Selektivnost vezivanja

С Википедије, слободне енциклопедије

Selektivnost vezivanja se odnosi na različite afinitete sa kojim se različiti ligandi vezuju za supstrat pri formiranju kompleksa. Koeficijent selektivnosti je konstanta ravnoteže reakcije zamene jednog liganda drugim u kompleksu su supstratom. Selektivnost vezivanja je važna u biohemiji[1] i u procesima hemijske separacije.

Koeficijent selektivnosti[уреди | уреди извор]

Koncept selektivnosti se koristi za kvantifikaciju stepena u kojem se dati supstrat, A, vezuje za dva različita liganda, B i C. Najjednostavniji slučaj je kad formirani kompleksi imaju 1:1 stehiometriju. Onda se te dve interakcije mogu karakterisati konstantama ravnoteže KAB i KAC.[note 1]

[..] označava koncentraciju. Koeficijent selektivnosti se definiše kao odnos dve konstante ravnoteže.

Koeficijent selektivnosti je zapravo konstanta ravnoteže reakcije zamenjivanja

Može se pokazati da je ista definicija primenljiva na komplekse sa različitom stehiometrijom, ApBq i ApCq. Što je veći koeficijent selektivnosti, to u većoj meri ligand C zamenjuje ligand B iz kompleksa formiranog sa supstratom A. Alternativna interpretacija je da što je veći koeficijent selektivnosti, to je niža koncentracija liganda C potrebna za zamenjivanje liganda B u kompleksu AB. Koeficijent selektivnosti se eksperimentalno određuju, KAB i KAC.

Референце[уреди | уреди извор]

  1. ^ Konstante koje se ovde koriste su konstante asocijacije. Konstante disocijacije se koriste u istim kontekstima. Konstanta disocijacije je recipročna vrednost konstante asocijacije.

Литература[уреди | уреди извор]

  • Klotz, I.M. (1997). Ligand-Receptor Energetics: A Guide for the Perplexed. Wiley. ISBN 0-471-17626-5. 

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Klotz, I.M. (1997). Ligand-Receptor Energetics: A Guide for the Perplexed. Wiley. ISBN 0-471-17626-5. 

Literatura[уреди | уреди извор]