Ankiloglosija

С Википедије, слободне енциклопедије
Ankiloglosija
Novorođenče sa znacima ankiloglosija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostmaksilofacijalna hirurgija

Ankiloglosija (lat. ankyloglossia) je urođena razvojna anomalija u kojoj je jezik prirastao za pod usne duplje celom svojom dužinom, što ograničava vrhu jezika slobodno kretanje.[1][2]

Termin potiče iz grčkog jezika od reči agkilos — zaobljen i glossa — jezik. Može se dijagnostikovati već kod novorođenčeadi u vidu parcijalne ili totalne fuzija jezika sa dnom usne šupljine.

Istorija[уреди | уреди извор]

U medicinskoj terminologiji termin ankiloglosija po prvi put se spominje 60-ih godina 20. veka. Wallace je prvi definisao stanje u kojem vrh jezika u protruziji ne prelazi rub donjih inciziva, nazvavši ga „jezik sa kravatom” (engl. tongue tie).[3]

Epidemiologija[уреди | уреди извор]

Do 10% novorođenčadi se rađa s ankiloglosijom.[4]

Etiopatogeneza[уреди | уреди извор]

Kod ove anomalije jezik je čvrsto povezan sa dnom usne duplje tkivnom jezičnom vezom (lat. frenulum lingua). Kod osoba sa ankiloglosijom jezična veza je preterano kratka i debela, što ograničava pokrete jezika.

Tačan uzrok ankiloglosija nije poznat, ali ako se anomalija javlja nasledno u nekim porodicama, u njenom nastanku najverovatnije geni igraju važnu ulogu. Iako rezultati naučnih istraživanja upućuju na moguću genetičku etiologiju, dosad nisu otkriveni genetički faktori koji utiču na razvoj ankiloglosije6

Udručene anomalije

Ankiloglosija može biti samostalna anomalija ili činiti deo nekog sindroma, poput:

  • sindroma rascepa nepca vezanog za X-hromozom,
  • Kindler-ov sindrom,
  • van der Woude.ov sindrom
  • Opitz-ov sindrom.[5][6][7]

Klasifikacija[уреди | уреди извор]

Prema intenzitetu patoloških promena ankiloglosije se dele na sledeće klase:

Klasifikacija ankiloglosije

Klase Opis Dužina „slobodnog jezika”
KLASA I Blagi stepen ankiloglosije
12 – 16 mm
KLASA II Srednji stepen ankiloglosije
8 – 11 mm
KLASA III Visoki stepen ankiloglosije
3 – 7 mm (indikacija za hiruršku terapiju)
KLASA IV Potpuna ankiloglosija
< 3 mm (indikacija za hiruršku terapiju)

Kako je važnost slobodne pokretljivosti jezika tokom dojenja jako velika, deca sa zadebljanim frenulumom imaju u 75% slučajeva teškoće s dojenjem.

Ankiloglosija se klinički manifestuje znacima i simptomima koji zavise od insercije frenuluma na jezik, odnosno za dno usne šupljine. U novorođenčadi ili odojčadi, simptomi angiloglosije su slični onima kod deteta koji ima problema sa dojenjem. Naime dete ne može da sisa majčino mleko jer ne moće da isplazi jezik preko donje usne, a ponekad ni preko donje vilice. Usled nemogućnosti ispružanja jezika, na zadnjem delu tela jezika se stvara grba. Da bi jezik mogao normalno da funkcioniše on mora: „da prelazi preko desni donje vilice pre kontakta s dojkom kako bi dojku zaštitio. Jezik zatim uvlači bradavicu i areolu u usta i stvara svojevrsni „kanal” za podržavanje ovog dela dojke. Vrh jezika se tada diže i pritiska na mlečne kanaliće, iz kojih se mleko peristaltičkim pokretima jezika potiskuje prema bradavici. Zadnji deo jezika se odmiče i stvara negativni pritisak, koji isisava mleko u orofarinks. Ukoliko je protruzija i elevacija jezika ograničena, svrsishodno i bezbolno dojenje je gotovo nemoguće.[8]

Klinička slika[уреди | уреди извор]

U kliničkoj slici dominiraju ovi znaci i simptomi:

  • Dete je plačljivo, razdražljivo ili uznemireno, čak i nakon hranjenja (podoja).
  • Zbog nemogućnosti pravilnog sisanja beba se brzo umara i nakon 1 ili 2 minuta, odbija dojku ili zaspi na njoj pre nego što je dovoljno jelo.
  • Slabo povećanje telesne mase ili gubitak mase
  • Umesto da siše, beba može samo žvakati bradavicu. Naime kako bi donekle kompenzovala ovaj problem beba koristi vilicu umesto jezika. Površnim zahvatom ono zapravo grize dojku i koristi usne za njeno izmuzavanje, a to dovodi do skidanja s dojke, škljocanja i lošeg kontakta s dojkom.[9]

Zbog navedenih problema i majka dojilja može imati probleme, koji se manifestuju u vidu bolove u dojci ili grudima i psihičkom napetošću.

Dijagnoza [уреди | уреди извор]

Dijagnoza se postavlja nakon detaljnog sagledavanja stanja, pregledom detetovih usta, palpiranjem frenulum i posmatranjem podoja.[10]

Posledice[уреди | уреди извор]

Ankiloglosija ograničava pokrete jezika

Posledice angkiloglosije mogu biti višestruke:[4]

Za majku

Dokazano je da 25% majki dece s ankiloglosijom ima poteškoće sa dojenjem, što vrlo brzo dovodi do prestanka dojenja. Ankiloglosija kod dojilja uzrokuje sledeće probleme:[4]

  • otećene i bolne bradavice,
  • inhibiran refleks ispuštanja mleka,
  • mastitis sa ili bez apscesa,
  • smanjeno stvaranje mleka,
  • umor, postporođajna depresija,
  • rani prekid dojenja.
Za odojče

Ankiloglosija kod odojčeta uzrokuje problema s dojenjem i hranjenjem u 25 do 60% slučajeva. Oni se manifestuju:[5]

  • učestalim prekidima u toku podoja,
  • frustriranost deteta,
  • dehidratacijom i izgladnjivanjem,
  • žuticom,
  • iscrpljenošću deteta usled učestalog dojenja,
  • zastojem u razvoju,
  • otežanim refleksom gutanja i povećanom opasnosti od gušenja.
Za starije dete

Kod starijeg deteta posldice ankiloglosije su: 

  • otežan govor,
  • loša oralna higijena, 
  • smanjeno samopouzdanje,
  • nemogućnost lizanja sladoleda i ljubljenja („francuski poljubac”),
  • deformiteti donjih zuba.[11]

Terapija[уреди | уреди извор]

Neki lekari i konsultanti za laktaciju preporučuju da se to odmah ispravi - čak i prije nego što novorođenče bude otpušteno iz bolnice. Drugi preferiraju pristup čekanju i praćenju. To obrazlažu činjenicom da se jezični frenulum može vremenom olabaviti priraslice jezika. U nekim slučajevima, konsultacije sa konsultantom za laktaciju mogu pomoći pri dojenju, a logopedska terapija može pomoći u poboljšanju govornih zvukova.[12]

Prikaz jezika pre (gore) i nakon frenotomije (dole)

Ankiloglosija se najčešče leči hirurškim odvajanjem jezika, primenom dve metode: frenotomije i frenuloplastke.

Frenotomija[уреди | уреди извор]

Frenotomija je jednostavna hirurška procedura koja se može obaviti sa ili bez anestezije u bolničkoj ambulanti ili ordinaciji. Do četvrtog meseca života deteta nije potreban anestetik.[12]

Doktor pregleda lingvalni frenulum, a zatim sterilnim makazama iseca frenulum. Procedura je brza, i minimalno invazivna jer u jezičnom frenulumu ima malo nervnih završetaka ili krvnih sudova.

Komplikacije nakon frenotomije su retke - ali mogu uključivati ​​krvarenje ili infekciju, ili oštećenje jezika ili pljuvačnih žlijezda. Takođe je moguće formiranje ožiljke ili da se frenulum ponovo pričvrsti za dno jezika.[12]

Dete se odmah po zahvatu intervencije može podojiti.[12]

Frenuloplastika[уреди | уреди извор]

Frenuloplastika je opsežnija procedura od frenuloktomije koja se može preporučiti ako je potrebna dodatna korekcija ili je jezični frenulum predebeo za frenotomiju.[12]

Frenuloplastika se radi u opštoj anesteziji uz pomoć hirurškihinstrumenata. Nakon što se frenulum oslobodi, rana se obično zatvara šavovima koji se sami resorbuju dok jezik zacjeljuje.

Moguće komplikacije frenuloplastike slične su frenotomiji i retke su: krvarenje ili infekcija, ili oštećenje jezika ili pljuvačnih žlijezda. Mogući su i ožiljci zbog opsežnije prirode zahvata, kao i reakcije na anesteziju.

Nakon frenuloplastike, mogu se preporučiti vežbe za jezik kako bi se poboljšalo kretanje jezika i smanjila mogućnost nastanka ožiljaka.[12]

Rezultati

U velikoj većini slučajeva nakon hirurškog odvajanja jezika u:[13]

  • 70% slučajeva trenutno se primećuje znatno poboljšanje,
  • 20% slučajeva dolazi do značajnog poboljšanja dolazi u roku od nedelju dana,
  • 10% slučajeva poboljšanje se ne primećuje.[13]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Klockars, T. (2007). „Familial ankyloglossia (Tongue-tie)”. Int J Pediatr Otorhinolaryngol. 71 (8): 1321—4. PMID 17588677. doi:10.1016/j.ijporl.2007.05.018. 
  2. ^ Messner, A. H.; Lalakea, M. L.; Aby, J.; MacMahon, J.; Bair, E. (2000). „Ankyloglossia: Incidence and associated feeding difficulties”. Arch Otolaryngol Head Neck Surg. 126 (1): 36—9. PMID 10628708. doi:10.1001/archotol.126.1.36. 
  3. ^ Wallace AF. „Tongue tie”. Lancet. 2: 377—8. 1963. 
  4. ^ а б в Stiepan, DeeDee (2023-02-27). „Mayo Clinic Minute: Tongue-tie in babies”. Mayo Clinic News Network (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  5. ^ а б Chaubal, T. V.; Dixit, M. B. (2011). „Ankyloglossia and its management”. J Indian Soc Periodontol. 15 (3): 270—2. PMC 3200025Слободан приступ. PMID 22028516. doi:10.4103/0972-124X.85673Слободан приступ. 
  6. ^ Bhattad MS, Baliga MS, Kriplani R. Clinical guidelines and management of ankyloglossia with 1-year followup: report of 3 cases. Case Rep Dent 2013;2013:185803.
  7. ^ Blaggana A, Blaggana V. „Ankyloglossia: diagnostic and treatment dilemma; A case report”. J Innov Dent. 1: 4—8. 2011. 
  8. ^ Prof. Dr Dragan Zamaklar, urednik Dečja hirurgija Архивирано на сајту Wayback Machine (9. мај 2021) Pristupljeno 29.12.2017.
  9. ^ Tinanoff N. Common lesions of the oral soft tissues. In: Kliegman RM, Stanton BF, St Geme JW III, Schor NF, eds. Nelson Textbook of Pediatrics. 20th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; (2016) p. 315.
  10. ^ Dhar V. Common lesions of the oral soft tissues. In: Kliegman RM, St. Geme JW, Blum NJ, Shah SS, Tasker RC, Wilson KM, eds. Nelson Textbook of Pediatrics. 21st ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2020:chap 341.
  11. ^ Segal LM, Stephenson R, Dawes M, Feldman P. „Prevalence, diagnosis, and treatment of ankyloglossia”. Can Fam Physician. 53: 1027—33. 2007. .
  12. ^ а б в г д ђ „Tongue-tie (ankyloglossia) - Diagnosis and treatment - Mayo Clinic”. www.mayoclinic.org. Приступљено 2023-04-19. 
  13. ^ а б Serafin and N. Georgiade: Pediatric plastic surgery, Mosby company, Toronto, 1984.

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Doherty GM, Way LW, editors. Current Surgical Diagnosis & Treatment. 12th Edition. New York: Mcgraw-Hill; 2006.
  • „N. Roberton Textbook of neonatology, Churchil Livingdtone 1989”
  • Lawrence RA, Lawrence RM. Protocol 11: guidelines for the evaluation and management of neonatal ankyloglossia and its complications in the breastfeeding dyad. In: Lawrence RA, Lawrence RM, eds. Breastfeeding: A Guide for the Medical Profession. 8th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:874-878.
  • Tinanoff N. Common lesions of the oral soft tissues. In: Kliegman RM, Stanton BF, St. Geme JW, Schor NF, eds. Nelson Textbook of Pediatrics. 20th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 315.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).