Dvorski kompleks na Dedinju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Beli dvor
Kraljevski dvor
Kapela Svetog Andreja Prvozvanog
Slamnata kuća
Park u dvorskom kompleksu

Dvorski kompleks na Dedinju prostire se na imanju od 134 hektara, na najvišem brežuljku ovog beogradskog naselja, Dedinje. Dvorski kompleks je napravljen ličnim sredstvima i po nalogu Kralja Aleksandra I, u periodu od 1924. do 1937. godine. U okviru dvorskog kompleksa nalaze se dve primarne rezidencije: Kraljevski dvor i Beli dvor, kao i dvorska kapela Svetog Andreja Prvozvanog.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Kraljevski Dvor na Dedinju izgrađen je u periodu 1924-1929. godine i bio je dom Kralja Aleksandra I i Kralja Petra  II. Danas je objekat dat na korišćenje princu Aleksandru i njegovoj porodici od strane vlade Savezne Republike Jugoslavije. Republika Srbija je pravni sukcesor tog ugovora i objekat je njenom vlasništvu, dok princ sa svojom porodicom živi u njemu.[1]

Projektanti su bili arh. Živojin Nikolić i akademik Nikolaj Krasnov sa Kraljevske akademije. To je velika i reprezentativna vila od belog kamena u srpsko-vizantijskom stilu. U njenom sastavu je i Dvorska kapela posvećena Sv. Apostolu Andreju Prvozvanom, koji je zaštitnik i Krsna Slava Kraljevskog Doma, i koja je sagrađena po uzoru na crkvu manastira Sv. Andreja na Tresci, zadužbinu Kralja Vukašina. Oko Dvora su podignute pergole, parkovske terase, bazeni, paviljon i koncertna terasa. Iz Dvora koji je na grebenu brda, pruža se veličanstven pogled na Dedinje, Košutnjačku šumu, Topčider i Avalu. [2]

Zgrada Belog dvora, koji se nalazi u istom kompleksu sa Kraljevskim dvorom, zidana je po želji Kralja Aleksandra I kao rezidencija za njegove sinove Prestolonaslednika Petra (budućeg Kralja Petra II), Kraljevića Tomislava i Kraljevića Andreja. Kralj Aleksandar je očekivao da će njegovim sinovima biti potreban sopstveni prostor kada odrastu. [3]

Ivan Meštrović je izvajao brojne skulpture po narudžbini kraljevske dinastije Karađorđević, posebno kralja Aleksandra I Karađorđevića. Među porudžbine kralja Aleksandra ubrajaju se skulptura sfinge, Miloša Obilića, Marka Kraljevića, junaka kosovskog mita Srđa Zlopogleđa, ženske pandane kosovskim junacima i druge radove. Dela se danas uglavnom nalaze u okviru dvorskog kompleksa na Dedinju.[4]

Dvorovi su okruženi parkom za čije projektovanje je zaslužan pejzažni arhitekta Eduard Andre. U okviru dvorskog kompleksa nalaze se i bazeni i kuhinje, slamnata kuća i kancelarija Maršalata dvora. Ovde se nalazi i bogata umetnička zbirka.[5]

2013. godine je objavljena monografija „Dvorski kompleks na Dedinju“.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Moravčević 2018, str. 31-34.
  2. ^ admin. „Kraljevski dvor”. Kraljevska porodica Srbije (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-06-23. 
  3. ^ admin. „Beli dvor”. Kraljevska porodica Srbije (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-06-23. 
  4. ^ Borić, Tijana (2008). „Umetnički opus Ivana Meštrovića u dvorskom kompleksu na Dedinju”. Nasleđe. 9. 
  5. ^ Kralj birao skupo, Tito voleo aktove („Večernje novosti“, 27. novembar 2014)
  6. ^ Riznica zabranjenog grada („Večernje novosti“, 20. april 2013)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Moravčević, Nikola (2018). Aleksandar II Karađorđević : prilozi za biografiju. Beograd: „Štamparija Čigoja“. 978-86-531-0449-8.  COBISS.SR 269650956

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]