Ćelijska adhezija

С Википедије, слободне енциклопедије
Šematksi prikaz ćelijske adhezije

Ćelijska adhezija je proces kojim ćelije formiraju interakcije i pričvršćuju se za svoje ćelijske susede pomoću specijalizovanih molekula na ćelijskoj površini. Ovaj proces se može odvijati pomoću direktnog kontakta između ćelijskih površina ili putem indirektnih interakcija, pri čemu se ćelije vezuju za okružujući vanćelijski matriks, strukturu sličnu gelu koja sadrži molekule koje su ćelije izlučile u prostor između sebe.[1] Ćelijska adhezija se javlja usled interakcija između ćelijskih adhezionih molekula (CAM),[2] transmembranskih proteina lociranih na ćelijskoj površini. Ćelijskom adhezijom se povezuju ćelije na različite načine. Ona može da učestvuje u transdukciji signala, pri čemu ćelije detektuju i odgovaraju na promene u svom okruženju.[1][3] Neki od drugih ćelijskih procesa regulisanih ćelijskom adhezijom su ćelijska migracija i razviće tkiva kod višećelijskih organizama.[4] Promene ćelijske adhezije mogu da ometu važne ćelijske procese i da dovedu do raznih bolesti, uključujući kancer[5][6] i artritis.[7] Ćelijska adhezija je isto tako esencijalna za infektivne organizme, kao što su bakterije i virusi, pri uzorkovanju bolesti.[8][9]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Alberts, Bruce; Johnson, Alexander; Lewis, Julian; Morgan, David; Raff, Martin; Roberts, Keith; Walter, Peter (2014). Molecular Biology of the Cell (6th изд.). Garland Science. ISBN 9780815344322. 
  2. ^ Lodish, Harvey; Berk, Arnold; Matsudaira, Paul; Kaiser, Chris A.; Krieger, Monty; Scott, Matthew P.; Zipursky, Lawrence; Darnell, James (2003). Molecular Cell Biology (5th изд.). W.H. Freeman. ISBN 978-0716743668. 
  3. ^ Gumbiner, Barry M. (1996). „Cell Adhesion: The Molecular Basis of Tissue Architecture and Morphogenesis”. Cell. 84 (3): 345—357. PMID 8608588. doi:10.1016/S0092-8674(00)81279-9. 
  4. ^ Sumigray, Kaelyn D.; Lechler, Terry (2015). „Cell Adhesion in Epidermal Development and Barrier Formation”. Current Topics in Developmental Biology. 112: 383—414. doi:10.1016/bs.ctdb.2014.11.027. 
  5. ^ Okegawa, T; Pong, RC; Li, Y; Hsieh, JT (2004). „The role of cell adhesion molecule in cancer progression and its application in cancer therapy.”. Acta Biochimica Polonica. 51 (2): 445—57. PMID 15218541. 
  6. ^ Hirohashi, Setsuo; Kanai, Yae (2003). „Cell adhesion system and human cancer morphogenesis”. Cancer Science. 94 (7): 575—581. doi:10.1111/j.1349-7006.2003.tb01485.x. 
  7. ^ Szekanecz, Zoltan; Koch, Alisa E. (2000). „Cell-cell interactions in synovitis: Endothelial cells and immune cell migration”. Arthritis Research. 2 (5): 368. doi:10.1186/ar114. 
  8. ^ Pizarro-Cerdá, Javier; Cossart, Pascale (2006). „Bacterial Adhesion and Entry into Host Cells”. Cell. 124 (4): 715—727. doi:10.1016/j.cell.2006.02.012. 
  9. ^ Mateo, M.; Generous, A.; Sinn, P. L.; Cattaneo, R. (2015). „Connections matter - how viruses use cell-cell adhesion components”. Journal of Cell Science. 128 (3): 431—439. doi:10.1242/jcs.159400. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Alberts, Bruce; Johnson, Alexander; Lewis, Julian; Morgan, David; Raff, Martin; Roberts, Keith; Walter, Peter (2014). Molecular Biology of the Cell (6th изд.). Garland Science. ISBN 9780815344322. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]