Dulcin

С Википедије, слободне енциклопедије
Dulcin
Nazivi
IUPAC naziv
(4-Etoksifenil)ureja
Drugi nazivi
Sakrol; Valzin
Identifikacija
3D model (Jmol)
ECHA InfoCard 100.005.244
KEGG[1]
UNII
  • CCOC1=CC=C(C=C1)NC(=O)N
Svojstva
C9H12N2O2
Molarna masa 180,20 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Dulcin je veštački zaslađivač koji je oko 250 puta slađi od šećera. Ovo jedinjenje je otkrio Džozef Berlinerbau 1884.[4] Dulcin je ušao u masovnu proizvodnju sedam godina kasnije. Uprkos činjenice da je otkriven samo pet godina nakon saharina, ovo jedinjenje nije doživelo komercijalni uspeh saharina. Dulcin je bio važan zaslađivač tokom ranog 20. veka i ima prednost nad saharinom da ne poseduje gorki zaostali ukus u ustima.

Rana medicinska istraživanje su utvrdila da je ova supstanca bezbedna za ljudsku upotrebu, i on se smatrao idealnim za upotrebu od strane dijabetičara. Međutim jedna FDA studija iz 1951. je pokrenuta mnoga pitanja o njegovoj bezbednosti, što je dovelo do povlačenja dulcina sa tržišta 1954, nakon što su ispitivanja na životinjama ukazala na nespecifična karcinogena svojstva.

Dulcin je takođe poznat kao sukrol i valzin.[5]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Goldsmith, R.H. (1987). „A tale of two sweeteners”. J. Chem. Educ. 64 (11): 954—955. doi:10.1021/ed064p954. 
  5. ^ Bender, David A. (2005). A Dictionary of Food and Nutrition. Oxford University Press. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Hodges, L. 1973. Environmental pollution: a survey emphasizing physical and chemical principles. Holt, Rinehart and Winston Inc., New York.