Боровница

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Borovnica
listovi i plodovi borovnice
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Pleme:
Rod:
Sekcija:
Vrsta:
V. myrtillus
Binomno ime
Vaccinium myrtillus
Sinonimi

Vaccinium angulosum Dul.
V. montanum Salisb.
Vaccinium yatabei Makino

Borovnica ili crna borovnica, borovinka, borovnjača, crna jagoda, brusnica i mrča (lat. Vaccinium myrtillus)[1] je žbunasta biljka[2] iz porodice vresova (Ericaceae). Naučni naziv je izveden od latinskih reči bacca = bobica i myrtus (deminutiv myrtillus) po sličnosti listova sa biljkom mirtom.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Žbunasta biljka visine do 50 cm sa gustim i tankim grančicama izrazito oštrih uglova i zelene, sjajne kore. Listovi su okruglasto jajasti, a na vrhu šiljati i bez dlaka, goli. Obod liske je fino testerasto usečen, a lisne drške su veoma kratke. Cvetovi su viseći na kratkim drškama i pojedinačni. Krunica loptasta zelenobele do zelenkastocrvene boje dužine 4-7 mm i izgrađena od 5 režnjića. Plod je sjajna bobica plavocrne boje i blago nakiselog ukusa, koja sazreva od jula do septembra. U njoj se nalazi veliki broj semena.

Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Pogodno tlo za rast borovnice je kiselo i umerenovlažno zemljište, a na višim nadmorskim visinama je planinska crnica. Raste u zoni listopadnih, bukovih šuma i iznad nje na svežim zemljištima. Značajna je njena uloga na planinskim čistinama i subalpskim acidofilnim zajednicama gde obrasta velike površine. Čest je stanovnik mnogih planinskih masiva.

Hemijski sastav borovnice[uredi | uredi izvor]

Kao borovnica se koristi zreo plod (Myrtilli fructus) i list (M. folium). Hemijski sastav plodova je:

Listovi borovnice su pravi izvor minerala (kalijum, natrijum, mangan, hrom, gvožđe, bakar i dr.), vitamina C, organskih kiselina, a sadrže i saponine, šećer (do 18%), tanine i dr.

Lekovito dejstvo i upotreba[uredi | uredi izvor]

Plodovi borovnice imaju primenu kako u narodnoj tako i u službenoj medicini.[3] Blagotvorno su sredstvo kao preventiva ili terapija kod avitaminoze ili hipovitaminoze, kao i za lečenje neinfektivnog proliva kod dece. Važno je i njihovo dijetetsko delovanje. Plodove je najbolje koristiti u svežem stanju ili kao sok. Osim soka od njih se mogu praviti ukusni i kvalitetni sirupi, džemovi, kompoti i dr. samo što se kuvanjem gubi vitamin C.

Listovi imaju dejstvo kardiotonika, diuretika, holerika i adstrigensa. Koriste se kao sastojak biljnih mešavina za lečenje šećerne bolesti II stepena kao i kod poremećaja digestivnog trakta.

Pri dugotrajnoj upotrebi listova borovnice ili ako dođe do predoziranja javlja se hronično trovanje pa se zbog toga samomedikacija ne preporučuje.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

U albanskom jeziku (alb. boronica) je sličan, slovenski, naziv za borovnicu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vaccinium myrtillus. herbalia.org. 
  2. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 163. ISBN 86-331-2075-5. 
  3. ^ „Dani plavičaste ljepotice”. Radio televizija Republike Srpske. 11. 8. 2011. Pristupljeno 11. 8. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vuksanović, Snežana: Ljekovite biljke u šumski plodovi (brošura), Natura, Kolašin, 2007.
  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistočne Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]