Josip Berger

С Википедије, слободне енциклопедије
Josip Berger
Datum rođenja1929.
Mesto rođenjaNovi Sad
 Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti2016.

Josip Berger (Novom Sadu, 1929. godine — 2016), je srpski klinički psiholog iz Novog Sada.

Radio je na Psihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta u Beogradu. Nakon završenog doktorata, postaje profesor na Filozofskom fakultetu, gde na odeljenju za psihologiju osniva predmet psihodijagnostika i postavlja temelje kliničke psihologije na ovim prostorima.[1]

Josip Berger je inicirao uvođenje novih pravaca psihološke terapije, o čemu je pisao u preko 160 stručnih i naučnih radova. Neke od njegovih najznačajnijih publikacija su:

  • Treći roditelj – Novi pravci grupne psihoterapije, (1980. Nolit);
  • Vekslerov individualni test inteligencije, (1981. DPS);
  • Test nedovršenih rečenica, (1983. DPS);
  • Psihodijagnostika, (1984. Nolit);
  • Projektivna psihologija – Roršahov test ličnosti (1989. Nolit);
  • Klinička psihologija, individualna i socijalna - J. Berger, M.Biro i S. Hrnjica (1990. Narodna knjiga);
  • Psihoterapija od leka do utopije, (2000);
  • Životne teme i personalni stavovi - J. Berger i S. Vukobrat (1998);
  • Psihologija porodice, (1998);
  • Psihološki potporni sistem, (2002), Sinopsis;
  • Pitanja psihološke procene ličnosti i integracije, (2003 DPS).

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Profesor Josip Berger | PULSE Magazin”. pulse.rs (на језику: енглески). 2021-12-10. Архивирано из оригинала 20. 01. 2023. г. Приступљено 2023-01-20.