Корисник:Ziegler/Шајетет 13

Prvo razdoblje

Specijalna postrojba Shayetet 13, poznata i pod nazivom Flotila 13 ili jednostavno S13, ulazi u uski krug od dvije-tri najbolje izraelske specijalne postrojbe. U sam vrh piramide nastale, na osnovi zahtjeva koje njezini pripadnici moraju ispuniti, težini obuke, lepezi njihovih sposobnosti pripadaju i Sayeret Matkal (Postrojba 262) - specijalna postrojba pod izravnom ingerencijom GS IDF-a Yamam pod upravom sigurnosne službe Shabach te Sayeret Shaldag - specijalna postrojba izraelskog RZ.

Specijalna postrojba Shayetet 13 ima korijene u vremenu neposredno nakon završetka II. svjetskog rata. Svjetske sile pobjednice među sobom su podijelili poraženu Njemačku i učvrstile se u svojim interesnim sferama. U skladu s takvom politikom, neokolonijalni gospodar Bliskog istoka i nadalje je ostala Velika Britanija. Tijekom rata područje Palestine bilo je od iznimne strateške važnosti za Britaniju u očuvanju Sueskog kanala i njegove posljednje obrane u Egiptu. Od početka 1933., odnosno od dolaska nacista na vlast u Njemačkoj, dio njemačkih Židova (koji su imali tu sreću) uspjeli su emigrirati u Ameriku, ostale europske zemlje i u Palestinu. Bojeći se velikog priliva izbjeglica u to područje (zbog mogućnosti ubacivanja njemačkih špijuna i diverzanata) britanske vojne vlasti nastojale su ograničiti, čak i prekinuti dotok ljudi. Palestinski Židovi su kao odgovor na takvo stanje počeli "švercati" svoje sunarodnjake pokraj britanskih kontrolnih točaka. U tome su bili prilično uspješni. Izbijanjem II. svjetskog rata britanska SOE prepoznala je važnost tog udaljenog kutka Sredozemnog bazena za opstojnost Britanskog Imperija. Prepoznala je i vještine kojima su se Palestinski Židovi koristili u krijumčarenju svojih sunarodnjaka i zaključili da bi bilo pametno iskoristiti te vještine za svoje ciljeve. Britanska vojska počela je regrutirati i obučavati dotadašnje "švercere i krijumčare" i uključivati ih u svoje vojne i poluvojne formacije. Na taj način je oformljena prva grupa od 40 židovskih ronilaca-diverzanata koji su djelovali pod britanskim zapovjedništvom. Bila je to zapravo jezgra iz koje je stvorena Hagana - židovska tajna vojna organizacija koja se borila za stvaranje samostalne države. U sklopu takve organizacije nastali su tijekom svibnja 1941. prvi tzv. Pal´Mach odnosno "udarni vodovi". Uspješno provedene operacije protiv talijanskih snaga nametnule su potrebu oformljavanja većih snaga koje će uključivati i ograničene zrakoplovne sposobnosti. Oformljeni su Pal´yam, odnosno "pomorske satnije" koje su u sklopu britanskih snaga djelovale do kraja rata.

Od 1943. ratna sreća se na sjevernoafričkom bojištu okrenula u savezničku, odnosno britansku korist. Savezničko iskrcavanje u sjevernoj Africi rezultiralo je totalnim raspadom talijanske vojske i porazom Rommelovog ekspedicijskog afričkog korpusa. Kad je rat na afričkom kontinentu bio završen, naglo je popustio britanski interes za postrojbe sastavljene od židovskih diverzanata. No, Hagana je nastavila s poluilegalnim životom i radom. Po završetku rata ponovno je velik broj židovskih izbjeglica krenuo prema Palestini gdje im je bila obećana država. Zaokupljene ponajprije očuvanjem i konsolidiranjem svog raspadajućeg imperija poslije rata, britanske vlasti su nakon izvjesnog vremena ponovno zabranile dolazak židovskih naseljenika u Palestinu. Opet je oživjelo krijumčarenje ljudi. Britanske vlasti su nastojale po svaku cijenu zaustaviti dotok ljudi, pa su njihove pomorske snage na moru presretale brodove i na njima pronađen "ljudski tovar" deportirali u posebno oformljen logor na Cipru. U jednom trenutku u deportacijskom logoru na Cipru nalazilo se gotovo 30 000 Židova. Hagana je odlučila da je vrijeme za oružanu akciju protiv britanskih postrojbi. Ponovno su aktivirane postrojbe Pal´yam koje su se prvi put borile za nacionalne interese. U prvom prepadu još uvijek neformalnih izraelskih snaga (koje su obučili i ustrojili Britanci) koji je isplanirao Yitzak Sadeh, dvojica pomorskih diverzanata digla su u zrak u luci Jaffa dva britanska patrolna broda. Bio je to tek prvi u velikom nizu uspjeha koje su pripadnici Hagane, odnosno Pal´yama postigli protiv britanskih interesa. Početkom 1945. u sklopu Pal´yama osnovana je posebna diverzantska grupa pod imenom Haoulia, namijenjena isključivo pomorskim diverzantskim djelovanjima. Bio je to začetak postrojbe koju danas znamo pod imenom Shayetet 13. Nakon izvrsno izvedene akcije u lipnju 1946., u samo jednoj noći židovski pomorski diverzanti uništili su 13 mostova što je uzrokovalo velike probleme britanskim vojnim vlastima. Akcije Hagane nisu bile ograničene na teritorij Palestine. Napadali su britanske vojne instalacije na Cipru, u talijanskim lukama i drugdje sve do osnivanja države Izrael u svibnju 1948.

Drugo razdoblje

Nakon proglašenja židovske države Izrael više nije bilo potrebe za postojanjem tajnih vojnih formacija, pa su Hagana i ostali židovski pokreti otpora zajedno sa svojim vojnim postrojbama ukomponirani u novoosnovane Obrambene snage. Tako je i postrojba Haoulia prešla u nadležnost i organizacijski okvir izraelske ratne mornarice (IRM). Pod tim imenom je djelovala još godinu dana, kad je promijenila službeni naziv u Shayetet 13 (Flotila 13). Od 1950. pa do današnjeg dana sjedište te postrojbe je u pomorskoj bazi IRM Atlit u blizini Haife. Od 1951. postrojba je otpočela realizaciju programa obučavanja i izmjene iskustava s drugim pomorskim postrojbama sličnog tipa: ponajprije s francuskim Commando Hubert i britanskim Special Boat Service (SAS). U isto vrijeme IRM osnovala je još jednu specijalnu postrojbu, tzv. Defenzivnu ronilačku postrojbu (Postrojba 707). Unatoč intezivnoj obuci koju su njezini pripadnici prolazili i borbama u Šestodnevnom ratu, postrojba Shayetet 13 nije se proslavila. Dapače, bilo je mnogo više razočaranja i neuspjeha nego uspješnih akcija. Operacije koje je poduzimala postrojba završavale su velikim gubicima. Uzroka je bilo mnogo: od vojničke nediscipline, želje za samoisticanjem, nepridržavanja dogovorenih planova i zapovijedi, profesionalne arogancije i neuvažavanju tuđih iskustava - naročito onih koje su stekle druge specijalne postrojbe unutar IDF-a. Ugled postrojbe je toliko bio srozan da su pripadnici drugih specijalnih postrojbi zbijali grube šale na njihov račun. Unatoč reakcijama iz vrhova IDF-a rivalitet između najbolje izraelske specijalne postrojbe Sayeret Matkal (Postrojba 262) i Shayetet 13 i nadalje se pogoršavalo, što se odrazilo na neuspjeh određenih operacija. Osim toga, jačale su i negativne tenzije između mornaričkih specijalnih postrojbi Shayetet 13 i Postrojbe 707. Takvo loše ozračje bilo je krivac za određene neuspjehe i tijekom Yom Kippurskog rata 1973. Glavni stožer IDF-a bio je primoran spašavati situaciju. Kao prvi potez došlo je 1975. do ujedinjavanja dviju mornaričkih specijalnih postrojbi, pri čemu je Postrojba 707 u potpunosti involvirana u S13.

Novo poglavlje u povijesti postrojbe nastupilo je 1979. kad je zapovjednikom Shayetet 13 postao Amy Ayalon. Ayalon je prije toga službovao nekoliko godina u drugim postrojbama i stožerima unutar IRM i nije bio uključen u klanovske sukobe. Glavni stožer ga je poslao jednostavno da "počisti kuću i stvari dovede u red". Pošto je primio novu dužnost, Ayalon je proveo potunu reorganizaciju te mornaričke specijalne postrojbe u svim segmentima njezinog postojanja i djelovanja: selekciji kandidata, ulaznim procedurama, vježbovnim postupcima, borbenoj uporabi, opremi i naoružanju, unutrašnjem redu i disciplini.

Posebnu pozornost Ayalon je posvetio povećanju suradnje i zajedničkih vježbi s ostalim IDF-ovim specijalnim postrojbama, od kojih se također moglo mnogo naučiti. Ponovno je obnovljena i osnažena i međunarodna vojna suradnja na tom polju. Iz procesa reorganizacije postrojba je izašla organizacijski i brojčano jača nego, s jasnim ciljevima i planovima obuke svojih visokomotiviranih i ponosnih pripadnika. Postala je jednostavno jača, bolje utrenirana i borbeno spremnija. Proces reorganizacije postrojbe Shayetet 13 nije bio ni brz ni jednostavan. Nakon višegodišnjeg truda i zalaganja postrojba je u nekoliko godina upornog uvježbavana po najstrožim kriterijima ponovno zauzela svoje mjesto na vrhu što joj priznaje i vrh IDF-a i izraelske države.

Najbolji dokaz takvoj tvrdnji su borbene akcije i uspjesi koje je postrojba postigla u posljednjih 25 godina sudjelujući u gotovo svim oružanim sukobima koje je Izrael vodio sa svojim arapskim susjedima. Velik je broj prikrivenih akcija koje su njezini pripadnici izvršili na područjima pod muslimanskim nadzorom i Libanona. Uspjesi postignuti uz minimalan broj vlastitih žrtava (ili čak bez njih) pridonijeli su širokoj popularnosti i visokom ugledu koji Shayetet 13 ima među izraelskim građanima.

Današnji ustroj i zadaće

Prema današnjem ustroju Shayetet 13 ima strukturu samostalne bojne, podijeljene na tri jurišne satnije koje su u izraelskoj vojnoj terminologiji nazivaju Palga. Svaka Palga je specijalizirana za posebne zadaće prema sljedećoj shemi: - Jurišna Palga (Haposhtim) U sastavu te satnije nalaze se najbolji vojnici-specijalisti iz sastava Shayetet 13. Organizirani su u snajperske, desantne i protuterorističke vodove. Poput najbolje izraelske specijalne postrojbe Sayeret Matkal i Shayetet 13 u svom organskom sastavu ima AT vod službenog naziva T4, a koji zapravo predstavlja udarnu oštricu jurišne Palge, a posebno u rješavanju pomorskih talačkih situacija.

- Ronilačka Palga (Hat´zolelim) Zadaće te satnije su izvođenje podvodnih akcija kao što je hidrografski nadzor (nadzor i pregled plaža i obala izabranih za iskrcaj snaga) te ofenzivno podvodno djelovanje protiv neprijateljskih luka, brodova, podmornica, ronilica, diverzanata i ostalih instalacija. Ronilačka satnija vrlo često djeluje kao suport jurišnoj satniji osiguravajući joj desantni prostor i okolni akvatorij.

- Površinska Palga Specijalizirana je za iznenadna površinska borbena djelovanja i prepade na plovila i obalne ciljeve uz uporaba svojih brzih jurišnih čamaca tipa Zaharon, Snunit, Moulit i Morena te za suradnju i združeno borbeno djelovanje s površinskim brodovima i podmornicama IRM. Mogla bi se još nazvati i transportnom jer često ima zadaću druge satnije brzo i tajno prebaciti u područje operacija. Po brojčanom sastavu najveća je jurišna satnija. Odmah za njom je ronilačka, a najmanja je površinska satnija. Sve tri surađuju vrlo blisko, podupirući jedna drugu tijekom izvođenja zajedničke misije.

Selekcija

Proces selekcije novih pripadnika specijalnih postrojbi IDF-a započinje procesom vojne indoktrinacije dok se izraelski tinejdžeri i budući komandosi nalaze još u srednjoj školi. Upravo tu leži ključni čimbenik izraelskog specifičnog pristupa stvaranju i poštivanju svojih specijalnih postrojbi. U većini drugih svjetskih specijalnih postrojbi u proces selekcije mogu se uključiti samo oni kandidati koji su prošli temeljni stupanj klasične pješačke obuke. U izraelskom slučaju za ulazak u specijalne postrojbe nije potrebno imati vojno iskustvo niti je obvezujuće prethodno odslužiti vojni rok u IDF-u. Čak štoviše, praksa je pokazala da ukoliko pripadnik IDF-a u prvim mjesecima službe nije uspio ući u sastav specijalnih postrojbi, to vjerojatno više neće ostvariti.

Nadalje, praksa gotovo svih specijalnih postrojbi u svijetu je da svoje pripadnike regrutiraju iz redova regularnih vojnika, a zatim postupno obučavaju i usavršavaju u postrojbama "nižeg rejtinga", koji tijekom obuke i borbenih tečajeva kvalitetno prerastaju određene razine sve dok šačica ponajboljih ne postane pripadnicima najelitnijih postrojbi. Izraelska praksa je potpuno suprotna. Mladići koji su prošli rigorozan program selekcije, uključeni su od prvog dana u najelitnije postrojbe u kojima se ne obavlja samo dugotrajna obuka nego i odgoj pripadnika u duhu najvećih vrijednosti izraelske države. Izraelski koncept funkcionira na načelu da se izabrani kandidati koji nisu u stanju svladati obuku i zadovoljiti kriterije za pripadnika postrojbe prebacuju u sastav manje zahtjevnih specijalnih postrojbi, ili čak u druge postrojbe IDF-a. Prema izraelskim podacima dosad je zabilježeno samo nekoliko usamljenih slučajeva kad su iznimno sposobni pojedinci uspjeli prijeći iz regularnih postrojbi IDF-a i uspeti se u vojničkoj i organizacijskoj strukturi specijalnih postrojbi do zapovjednih položaja u Shayetet 13.

Svake godine, pošto izraelski mladići završe srednju školu započinje proces odabira kandidata koji su se prijavili za ulazak u Shayetet 13. Nekoliko stotina kandidata, koliko ih se u prosjeku prijavi, podvrgavaju se zahtjevnom tretmanu i programu selekcije koji je poznat kao Gibush. Uobičajeno trajanje Gibusha je pet dana, a fokusiran je na provjeru motoričkih sposobnosti, fizičke spreme i psihološke izdržljivosti. Naročita pozornost posvećuju se vrednovanju rezultata koje ti mladi ljudi postižu u uvjetima fizičke iscrpljenosti, konstantne izloženosti naporima, nedostatku sna, odnosno kontinuiranom stanju fizičkog i psihičkog pritiska.

Sastavni dio selekcijske faze su i pismeni ispiti i razgovori s psiholozima i časnicima postrojbe koji se uobičajeno obavljaju na kraju ove faze. Od nekoliko stotina kandidata u selekcijskoj fazi, fizički dio Gibush programa uspijeva u prosjeku proći tek njih 50 do 100. Nakon obavljenih psiholoških ispitivanje tek 20 do 25 dobije zeleno svjetlo za "prolaz" i ulaze u Shayetet 13. Tek tada za njih počinje mukotrpan proces obučavanja koji će u trajati idućih 21 mjesec.

Program obuke

Nakon ulaska u postrojbu vojnici se pridružuju pješačkim postrojbama IDF-a gdje za njih počinje posebno koncipirani proces obuke poznat kao Masul program. To je zasigurno najstroži fizičko-stručno-mentalni program koji se provodi u IDF-u. Tek kad prođu sve njegove faze, novaci u postrojbi stječu pravo na svojim odorama istaknuti službeni znak postrojbe (šišmišova krila s mačem i štitom). Tek tada dobivaju dopuštenje sudjelovanja u borbenim aktivnostima. Dvadesetjednomjesečno razdoblje obuke podijeljeno je po fazama: - Četiri mjeseca temeljne pješačke obuke u vojnoj bazi Mitkan Adam u kojoj specijalne postrojbe IDF-a imaju svoje vježbovne kapacitete. - Dva i pol mjeseca napredne pješačke obuke koja se provodi u sklopu IDF-ove časničke škole (Bislash) u južnom Izraelu u pustinji Negev. - Tri tjedna napredne padobranske obuke u kojoj se pripadnici obučavaju za izvođenje HALO (high alitude - low open) i HAHO (high alitude - high open) padobranskih skokova. Ova obuka se provodi u padobranskoj školi (a.k.a Mara) smještenoj u blizini zrakoplovne baze Tel Nof. Te tri faze predstavljaju relativno lakši stupanj obuke i uobičajeno je ga uspješno prolaze gotovo svi kandidati. Sadržaj tih faza u regularnim postrojbama IDF-a predstavlja zapravo visok stupanj u održavanju temeljnih i nadogradnji novih sposobnosti i borbenih vještina pješačkih brigada. Po završetku padobranskog tečaja, novaci S13 vraćaju se u domicilnu bazu - pomorsku bazu Atlit. Tamo prvi puta zadužuju komplet osobnog naoružanja, od američke jurišne puške M16 do ruskog AK-47 Kalašnjikova. Od tog trenutka započinje drugi dio obuke u kojem moraju zadovoljiti najrigoroznije standarde.

Drugi stupanj obuke obuhvaća sljedeće faze: - Pripremna ili Hamachin faza Traje sedam mjeseci, a u to vrijeme otpada najveći broj novaka. Statistika pokazuje da najveći broj kandidata koji ne mogu zadovoljiti postavljene kriterije otpada tek nakon dva mjeseca od početka te faze. Obuhvaća tečajeve ronjenja i podvodne borbene metode. Uvježbavaju se temeljni elementi ratovanja na vodi, osposobljavanje za uporabu svih vrsta plovila, plivački trening na dugačkim stazama, pješačke hodnje i diverzantske vještine. U tu fazu je uključen i šesterotjedni AT tečaj - tri tjedna u AT školi IDF-a i daljnja tri tjedna na terenu s matičnom postrojbom.

- Temeljni borbeni ronilački tečaj Ova faza traje mjesec dana. Tijekom nje vojnici uče elemente borbenog ronjenja, kako preživjeti u hladnoj vodi, ronjenje i podvodnu orijentaciju u mraku ili u potpuno zamućenoj vodi, metode preživljavanja u okolnostima iznenadnih podvodnih opasnosti kao što su odroni podvodnih masiva, nekontrolirani izron ili povećavanje pritiska. Svi zaroni u ovoj fazi obavljaju se u parovima (po dva operativca) radi sigurnosti i lakšeg svladavanja postavljenih zadaća.

- Napredni borbeni ronilački tečaj Tijekom tog tečaja vojnici uče napredne ronilačke tehnike (uporaba ronilačkih aparata sa zatvorenim ciklusom disanja), podvodne rušilačke tehnike, pa provode dugotrajnu obuku u adaptaciji na sredstva koja služe za prevoženje pomorskih diverzanata na neprijateljski teritorij (more - kopno operacije). U taj dio programa uključeno je njihovo iskrcavanje iz ronilica, podmornica, čamaca, površinskih ratnih brodova i ubacivanje u neprijateljski akvatorij korištenjem HALO/HAHO dnevnih i noćnih padobranskih skokova iz helikoptera i zrakoplova. Faza je specifična i po tome što se u njoj kombiniraju sve tri glavne grupe stečenih znanja i vještina (zemlja-zrak-voda) u provođenju kombiniranih AT operacija na površinskim plovilima, naftnim platformama i obalnim instalacijama. U sredini te faze zapovjedne strukture Shayeteta 13 po dotad postignutih rezultata usmjeruju novake u jednu od triju specijaliziranih Palgi: jurišnu, ronilačku ili površinsku. Nekoliko najboljih novaka uključuju se u jurišnu Palgu. Oni sa srednjom osposobljenošću (naravno po S13 standardima) ulaze u sastav ronilačke Palge. Većina onih najslabije rangiranih uključuje se u površinsku Palgu. Pritom se mora istaknuti da se radi se o mladim, visoko motiviranim ljudima približno iste dobi od 18 do 21 godine, s istim ili vrlo sličnim vojničkim "backgroundom". Zbog toga postignuti rezultati nisu dramatično različiti, ali su mjerljivi. Izraelska iskustva potvrđuju povećanje motiviranosti kod novaka koji su svjesni da će male razlike odlučivati o njihovu rangu unutar postrojbe. Kriteriji ocjenjivanja su oštri pa su i razlike minimalne. U slučaju slabije rangiranog novaka još uvijek se radi o vrhunski obučenom specijalcu.

Nakon podjele prema uspješnosti u svladavanju dotadašnje obuke, novaci nastavljaju obuku i fokusiraju se na specijalizaciju u svojim satnija. Specifičnost izraelske metode obuke u Shayetet 13 je da se svi novaci koji su u nekoliko završnih mjeseci uspjeli proći temeljni ronilački borbeni tečaj s ocjenom prosječan, a koji u jednom trenutku poželele odustati zbog "nedostatka morala", za vrijeme trajanja naprednog borbenog ronilačkog tečaja ne isključuju se iz postrojbe. Izraelci su došli do zaključka da bi to bilo gluplo i neekonomično rješenje, jer su ti ljudi proveli već više od godinu i pol na obuci. Oni se, ukoliko to žele (a takvih je 99,99 %), automatski upućuju u ronilačku i površinsku satniju. Kako se radi se o vrhunski vojnicima koji iz nekog razloga ne mogu svladati naprednu ronilačku borbenu obuku, bilo bi ih šteta izgubiti. Često se u daljnjem tijeku obuke takvi pojedinci sami prisile da svladaju i tu posljednju prepreku. Nakon uspješno završenog ciklusa od 21 mjeseca zahtjevne obuke, novaci Shayetet 13 dobivaju svoj teško zasluženi znak postrojbe - šišmiša.

Naoružanje

Standardno osobno naoružanje vojnika u izraelskim specijalnim postrojbama je modificirana američka jurišna puška tipa M 16 CAR 15, vrlo često u kombinaciji s M203 bacačem granata. Rezultat je to velike reorganizacije u specijalnim postrojbama nakon što je 1974. u akciji Mahalot specijalna postrojba Sayeret Matkal doživjela fijasko. Zbog počinjenih grešaka i propusta (koji su uključivali i primijenjeno oružje) GS IDF-a zabranio je uporabu sovjetskog (ruskog) oružja u specijalnim postrojbama. Osim u jednoj - Shayetet 13. Ruski AK-47 godinama je bio jedina jurišna puška koje su rabili operativci pomorskih komandosa. Nakon opsežnog programa terenskog ispitivanja i uspoređivanja taktičkih značajki različitih pušaka kao što su AK-47, IMI Galil AR, FN FAL , M14 i M16 u Shayetet 13 su došli do zaključka da su najpouzdanije domaća jurišna puška IMI Galil 5,56 mm AR i AK- 47. Njihova pouzdanost se dokazala u surovim uvjetima korištenja pod vodom, u slanoj vodi i pjeskovitoj sredini. Osim kriterija pouzdanosti, operativci postrojbe Shayetet 13 imali su još jedan važan razlog za uporabu sovjetskog oružja. Najveći dio svojih dosadašnjih operacija postrojba je obavljala u dubini neprijateljskog teritorija. Budući da su te operacije bile prikrivenog tipa, izraelski operativci morali su se izgledom stopiti s lokalnim stanovništvom: odjećom, poznavanjem jezika, naglaskom, navikama i odabirom oružja. Operativcima postrojbe Shayetet 13 to obično daje nekoliko životno važnih sekundi prednosti, dok protivnik ne otkrije je li pred njim prijatelj ili neprijatelj. U posljednjih 20 godina AK-47 je postala pravi mit u postrojbi pomorskih komandosa, pa je i danas prvo oružje koju mladi novaci u postrojbi zadužuju. Ipak, vrijeme i tehnička inferiornost te puške i ostale opreme koja se uz nju rabi u odnosu na današnje slično moderno oružje zapadnog podrijetla doveli su do toga da se AK-47 rabi samo u operacijama koje uključuju ronilačke aktivnosti. Glavno oružje postala je modificirana američka puška M16 CAR 15 koja je znatno lakša, svestranija i preciznija. Drugi razlog zbog kojeg su se u Shayetet 13 odlučili za tu pušku je što rabi isto streljivo (5,56 mm) kao i laka strojnica IMI Negev, također u naoružanju postrojbe. Izraelske specijalne postrojbe rabe (posebice u padobranskim akcijama) posebnu inačicu te strojnice sa skraćenom cijevi na samo 330 mm. Arsenal klasičnog vatrenog naoružanja koje rabe pomorski komandosi iz postrojbe Shayetet 13 je raznolik i u njemu se nalaze: - Ministrojnica IMI 9 mm MICRO UZI za koju je posebno razvijen prigušivač tipa Sionics, a omiljeno je oružje za akcije u kojima je predviđeno ronjenje i plivanje jer je lagana i ostavlja dosta slobode kad su obje ruke potrebne za neke "pipave" radnje. - Micro MAR Galil 5,56 - modificirana inačica jurišne puške Galil s reduciranom duljinom cijevi na 195 mm. - M16 CAR 15 Commando - posebna inačica poznate jurišne puške namijenjena specijalnim postrojbama. Odlikuje se skraćenom cijevi na 292,1 mm.

- Pištolj Sig Sauer P226.

Arsenal naoružanja dopunjavaju različite vrste hladnog oružja, ručnih granata, podvodnih oružja i posebno dizajniranih i oružja kao što je tzv. Corner Shot 40 (opremljeno videokamerom namijenjeno pucanju "iza ugla" i eliminaciju ciljeva bez izlaganja strijelca opasnosti). Određene vrste i tipovi vatrenog oružja nametnuli su se pomalo kao klasika za sve specijalne postrojbe svijeta. Izraelske specijalne postrojbe, pa tako i Shayetet 13, imaju i u tom segmentu nekih specifičnosti. Naime, Izrael je jedina država zapadne provencijencije čije specijalne postrojbe ne rabe ništa iz njemačkog Heckler & Koch arsenala, pa tako ni HK MP5 posebno dizajniranu pušku za specijalne postrojbe. Razlog je ponajprije politički, a ne financijski ili tehnički.

Ostale specifičnosti postrojbe Shayetet 13

Tijekom posljednjih 20 godina postrojba Shayetet 13 obavila je prema izraelskim podacima preko 1000 različitih zadaća i sigurno je jedna od postrojbi s najvećim borbenim iskustvom unutar IDF-a. Njihove operacije su uglavnom obavijene tajnom, jer Izraelci smatraju da je šutnja o njima njihov najbolji saveznik. Među akcijama s kojih je skinuta oznaka tajnosti treba nabrojiti:

- Operaciju potapanja egipatskih minolovaca u egipatskoj pomorskoj bazi u Aleksandriji - u lipnju 1967. - Operaciju Escort u rujnu 1969. - potapanje egipatskih raketnih čamaca u pomorskoj bazi Ras-Sadat. - Operaciju Raviv također u rujnu 1969. - potapanje egipatskih desantnih brodova koji su prevozili tenkove u luci Ras-Soder na Sinaju. - Operaciju zauzimanja i uništenja egipatskih vojnih instalacija na strateški važnom Zelenom otoku u južnom ulazu Sueskog kanala. - Operaciju Aviv Neurim, poznata i kao Proljeće mladosti, u kojoj su 1973. zajedno s operativcima Mossada u Bejrutu otkriveni, locirani i ubijeni organizatori i najveći dio izvršitelja pokolja izraelskih sportaša na Olimpijadi u Minhenu 1972. - Operaciju uništenja egipatskih raketnih čamaca 1973. u Yom Kippurskom ratu, što je omogućilo IDF i mornarici samo dan kasnije desantiranje oklopnih i pješačkih snaga na egipatski teritorij. Operativci iz Shayetet 13 proveli su pojedinačno i preko 20 sati u vodi. - Intezivnu uključenost postrojbe u borbene aktivnosti tijekom prve i druge palestinske Intifade. - Sudjelovanje u svim borbenim aktivnostima u južnom Libanonu, pojasu Gaze i Zapadne obale. - Zarobljavanje trgovačkih brodova Santorini, Karin A i Abu Yusuf koji su 2002. prevozili oružje za potrebe palestinskih boraca.

- Aktivno sudjelovanje u borbama protiv postrojbi Hezbolaha, Hamasa, Brigada Al-Akse i ostalih palestinskih snaga u južnom Libanonu u tijekom ljetnog rata 2006.

Koliko je teška i zahtjevna ali i iznimno opasna obuka kroz koju prolaze pripadnici pomorskih komandosa iz Shayetet 13 može se pojmiti iz jednog od rijetkih intervjua koje je izraelskim novinarima 2004. dao tadašnji zapovjednik postrojbe, poznat samo pod kodnim imenom Danny. On je potvrdio podatak da je u razdoblju od 1989. do 2004. postrojba imala 9 poginulih u borbenim akcijama, a čak 20 smrtnih slučajeva tijekom uvježbavanja borbenih postupaka i obuke. U najvećem dijelu ostalih izraelskih specijalnih postrojbi pripadnici ostaju na dužnosti 3 godine, a onda se upućuju na manje zahtjevne dužnosti u regularnim postrojbama IDF-a. Manji broj takvih specijalaca prebacuje se u sastav pričuvnih snaga IDF-a, ali najbolji od njih služe u pričuvnom sastavu LRRP (Long Range Reconnaissance Patrol) odnosno izvidničkih ophodnji za dubinsko izviđanje terena u sastavu pričuvnih pješačkih brigada. U dvijema najboljim izraelskim specijalnim postrojbama Sayeret Matkalu i Shayetet 13 to nije praksa.

Osim što je njihova obveza služenja u svojim postrojbama dulja od ostalih (za 6 mjeseci u Sayeret Matkalu i čak 18 mjeseci u Shayetet 13), njihovi pripadnici mogu nakon prvog "normalnog" roka službe u postrojbi potpisati i drugi "profesionalni" ugovor. Priliku za to dobiva tek manji broj vrhunskih pripadnika, a ostali koji to žele ostaju u pričuvnim snagama postrojbe.

Još jedna od specifičnosti koje njeguje ova postrojba je kolektivni brifing i analiza poslije svake vježbe i borbene akcije. Na takvoj kolektivnoj seansi svaki od pripadnika bez obzira na čin i položaj u vojničkoj hijerarhiji otvoreno govori o svom pogledu na obavljenu zadaću, o njenim dobrim stranama i propustima, kako tuđim tako i svojim. Jedina su izraelska postrojba takvog tipa koja u svom sastavu nema psihologa.

Ono što Shayetet 13 predstavlja za IDF i izraelsku državu, što je pridonijelo ugledu jedne od najboljih specijalnih postrojbi na svijetu, možda se najbolje ogleda u jednoj rečenici zapovjednika Danniya u već spomenutom intervjuu: "Zašto je Shayetet 13 vjerovatno jedna od najboljih postrojbi svoje vrste? Jednostavno zato što mi možemo obaviti sve ono što i druge postrojbe - ali velika većina drugih ne može obaviti ono što mi možemo!"

Извор

Напомена: Овај текст или један његов део је преузет са веб сајта хрватског часописа Хрватски војник. Види дозволу.