu. Anton Josipović je 1984. postao olimpijski prvak, što je praktično i najveće dostignuće u boksu. Čuveni američki dnevnik Njujork tajms (The New York Times) 1984. objavio je naslovnicu sa slikom Antona Josipovića sa zastavicom SFRJ i proglasio ga za najboljeg boksera olimpijskog turnira a samim tim i najboljeg boksera svijeta iste godine. Radovan Bisić osvaja bronzu Evrope, Dragomir Vujković srebro svijeta.[3]

1974. Prvak Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Orden "Njegoša" za Dragana Batara

Slavija je jedini bokserski klub iz Bosne i Hercegovine koji je bio šampion Jugoslavije. 1974. u nezaboravna dva meča finala Slavija je bila bolja od Kablovi iz Svetozareva. Uspjeh je bio tim veći što su ekipu činili samo Banjolučani. Tvorac čuvene bokserske generacije bio je Sredoje Zekanović.

  • Sastav šampionskog tima bio je: Zdravko Pala, Zvonko Pala (kapiten), Viktor Homo, Veljo Zindolić, Marijan Beneš, Edo Dervoz, Željko Kospić, Radovan Bisić, Fadil Basić.[3]

Memorijal "Radovan Bisić"[uredi | uredi izvor]

Kapiten Darko Kučuk na treningu (2014)

BK Slavija je u znak sjećanja na pokojnog Radovana Bisića, organizator međunarodnog bokserskog turnira. Turnir je uvršetn u kalendar međunarodne bokserske federacije (EABA). Radovan Bisić bio je bokser banjalučke Slavije a umro je 1996. godine. Prvi memorijal "Radovan Bisić" održan je 3. novembra 1997. u Sportskoj dvorani "Borik" a titulom pobjednika okitio se Dejan Jović SR Jugoslavija.[4]

Dosadašnji pobjednici turnira: Dejan Jovanović - SR Jugoslavija (1997), Geard Ajetović - SR Jugoslavija (1999), Bojan Rosić - Republika Srpska (2001), Nikola Sjekloča - Srbija i Crna Gora (2003), Nikola Sjekloča - Srbija i Crna Gora (2005), Zoran Mitrović - Srbija (2006), Aleksej Šerbakov - Srbija (2007), Darko Kučuk - Republika Srpska (2008), Darko Kučuk BK Slavija - Republika Srpska (2009), Stevo Zolak BK Slavija - Republika Srpska (2010), Bojan Aladžić BK Slavija - Republika Srpska (2011), Velibor Vidić BK Slavija - Republika Srpska (2012), Bojan Aladžić BK Slavija - Republika Srpska (2013), Slobodan Jekić BK Slavija - Republika Srpska (2014).[5]

11. memorijal (2012)[uredi | uredi izvor]

Memorijal "Radovan Bisić" održan u septembru 2012. (11. po redu) ostaće upamćen po tome što je po prvi put održan na otvorenom. Bokserski ring bio je postavljen na banjalučkom Trgu Krajine a bokserske mečeve u dvodnevnom programu turnira pratio je veliki broj posjetilaca. Učešće na turniru su uzeli takmičari iz 8 zemalja - Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovenije, Crne Gore i BiH. Ukupno je održano 18 borbi a pobjednik turnira bio je Velibor Vidić bokser banjalučke Slavije.[6] Vidić se takmičio u kategoriji do 69 kilograma i zabilježio dvije ubjdljive pobjede. U polufinalu je prvo savladao Poljaka Matijaša Kupijeca jednoglasnom odlukom sudija (5:0) a istim rezultatom slavio je i u finalu protiv Mađara Benea Gerga.[7]

Nove klupske prostorije[uredi | uredi izvor]

Bokserski klub Slavija dobio je nove klupske prostorije 2008. godine, i na taj način su poboljšani uslovi za rad kluba. Prostorije ovog kluba nalaze se iza banjalučke "Gimnazije“.[5]

Obilježavanje 50 godina postojanja[uredi | uredi izvor]

U 2012. Boskerski klub Slavija obilježio je veliki klupski jubilej 50 godina postojanja kluba. Organizovana je Svečena akademija u Narodnom pozorištu Republike Srpske tim povodom. Čast da otvori akademiju imao je veliki bokserski as Slavije i Banje Luke Anton Josipović. Tokom akademije prikazan je i 6 - minutni film posvećen Sredoji Zekanoviću (autor: Tomo Marić). Postavljena je i izložba fotografija i novinskih zapisa, takođe u Narodnom pozorištu RS, a fotografije su nastale tokom 50 godina duge istorije Slavije. Pošte Srpske su izdale poštansku markicu, a održan je i tradicionalni turnir "Radovan Bisić" (2012. na banjalučkom Trgu Krajine).

BK "Slavija" danas[uredi | uredi izvor]

Ring u klupskim prostorijama

U januaru 2013. Slavija je postala po 6. put prvak Premijer lige BiH. Zbog određenih pomjeranja kalendara tada je postala prvak za sezonu 2011/2012. i to ispred boksera Radnika iz Bijeljine. Na kraju takmičarske sezone izabranici šefa stručnog štaba Mirka Savkovića i trenera: Vlade Railića, Mirka Ninkovića i Vladana Kljajića, imali su 37 od maksimalnih 48 bodova i tako stigli do 6. titule prvaka BiH. Godina 2013. protekla je u procesu organizacione stabilizacije kluba, te Slavija nije nastupala u bokserskoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine ali je uprkos finansijskim problemima i u 2013. organizovala memorijal "Radovan Bisić“. U 2014. klub namjerava da se vrati takmičenju u najelitnijem rangu BiH i napadne novu titulu klupskog prvaka BiH. Aktuelni kapiten kluba je Darko Kučuk. Na putu do titule u sezoni 2011/2012 boje Slavije su branili: kapiten Darko Kučuk, Marko Đurić, Mario Aleksić, Stevo Zolak, Velibor Vidić, Danijel Topalović, Marko Čolić, Damir Beljo, Slobodan Jekić, Branislav Obradović, Jovan Stanišić, Jovica Dančić i Nebojša Poletan.[8]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Turistička organizacija Banja Luka Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. decembar 2013), BK Slavija
  2. ^ Pres RS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2014) Tomo Marić za Pres
  3. ^ a b „Istorijat bokserskog kluba”. Arhivirano iz originala 02. 12. 2013. g. Pristupljeno 23. 11. 2013. 
  4. ^ Memorijalni turnir Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. oktobar 2016)Radovan Bisić
  5. ^ a b „Glas Srpske”. Arhivirano iz originala 03. 12. 2013. g. Pristupljeno 23. 11. 2013. 
  6. ^ Memorijalni turnir Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. oktobar 2016)11. po redu
  7. ^ Glas Srpske 11. memorijalni "Radovan Bisić"
  8. ^ BK Slavija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2014) Klupski prvak BiH 2011/2012.