Gojna Gora

Koordinate: 43° 59′ 20″ S; 20° 07′ 41″ I / 43.9889° S; 20.1281° I / 43.9889; 20.1281
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gojna Gora
Pogled na Gojnu Goru
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 610
Geografske karakteristike
Koordinate43° 59′ 20″ S; 20° 07′ 41″ I / 43.9889° S; 20.1281° I / 43.9889; 20.1281
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina753 m
Gojna Gora na karti Srbije
Gojna Gora
Gojna Gora
Gojna Gora na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Gojna Gora je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 610 stanovnika. Od Gornjeg Milanovca udaljeno je 48 km. Nalazi se na starom putu za Požegu na području užičke Crne Gore, na nadmorskoj visini od 480 do 794 m i ima površinu od 2.970 ha.[1]

U selu je rođen Arsenije Loma (oko 1778Brusnica, 1815), vojvoda kačerski, kao i Jevto Jevtović (18921977), redov srpske vojske koji je, pri povlačenju u Prvom svetskom ratu preko Albanije, na leđima preneo brdski top i doneo ga u Drač.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Crkva Sv. Dimitrija u Gojnoj Gori

Gojna Gora se prvi put pominje u turskom popisu iz 1476. godine. Starosedelačko stanovništvo se pred turskom najezdom iselilo iz ovog sela. Gojna Gora je nanovo naseljena kada su je nastanili ljudi iz Starog Vlaha i Crne Gore – iz Morače i Osata.[1]

Ovo selo je nekada pripadalo opštini i školi u selu Kamenici, a pripada crkvenoj parohiji crkve posvećene Svetom Iliji koja je takođe u Kamenici.[1]

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 223 ratnika. Poginulo ih je 141 a 92 je preživelo.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U popisima selo je 1910. godine imalo 1187 stanovnika, 1921. godine 905, a 2002. godine taj broj je spao na 741.[1]

U naselju Gojna Gora živi 626 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,2 godina (46,4 kod muškaraca i 47,9 kod žena). U naselju ima 244 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,01.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.354
1953. 1.383
1961. 1.354
1971. 1.243
1981. 1.084
1991. 900 890
2002. 735 744
2011. 610
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
733 99,72%
nepoznato
  
2 0,27%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 142. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]