Mandejci — разлика између измена
Нема описа измене |
rv promena pisma |
||
Ред 1: | Ред 1: | ||
'''Mandejci''' (ili hrišćani svetog Jovana; Subba, Sabbehi, Mandaean) su narod [[Semiti|semitskog]] jezičnog roda naseljen u [[Iran]]u (Khuzistan) osobito u gradu [[Hoveiseh]] i [[Irak]]u ([[Basra]]). Mandai su poznati i kao Subba (u jednini Subbi) a najpoznatiji su po svojoj religiji [[mandaizam|mandaizmu]]. |
|||
'''Мандејци''' (познатији и као "Сабејци" и "хришћани светог Јована") су народ [[Семити|Семитског]] језичног рода насељен у [[Иран]]у (Хузестан) и нарочито у [[Ирак]]у ([[Басра]]). Познати су и по својој религији [[мандаизам|мандаизму]]. |
|||
== |
== Vera == |
||
Naziv mandaizam je nastao od reči: mandā - znanje. Manda (arapski: مندى) je takođe mesto obožavanja za mandejce. Manda mora da bude izgrađena pored reke kako bi se izvršila ''masbattah'' jer voda je suštinski element u mandejskoj veri. |
|||
Назив "мандаизам" је настао од речи: mandā - знање. Манда (арапски: مندى) је такође и место обожавања за мандејце. Манда мора да буде изграђена поред реке како би се извршила ''масбата'' (крштење) јер вода је суштински елемент у мандејској вери. |
|||
[[ |
[[Yahya ibn Zakariyya]], među hrišćanima poznat kao [[Jovan Krstitelj]], u mandeizmu ima poseban status, viši nego u hrišćanstvu i islamu. Mandejci ukazuju Jahji najviše poštovanje smatrajući ga jednim od najvećih učitelja i jedinim istinskim [[mesija|mesijom]] ([[hrist]]om), zbog čega su poznati kao hrišćani svetog Jovana. Oni ga, međutim, ne smatraju osnivačem svoje religije, koju prate nazad do [[Adam]]a. Mandejci neke priznaju a neke odbacuju od starozavetnih proroka. Oni odbacuju [[Abraham]]a i [[Mojsije|Mojsija]] kao lažne proroke, a pravi proroci su im [[Adam]], njegovi sinovi Hibil ([[Abel]]) i Šitil ([[Seth]]), i njegov unuk Anuš ([[Enos]]), kao i Nuh ([[Noa]]), njegov sin Sam ([[Sem]]) i njegov sin Ram ([[Aram]]).<ref>Lupieri, Edmondo (2001). The Mandaeans: The Last Gnostics. Grand Rapids, MI: Eerdmans, pg. 116.</ref> Za Jovana kažu da je došao u vreme [[Pontije Pilat|Pilata]], lečio bolesne, dao vid slepima, i podizao mrtve.<ref>[http://www.askwhy.co.uk/christianity/0255Mandaeans.php The Mandaeans, Followers of John the Baptist]</ref> Mandejci [[Isus]]a smatraju "lažnim mesijom" (''mšiha kdaba'') koji je izopačio učenje koje mu je poverio Jovan.<ref>Lupieri, Edmondo (2001). The Mandaeans: The Last Gnostics. Grand Rapids, MI: Eerdmans, pg. 248.</ref><ref name="macuch">{{cite book | last = Macuch | first = Rudolf | authorlink = David Mumford | title = Handbook of Classical and Modern Mandaic | publisher = De Gruyter & Co. | location = Berlin | year = 1965 | pages = 61 fn. 105 }}</ref> Mandejci sebe smatraju nastavljačima Jovanovog učenja, a [[Reka Jordan]] je središnja tema njihovog učenja o krštenju.<ref>Drower, E. S., The Secret Adam: A Study of Nasoraean Gnosis (Introduction, p. xiv), Clarendon Press, Oxford (1960)</ref> |
||
Oko [[1290]], dominikanac iz Toskane, [[Ricoldo da Montecroce]], bio je u Mesopotamiji, gde se susreo mandejce. Opisao ih je kao ljude koji preziru Abrahama, obožavaju Jovana, "žive samo u blizini reka u pustinji, i koji se peru danju i noću, da ne budu osuđeni od Boga."<ref>[http://www.nineveh.com/Mandaeans%20The%20True%20Descendents%20of%20Ancient%20Babylonians%20and%20Chaldeans.html The Mandaeans: True descendents of ancient Babylonians]</ref> |
|||
== |
== Jezik == |
||
[[Mandejski jezik]] (ima 3 dijalekta) pripada [[aramejski jezici|aramejskoj]] skupini [[semitski jezici|semitskih]] jezika, ali danas dosta njih govori i drugim jezicima. U [[Huzistan]]u u Iranu govore [[perzijski]], u Iraku [[arapski]]. Nešto ih živi i u [[SAD]]-u i [[Australija|Australiji]] (300 u [[Sydney]]ju [[1995]].) Ostali nazivi za njih su Nazorejci. |
|||
Они говоре [[Manдејски дијалект|Мандејским дијалектом]] [[Арамејски језик|Арамејског језика]] који припада [[семитски језици|семитској]] скупини језика, али данас доста њих говори и другим језицима. У [[Хузистан]]у у Ирану говоре [[персијски]], у Ираку [[арапски]]. Нешто их живи и у [[САД]]-у и [[Аустралија|Аустралији]] (300 у [[Сиднеј]]у [[1995]].) Још један назив за њих је и "Назорејци." |
|||
== |
== Vidi još == |
||
* [[ |
* [[Mandaizam]] |
||
== |
== Reference == |
||
{{reflist|2}} |
{{reflist|2}} |
||
== |
== Literatura == |
||
== |
== Spoljašnje veze == |
||
{{Commonscat|Mandaeism}} |
{{Commonscat|Mandaeism}} |
||
Верзија на датум 7. децембар 2014. у 09:45
Mandejci (ili hrišćani svetog Jovana; Subba, Sabbehi, Mandaean) su narod semitskog jezičnog roda naseljen u Iranu (Khuzistan) osobito u gradu Hoveiseh i Iraku (Basra). Mandai su poznati i kao Subba (u jednini Subbi) a najpoznatiji su po svojoj religiji mandaizmu.
Vera
Naziv mandaizam je nastao od reči: mandā - znanje. Manda (arapski: مندى) je takođe mesto obožavanja za mandejce. Manda mora da bude izgrađena pored reke kako bi se izvršila masbattah jer voda je suštinski element u mandejskoj veri.
Yahya ibn Zakariyya, među hrišćanima poznat kao Jovan Krstitelj, u mandeizmu ima poseban status, viši nego u hrišćanstvu i islamu. Mandejci ukazuju Jahji najviše poštovanje smatrajući ga jednim od najvećih učitelja i jedinim istinskim mesijom (hristom), zbog čega su poznati kao hrišćani svetog Jovana. Oni ga, međutim, ne smatraju osnivačem svoje religije, koju prate nazad do Adama. Mandejci neke priznaju a neke odbacuju od starozavetnih proroka. Oni odbacuju Abrahama i Mojsija kao lažne proroke, a pravi proroci su im Adam, njegovi sinovi Hibil (Abel) i Šitil (Seth), i njegov unuk Anuš (Enos), kao i Nuh (Noa), njegov sin Sam (Sem) i njegov sin Ram (Aram).[1] Za Jovana kažu da je došao u vreme Pilata, lečio bolesne, dao vid slepima, i podizao mrtve.[2] Mandejci Isusa smatraju "lažnim mesijom" (mšiha kdaba) koji je izopačio učenje koje mu je poverio Jovan.[3][4] Mandejci sebe smatraju nastavljačima Jovanovog učenja, a Reka Jordan je središnja tema njihovog učenja o krštenju.[5]
Oko 1290, dominikanac iz Toskane, Ricoldo da Montecroce, bio je u Mesopotamiji, gde se susreo mandejce. Opisao ih je kao ljude koji preziru Abrahama, obožavaju Jovana, "žive samo u blizini reka u pustinji, i koji se peru danju i noću, da ne budu osuđeni od Boga."[6]
Jezik
Mandejski jezik (ima 3 dijalekta) pripada aramejskoj skupini semitskih jezika, ali danas dosta njih govori i drugim jezicima. U Huzistanu u Iranu govore perzijski, u Iraku arapski. Nešto ih živi i u SAD-u i Australiji (300 u Sydneyju 1995.) Ostali nazivi za njih su Nazorejci.
Vidi još
Reference
- ^ Lupieri, Edmondo (2001). The Mandaeans: The Last Gnostics. Grand Rapids, MI: Eerdmans, pg. 116.
- ^ The Mandaeans, Followers of John the Baptist
- ^ Lupieri, Edmondo (2001). The Mandaeans: The Last Gnostics. Grand Rapids, MI: Eerdmans, pg. 248.
- ^ Macuch, Rudolf (1965). Handbook of Classical and Modern Mandaic. Berlin: De Gruyter & Co. стр. 61 fn. 105.
- ^ Drower, E. S., The Secret Adam: A Study of Nasoraean Gnosis (Introduction, p. xiv), Clarendon Press, Oxford (1960)
- ^ The Mandaeans: True descendents of ancient Babylonians
Literatura
Spoljašnje veze
- A language of Iran: Mandaic
- Gnostic John the Baptizer: Selections from the Mandæan John-Book
- The Genzā Rabbā (1925 German translation by Mark Lidzbarski) at the Internet Archive
- Mandaean scriptures: Qolastā and Haran Gawaitha texts and fragments (note that the book titled Ginza Rba is not the Ginza Rba but is instead Qolastā).