Otpravnik poslova

С Википедије, слободне енциклопедије

Otpravnik poslova predstavlja diplomatu, koji vodi ambasadu u situacijama kada ambasador nije prisutan. Poreklo reči „charge d’affaires” je francuskog porekla i označava osobu koja je ,,zadužena za“.

Otpravnik poslova uživa iste usluge i imunitete kao i ambasador. Međutim otpravnik poslova ima niže rangiran status u odnosu na ambasadora, zato on/ona ima niži prioritet na formalnim diplomatskim događajima.[1]

U većini slučajeva, diplomata bi radio kao otpravnik poslova na privremeno, tokom odsustva ambasadora. Postoje retki slučajevi kada se otpravnik postavlja na neodređeni period, kada zbog nesporazuma između dve zemlje nije moguće ili je nepoželjno da se pošalje diplomata koji ima viši rang.

Preseans u diplomatskom koru:

  1. Ambasadori i Opunomoćeni papski nuncije
  2. Opunomoćeni ministri
  3. Otpravnici poslova ad hoc ili pro tempore
  4. Otpravnici poslova ad interim (ambasada)
  5. Otpravnici poslova ad interim (legacija)

Tipovi otpravnika poslova[уреди | уреди извор]

Otpravnik poslova ad interim (privremeno), to su otpravnici koji su postavljeni da vode ambasadu zbog odsustva ambasadora. Uobičajeno je da se postavi savetnik ili sekretar delegacije. Pre nego što napusti svoj položaj, bivši šef misije predstavi otpravnika ministru inostranih poslova u državi koja akredituje. Otpravnici se ne smatraju formlano akreditovanim, jer oni nemaju diplomatske akreditacije.[2]


Otpravnik poslova en pied, otpravnik koji je postavljen na duži perod kao šef misije, to se dešava u slučaju kada zemlje nemaju odnos na ambasadorskom nivou.[3][4] Postavljaju se diplomatskom notom od ministra inostranih poslova države koja šalje državi koja akredituje, tj. njenom Ministarstvu inostranih poslova.

Otpravnik poslova en pied ima prednost u odnosu na otpravnika ad interim, ali su niži čin od ambasadora. Nekada se oslovljavaju kao ad hor ili en titre.[1][5][2]

Dugogodišnji odnosi na nivou otpravnika[уреди | уреди извор]

U određenim slučajevima otpravnik poslova može biti postavljen na duži period, kada misiju vodi ambasador koji je akreditovan u više država. Misija može biti degradirana sa nivoa ambasadora na nivo otpravnika poslova kako bi se pokazalo nezadovoljstvo ili kako bi se izbegli ekstremni koraci prekidanja diplomatskih odnosa. Kao primer može poslužiti slučaj Saudijske Arabije i Tajlanda, ove dve države nisu razmenile ambasadore jos od 1989.godine, zbog još uvek nerešene afere „Plavi dijamant”.[6]

Kada se diplomatsko zvanje proširuje na novu vladu, otpravnik poslova će odmah biti poslat da ustanovi diplomatsko predstavništvo. U slučaju da ne dođe do blagovremene razmene ambasadora, može doći do produženog perioda odnosa na nivou otpravnika poslova. Jedan od primera jeste odnos Narodne Republike Kine i Ujedinjenog Kraljevstva. Ujedinjeno Kraljevstvo je priznalo NR Kinu 1950. godine i postavila otpravnika poslova u Pekingu. Međutim Kina nije želela da razmeni ambasadore sve dok Engleska ne povuče svoj konzulat iz Tajpeja. Odnosi nisu imali pomaka do 1972. godine.[7]

S obzirom da otpravnik poslova predstavio svoje akreditive ministru inostranih poslova, a ne šefu države, imenovanje „otpravnik poslova” može izbeći politički osetljiv sastanak, koji bi značio priznanje tog šefa države ili vlade.

Slično tome, država prijema može odbiti da akredituje ambasadora, ali da ipak održi diplomatske odnose prihvatanjem otpravnika poslova. Primer je Repiblika Kipar koja imenuje veliki broj otpravnika poslova en pied u svojim predstavništvima u inostranstvu.[8]

Istorijat[уреди | уреди извор]

U modernoj upotrebi se otpravnik poslova u suštini se ne razlikuje od ambasadora ili izaslanika ili ministra rezidenta. Oni predstavljaju svoju državu, odvojeno od ranga i preseansa, uživaju iste privilegije i imunitete kao ostali diplomatski agenti.

Ali u istoriji postoje retki primeri u kojima je diplomatski položaj, formalno rangiran kao otpravnik poslova, zapravo zaposlen u mnogo značajnijoj kolonijalnoj ulozi, koju obično ima rezident.

Anam-Tonkin (većina današnjeg Vijetnama), prvi otrpravnik poslova Francuske bio je jedan od trojice lokalnih vladara grada Hue 1875. godine. Kasnije je imenovan prvi rezident-general 11. juna 1884. godine, jer su prestali da budu odani Kineskom carstvu.

Otpravnik poslova u francuskoj upotrebi može označavati i položaj i izvan diplomatije kao specifičan položaj ili individua sa više ili manje privremenom odgovornošću za određeno područje delovanja.

Vidi takođe[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б „2 FAM 320 Precedence” (PDF). U.S. Department of State Foreign Affairs Manual. 18. 10. 2011. Архивирано из оригинала (PDF) 10. 10. 2015. г. Приступљено 20. 3. 2016. 
  2. ^ а б Boczek, Boleslaw Adam (2005). International Law: A Dictionary. Scarecrow Press. стр. 48. ISBN 978-0810850781. 
  3. ^ „U.S. Relations With Venezuela”. Burean of Western Hemisphere Affairs, U.S. Department of State. 20. 7. 2015. Архивирано из оригинала 15. 3. 2016. г. „There currently is no U.S. Ambassador to Venezuela; the U.S. Charge d'Affaires en pied is Lee McClenny.” 
  4. ^ Denza, Eileen (2016). Diplomatic Law: Commentary on the Vienna Convention on Diplomatic Relations. Oxford University Press. стр. 99. ISBN 9780198703969. „Chargés d'affaires ad interim are distinct from the 'chargés d'affaires accredited to Ministers for Foreign Affairs' who are listed under Article 14 of the Convention as forming the third class of heads of mission. The latter are often described as 'chargés d'affairs en pied ', and can be traced back to the eighteenth century 'agents'.” 
  5. ^ Freeman, Jr., Charles W. (1993). Diplomat's dictionary. Washington, DC: National Defense University Press. стр. 56. ISBN 9780788125669. „Chargé d'Affaires: An officer in charge of an embassy who is not an ambassador, e.g., when the level of relations between two states has been lowered to below the ambassadorial level, and accredited to the Minister of Foreign Affairs, rather than to the chief of state. In such circumstances, termed Chargé d'Affaires ad hoc.'” 
  6. ^ „Embassy issues another angry statement”. nationmultimedia.com. Архивирано из оригинала 22. 09. 2010. г. Приступљено 28. 05. 2018. „Mr. Nabil Ashri said that "The Kingdom of Saudi Arabia's goal on this issue stems directly from its firm and clear foreign policy of non-interference, and seeking closer cooperation and developing friendly international relations, as its relations with the Kingdom of Thailand suffered because of the appalling unsolved crimes currently pending and which have resulted in the downgrading of bilateral relations affecting both the people of Saudi Arabia and Thailand for more than 20 years", adding "it is my duty to try to negotiate this issue with the Thai Government, in order to avoid any further tension or undesirable complications in bilateral relations".” 
  7. ^ „China (Exchange of Ambassadors)”. Parliamentary Debates (Hansard). House of Commons. 13. 3. 1972. col. 31–35. „When early last year we decided to resume discussions with the Chinese Government on this subject we told them that if an agreement on an exchange of ambassadors was reached we would be prepared to withdraw our consulate from Taiwan. This we shall now do.”  Архивирано на сајту Wayback Machine (4. март 2016)
  8. ^ „Cyprus Diplomatic Missions Abroad”. Архивирано из оригинала 25. 04. 2016. г. Приступљено 19. 5. 2013. 

Izvori i spoljašne veze[уреди | уреди извор]

Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Otpravnik_poslova&oldid=26777209”