Autakoid

С Википедије, слободне енциклопедије

Autakoidi su biološki faktori koji deluju kao lokalni hormoni, imaju kratkotrajno dejstvo, deluju u blizini mesta sinteze,[1] i ne prenose se krvotokom. Autakoidi su primarno karakterisani po njihovom dejstvu na glatke mišiće.[2] U pogledu vaskularnih glatkih mišića, oni mogu da budu vazokonstriktori i vazodilatatori.[3]

Vazodilatorski autakoidi mogu da budu oslobođeni tokom fizičkog vežbanja. Njihov glavi efekat se može videti na koži. Oni omogućavaju gubitak toplote.

Reč autakoidi potiče od grč. Autos - sam i Acos - olakšanje, i.e. lek. Oni su lokalni hormoni i stoga imaju parakrini efekat. Predstavnici autakoida su: eikosanoidi, angiotenzin, neurotenzin, NO (azot-monoksid), kinini, histamin, serotonin, endotelini, itd.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Ahrens, Franklin A. (1996). Pharmacology. Wiley-Blackwell. стр. 45—. ISBN 9780683000856. Приступљено 25. 11. 2010. 
  2. ^ Autacoids на US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
  3. ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. изд.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803. 

Literatura[уреди | уреди извор]