Корисник:Lizardzucc/песак

С Википедије, слободне енциклопедије
Lizardzucc/песак
ПореклоLondon, England

King Krimson je Engleski progresivni rok bend oformljen u Londonu 1968. godine. King Crimson je bio uticajan sedamdesetih godina u sferi progresivnog roka , ali i danas utiče na brojne savremene umetnike. Bend je prošao kroz mnoge sastave tokom svog postojanja . U ovom bendu je sviralo 22 muzičara , a od Oktobra 2017. članovi su Robert Frip , Jako Jakžik , Toni Levin , Mel Collins , Pat Masteloto , Gavin Harrison , Jeremy Stacey i Bill Rieflin . Robert Fripp je jedini član koji je uvek bio član i smatra se vodjom i pokretačem benda. Bend je tokom godina skupio mnogo vernih obožavatelja . Bili su na 87. mestu VH1 liste 100 Greatest Artists of Hard Rock.[5] Iako su smatrani ključnim progresivnim rok bendom (žanr kog karakterišu duge instrumentalne deonice i kompleksna građa pesama) , oni su često pokušavali da se udalje od tog žanra, ali su takođe uspeli da utiču na nekoliko generacija progresivne i psihodelične rok muzike , a uspeli su i da budu uzor mnogim metal , hardcore i eksperimentalnim muzičarima.

Nastavši od neuspešnog psihodeličnog pop tria , Gilesa , Gilesa i Frippa , prvobitni King Crimson je bio ključ formiranja ranog progresivnog roka , imajući veliki uticaj na svoje savremenike kao što su Yes i Genesis. Njihov prvi album In the Court of the Crimson King (1969), ostaje njihov najuspešniji i najuticajniji rad , sa svojim elemntima jazz , klasične i eksperimentalne muzike. Njihov uspeh raste nakon što su otvarali koncert grupe Rolling Stones.

Formiranje[уреди | уреди извор]

Augusta 1967. braća Majkl Gajls(bubnjevi) i Piter Gajls (bas) , koji su bili profesionalni muzičari i radili sa raznim bendovima od svojih tinejdžerskih dana u engleskom gradu Dorsetu , objavili su oglas za organistu koji zna dobro da peva, javio se Robert Frip , gitarista koji ne peva , i tako je oformljen bend Gajls, Gajls i Frip . Baziran na pop pesmama i kompleksnim instrumentalima , bend je snimio nekoliko neuspešnih singlova i jedan album , The Cheerful Insanity of Giles, Giles and Fripp. Bend je bio na granici da postane uspešan , sa nekoliko radio sesija i pojavljivanjem na televiziji , ali nikada nije napravio hit koji bi bio ključan za komercijalno probijanje . Album nije bio veći uspeh od singlova i bio je i javno odbačen od strane Kit Muna iz benda the Who u jednoj recenziji u magazinu.

Pokušavajući da prošire svoj zvuk , ova trojica su pozvali klavijaturistu , i duvača Iana McDonalda .McDonald je doneo sa sobom svoju tadašnju devojku Judy Dyble , čiji se kratak boravak ubendu završio kada su se rastali. McDonald je doveo tekstopisca, roudi i umetničkog stratega Piter Sajnfelda , sa kim je pisao pesme . Partnerstvo je počelo kada je MekDonald rekao Piteru

Muzički stil[уреди | уреди извор]

Muzika benda je u početku bila bazirana na rok buzici šezdesetih godina , naročito na esid roku i psihodeličnom roku . Bend je svirao na Donovanovom "Get Thy Bearings" uživo i bilo je poznato da sviraju pesmu Bitlsa "Lucy in the Sky with Diamonds" na tonskim probama. Međutim , u sopstvenim kompozicijama , King Krimson je za razliku od ranijih rok bendova , uglavnom izbacivao uticaje bluza i menjao ih uticajima klasičnih kompozitora. Prva postava King Krimsona je svirala Mars deonicu svite "Planete" Gustava Holsta kao regularni deo izvedbi i Frip je često citirao fraze Bele Bartoka. Kao rezultat ovih uticaja , In the Court of the Crimson King se često posmatra kao početna tačka progresivnog roka . King krimson je takođe imao i jake uticaje džeza , što je najočiglednije u prvoj numeri prvog albuma "21st Century Schizoid Man". Bend je takođe vukao uticaje engleske narodne muzike za kompozicije kao što je "Moonchild" i "I Talk to the Wind".Ujedinjenje 1981. donosi još dodatnih uticaja kao na primer gamelan muzike i moderne klasične muzike dvadesetog veka. Ujedinjenje 1994. donosi nove tehnologije u zvuk , kao i uticaje grunge i industrial muzike, kao i proširenje ambijentalnih tekstura Fripovom Soundscapes looping tehnikom.

Improvizacija[уреди | уреди извор]

{{Quote box|style=padding:10px;|quote="Mi smo toliko različiti jedni od drugih da jedne noći neko odsvira nešto nalik čemu niko od nas nikada nije čuo , jednostavno moraš da zastaneš i oslušneš na sekund . Potom reaguješ na frazu , uobičajeno na potpuno drugačiji način nego što bi ta osoba očekivala . Po meni je improvizacija ono što čini bend sjajnim. Znate, rizikovati. Ne postoji format u koji svi zaista upadamo. Otkrivamo stvari dok improvizujemo i ako su to zapravo dobre ideje , trudimo se da ih razradimo u nove stvari , dok održavamo improvizaciju živom i širimo je dalje."|source=—Violinista King Krimsona Dejvid Kros o pristupu benda improvizaciji u sedamdesetima.

King Krimson je od početka imao improvizacije u studijskim snimcima , kao i u izvedbama , neke od kojih su bile labilno ubačene u kompozicije kao što su "Moonchild" i "THRaK". Većina nastupa je uključivalo bar jednu samostalnu improvizaciju gde bi bend jednostavno počeo da svira , i pustio da muzika ode gde god želi , ponekad uključivajući deonice uzdržane tišine , kao na Bil Brufordovom doprinosu improvizaciji "Trio". Najraniji primer King Krimsonove višeznačne improvizacije je često kritikovana proširena koda kompozicije "Moonchild" sa albuma In the Court of the Crimson King.

Umesto da koriste standardni format džez i bluz džema gde se improvizacija ogleda u tome da solilsta improvizuje dok ga ostali prate već utvrđenim ritmom i harmonskom progresijom, King Krimson improvizacija je grupni poduhvat u kom svaki član benda može doneti kreativnu odluku o osvom doprinosu. Individualno soliranje je uglavnom izbegavano , svaki muzičar mora da sluša ostale i generalni zvuk , da bi mogao da odreaguje u kontekstu . Sličan metod su prvobitno koristili savremenici King Krimsona iz jazz-fusion sastavaWeather Report. Frip je koristio metavoru "bele magije" da opiše proces i kada proces radi naročito dobro.


Članovi[уреди | уреди извор]

Sadašnja postava

  • Robert Frip –gitara , klavijature , melotron , elektronika (1969–1974, 1981–1984, 1994–2004, 2007–2008, 2013–sada)
  • Mel Kolins – saksofoni , flauta , bas flauta , melotron , prateći vokal (1970–1972, 2013–sada)
  • Toni Levin – bas , čapmen štap , sintisajzeri , prateći vokal (1981–1984, 1994–1998, 2003–2004, 2007–2008, 2013–sada)
  • Pet Masteloto –bubanj , perkusija , programiranje (1994–2004, 2007–2008, 2013–sada)
  • Gavin Harison – bubanj , perkusija (2007–2008, 2013–sada)
  • Jako Jakžik – glavni vokal , gitara , flauta , klavijature (2013–sada)
  • Bil Riflin – klavijatura , sintisajzeri , melotron (2013–sada); drums (2013–2016)
  • Jeremi Stejsi – bubanj , klavijature (2016–sada)

Diskografija[уреди | уреди извор]

Studio albumi

Beleške[уреди | уреди извор]

  1. ^ Pete Prown; HP Newquist (1997). Legends of Rock Guitar: The Essential Reference of Rock's Greatest Guitarists. Hal Leonard Corporation. стр. 78. ISBN 978-0793540426. „...British art rock groups such as the Nice, Yes, Genesis, ELP, King Crimson, the Moody Blues and Procol Harum... 
  2. ^ Macan, Edward (1997). Rocking the Classics: English Progressive Rock and the Counterculture. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-509887-7. 
  3. ^ McCormick, Neil (12. 3. 2016). „Keith Emerson, the father of progressive rock, was the Jimi Hendrix of keyboards”. The Telegraph. 
  4. ^ Chris Gibson
  5. ^ „VH1 100 Greatest Artists of Hard Rock - YouTube”. YouTube (на језику: српски). Приступљено 2019-05-16. 

Reference[уреди | уреди извор]

  • Buckley, Peter (2003). The Rough Guide to Rock. London: Rough Guides. ISBN 1-85828-201-2. 

Spoljni linkovi[уреди | уреди извор]


Шаблон:King Crimson Шаблон:Adrian Belew