Goldbahova hipoteza

С Википедије, слободне енциклопедије

Goldbahova pretpostavka je jedan od mnogobrojnih neriješenih problema u teoriji brojeva. Ova pretpostavka je tvrdnja da važi sledeća teorema

Parni brojevi od 4 do 28 predstavljeni kao suma dva prosta broja: Parnim brojevima odgovara horizontalna linija. Za svaki prost broj, postoje dve kose linije, crvena i plava. Suma dva prosta broja je predstavljena kružićem u preseku crvene i plave linije. Dakle, kružići na horizontalnim linijama daju sve particije od po dva prosta broja koji u zbiru daju parne brojeve.
Sl. 1. Raspodela broja načina rastavljanja parnih brojeva
Svaki paran broj veći od 2 se može predstaviti u obliku zbira dva prosta broja.

Predstavljanje parnog broja kao zbir dva prosta broja se može zvati Goldbahovo rastavljanje i za prvih nekoliko brojeva je:

4=2+2

6=3+3

8=5+3

10=7+3=5+5

12=7+5

14=3+11=7+7

. . .

iz čega se vidi da rastavljanje nije jednoznačno, odnosno da za neke brojeve postoji više načina da se broj rastavi. Na slici 1 je za svaki broj na x osi predstavljeno na koliko načina se može rastaviti.

Poreklo pretpostavke[уреди | уреди извор]

Pruski matematičar Kristijan Goldbah je 12. juna 1742. godine pisao Leonardu Ojleru (Pismo XLIII) i predložio pretpostavku:

Svaki ceo broj veći 2 od je moguće napisati kao zbir tri prosta broja.

On je 1 smatrao prostim brojem, što su matematičari kasnije odbacili. Moderna verzija ovog prvobitnog Goldbahovog predloga bi glasila:

Svaki ceo broj veći od 5 je moguće napisati kao zbir tri prosta broja.

Ojler se zainteresovao za ovu temu i predložio da se ova pretpostavka izrazi na sledeći način:

Svaki paran broj veći od 2 se može predstaviti kao zbir dva prosta broja.

i čak naglasio kako mu ova teorema izgleda prilično očigledna mada je nije dokazao.

Literatura[уреди | уреди извор]