Množina

С Википедије, слободне енциклопедије

Množina je gramatički oblik koji označava količinu predmeta, pojmova, bića ili pojava veću od jedan,[1] dok se u slovenskom jeziku upotrebljava za reči veće od dva.

Danas je, uz jedninu, u većini indoevropskih jezika jedini gramatički broj. U nekim jezicima se sufiks dodaje u rečenici kada se "pokazuje" da je/su neka/neke reč/reči u množini. Primer je engleski jezik u kom se rečima koje su u množini dodaje na kraju slovo s (uglavnom), nekada i es, pa čak i ies, npr. dolar je reć u jednini, a dolars je reč u množini.[2]

Svi evropski jezici imaju množinu. U nekim jezicima, kao što su arapski ili hebrejski, postoje neobični oblici, a to su: nular (ništa ili nula objekata), trijal (tri objekta) i paukal (nekoliko objekata).

Reči drugih oblika, poput glagola, prideva i zamenica, takođe često imaju različite oblike množine, koji se koriste u skladu sa brojem povezanih imenica.[3]

Neki jezici takođe imaju dual ili dvojinu (koji tačno označava dva od nečega) ili drugi sistem kategorija brojeva. Međutim, u engleskom i mnogim drugim jezicima, jednina i množina su jedini gramatički brojevi.[4]

Primer[уреди | уреди извор]

  • Marko ima tri tableta.
  • Miljana ima troje braće.
  • Ljubodrag ima šesnaest bojica.
  • U odeljenju ima trideset učenika.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Predrag,, Piper,. Normativna gramatika srpskog jezika. Klajn, Ivan, (Ijekavsko izdanje, izmijenjeno i dopunjeno изд.). Novi Sad. ISBN 9788679461612. OCLC 951659566. 
  2. ^ Amarilis, Dragana (12. 02. 2018). „Engleske imenice množina, nastavak –s, objašnjenja, primeri , izuzeci”. Dragana Amarilis. Pristupljeno 15. 05. 2020. 
  3. ^ „Kongurencija”. boske.rs. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  4. ^ „Afroazijski jezici – egipatski, semitski, berber, omotski, kušitski, čadski”. sudski-tumaci.rs. Pristupljeno 15. 5. 2020. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Corbett, Greville. Number (Cambridge Textbooks in Linguistics). Cambridge University Press, 2000.
  • Huddleston, Rodney and Pullum, Geoffrey K., The Cambridge Grammar of the English Language, Cambridge University Press, Suffolk, UK, 2002
  • Curme, George O., A Grammar of the English Language, Volume 1: Parts of Speech, D.C. Heath and Company, 1935
  • Opdycke, John B., Harper’s English Grammar, Harper & Row, New York, New York, 1965
  • Jespersen, Otto, A Modern English Grammar on Historical Principles, v. II, George Allen & Unwin, Ltd., London, 1928
  • McDavid, Raven I., Jr. et al., The Plurals of Nouns of Measure in Spoken American English, Fries Festschrift, Ann Arbor, MI, 1963
  • Xu, Dan. 2012. Plurality and classifiers across languages in China. Berlin: de Gruyter.