Harisa

С Википедије, слободне енциклопедије

Harisa je sos od ljutih paprika u zemljama Magreba.

Glavni sastojci pečena crvena paprika, Bakulti paprika, Serano paprika i ostale ljute paprike, začini i biljke kao i sos od belog luka, seme korijandera, šafron, ruža, kim, kao i povrće i maslinovo ulje za konzerviranje. Najviše se koristi u Tunisu, Libiji, Alžiru, Maroku i Siriji.[1]

Kao i u Evropskoj kuhinji, ljute paprike su uvezene u Magrebsku kuhinju preko Kolumbijske razmene[2], verovatno tokom španske okupacije Tunisa između 1535. i 1574. godine.

Recepti[уреди | уреди извор]

Recepti za harisu [3]variraju zavisno od domaćinstva i regije. Varijacije uključuju dodatak kumina, crvene paprike, belog luka, korijandera i soka od limuna. Sastojci mogu biti fermentisani crni luk, beli luk, paprike i paradajz sos. U regiji Sahare harisa može imati ukus dima. Pripremljena harisa se prodaje u teglama, konzervama, flašama, tubama, plastičnim kesicama i drugim pakovanjima. Harisa se ponekad opisuje kao alžirski glavni dodatak(sos, začin), iako je nacionalni začin Tunisa ili bar zaštitni znak tunižanske ribe i jela od mesa. U Tunisu harisa se koristi kao dodatak mesu (živina, govedina, kozje meso i jagnjetina), ribljoj čorbi sa povrćem i kao dodatak ukusa za kuskus. Takođe se koristi za leblebije, pileća supa koja se često jede za doručak. U Alžiru, harisa se često dodaje u supe, čorbe i kuskus. Sos od harise se takođe može koristiti kao dodatak za meso i plavi patlidžan. U Izraelu harisa je čest preliv za sebič i šavarmu, mada se koriste i drugi ljuti sosovi, kao jemenski sahavik i irački amba. Marokanska kuhinja je takođe prihvatila harisu, koristeći je kao sporedni dodatak za čorbe i variva ili se ponekad meša sa jelima.

Tunis je najveći izvoznik pripremljene harise. Godine 2006. tunižanska proizvodnja harise iznosila je 22 000 tona, koristeći 40 000 tona paprike. Tunižanska harisa se najčešće pravi od paprika koje potiču sa teritorija Nabela i Gabesa, koje su relativno blage, dostižu između 40 000 i 50 000 na Skovil skali ljutine. Drugi značajni proizvođač je alžiska Anaba provincija, koji je takođe značajan potrošač.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ = %D0%9D%D0%B5%D0%B1%D0%B5%D0%BB_(%D0%90%D0%BC%D1%80%D1%83%D0%BC)&oldid=15520508 Небел (Амрум) Проверите вредност параметра |url= (помоћ) (на језику: српски), 12. 10. 2017, Приступљено 29. 9. 2018 
  2. ^ Kitty, Morse (1998). Cooking at the kasbah : recipes from my Moroccan kitchen. San Francisco: Chronicle Books. ISBN 978-0-8118-1503-1. OCLC 38392122. 
  3. ^ „Harissa pasta - Harisa arapski sos od ljute čili papričice”. Bašta Balkana Magazin (на језику: српски). 28. 9. 2013. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]