Пређи на садржај

Žan Batist Lamark

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Жан Баптист Ламарк)
Žan Batist Lamark
Lamark između 1802. i 1803. godine
Лични подаци
Датум рођења(1744-08-01)1. август 1744.
Место рођењаBazanten, Francuska
Датум смрти18. decembar 1829.(1829-12-18) (85 god.)
Место смртиPariz, Francuska

Потписpotpis_alt}}}

Žan Batist Pjer Antoan de Mone, ševalije de Lamark (fr. Jean-Baptiste Pierre Antoine de Monet, chevalier de Lamarck; Bazanten, 1. avgust 1744Pariz, 18. decembar 1829)[1] bio je francuski botaničar i prirodnjak koji je ranu teoriju evolucije izneo 1809. godine u delu Zoološka filozofija. Prvi je napisao delo o teoriji evolucije, po kojoj su se sve vrste životinja razvijale od drugih vrsta koje su postojale ranije.[2] Kao biolog primljen je u Francusku akademiju 1779. godine.[3]

Žan Batist Lamark je rođen 1. avgusta 1744. u Bazantenu, malom gradu na severu Francuske. Živeo je u aristokratskoj porodici sa 10 braće i sestara, od kojih je on bio najmlađi. Učestvovao je u Sedmogodišnjem ratu, nakon čega je dobio odlikovanje za hrabrost i bio је unapređen u čin poručnika, ali je posle povrede napustio vojsku.[4]

Medicinu i botaniku učio je kod Bernara de Žisjea.[5] Godine 1778. napisao je delo Flora Francuske, a potom počinje da radi u Botaničkoj bašti u Parizu. Lamark je primljen u Francusku akademiju 1779. godine.[6]

Bavio se proučavanjem beskičmenjaka, izneo je razliku između kičmenjaka i beskičmenjaka i uveo termin invertebrata. Radio je kao profesor zoologije u Nacionalnom muzeju prirodne istorije u Parizu.[7]

Umro je 18. decembra 1829. godine.[1]

Lamarkova teorija evolucije

[уреди | уреди извор]
Lamarkovo objašnjenje produženja vrata žirafe kroz generacije.

Lamark je bio pristalica teorije spontane generacije. Žan Batist Lamark je doprineo pojavi novovekovne teorije o evoluciji života i živih vrsta na Zemlji.

Na Lamarkov naučni rad uticalo je i poznanstvo sa Žoržom Bifonom, od koga je preuzeo zamisao da su se brojne vrste domaćih četvoronožnih životinja razvile od divljih.[8] Lamark je objavio 1801. godine Sistem životinja bez kičme, u kojem je prvi put izneo ideju o zajedničkom poreklu živih organizama i njihovom postupnom razvoju, а do 1809. godine i objavljivanja poznatog dela Zoološka filozofija razradio je u prvu celovitu evolucionu teoriju.[9]

Svoju teoriju evolucije predstavio je kroz dva pravila. Prvo pravilo govori o tome da promene u spoljašnjoj sredini dovode do promena kod organizama (na primer manje se koriste određene strukture odnosno organi što dovodi do njihovog smanjenja ili iščezavanja, ili obratno više se koriste i dodatno se razvijaju). Drugo pravilo govori o naslednosti ovih promena, to jest o prenosu promena kroz generacije (ideja poznata kao lamarkizam).[10] U krajnjoj liniji Lamark je pisao da je u tom „usložnjavajućem uređivanju” živih bića nastao i čovek od čovekolikog majmuna.[11]

U to vreme većina istraživača živog sveta, biologa, odbacivala je Lamarkovu evolucionu teoriju i on je ostao malo čitan, ali posle je sam Čarls Darvin uviđao koliko njegovo objašnjenje evolucije živih vrsta liči na pisanje Lamarka i strahovao je da će biti optužen za neoriginalnost.[8][12]

  1. ^ а б „Jean-Baptiste Lamarck”. Приступљено 6. 1. 2021. 
  2. ^ Lamarck 1914, стр. xxi.
  3. ^ Lamarck 1914, стр. xvii-xix, xxi.
  4. ^ Lamarck 1914, стр. xvii-xix.
  5. ^ „Jean-Baptiste Lamarck”. Приступљено 20. 3. 2018. 
  6. ^ Lamarck 1914, стр. xix.
  7. ^ „Jean-Baptiste Lamarck (1744-1829)”. Приступљено 20. 3. 2018. 
  8. ^ а б Logos 2017, стр. 184.
  9. ^ Logos 2017, стр. 184-185.
  10. ^ „Early Concepts of Evolution: Jean Baptiste Lamarck”. Приступљено 20. 3. 2018. 
  11. ^ Logos 2017, стр. 185.
  12. ^ Logos 2017, стр. 187.

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]