Hitna medicinska pomoć — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Ред 30: Ред 30:


== Osnovni principi ==
== Osnovni principi ==
Prema podacima iz novije literature, samo zbog velikih i teških povrede (oštećenje mozga, centralnog nervnog sistema, srca, aorte, velikih krvnih sudova) 45% svih umrlih nakon povređivanja, umire nekoliko sekundi do nekoliko minuta nakon povrede, 35% će umreti do nekoliko sati nakon povrede (tzv. rana smrt) a 20% u bolnici nekoliko dana ili nedelja nakon povređivanja (tzv. kasna smrt). Iz ovih i sličnih pokazatelja proizilazi i osnovni zadatak hitne medicinske pomoći da kontinuirano zbrinjava povređene i akutno obolele osoba sa poremećenim ili ugroženim vitalnim funkcijama počev od mesta povređivanja ili oboljevanja, kao i tokom transporta do odgovarajuće zdravstvene ustanove.

Hitna medicinska pomoć se pruža;
Hitna medicinska pomoć se pruža;
* na mestu razboljevanja,
* na mestu razboljevanja,

Верзија на датум 2. јануар 2015. у 15:50

Hitna medicinska pomoć je posebna oblast zdravstvene zaštite na primarnom nivou, koja se organizuje u cilju preduzimanja neophodne i neodložne medicinske intervencije, čijim bi se nepreduzimanjem ugroziolo zdravlje ili život građana ili izazvalo trajno oštećenje zdravlja. Hitna medicinska pomoć sa na globalnom nivou sprovodi u skladu sa zakonom i propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju svake zemlje pojedinačno.[1][2]

Istorijat

Hitna medicinska pomoć je najverovatnije stara koliko i ljudski rod. U primitivnoj ljudskoj zajednici kada bi jedan od članova te zajednice bio povređen, drugi član te zajenice pružio bi mu pomoć ili ga odneo do njegovog primitivnog skloništa. Ako bi mu pri tome pokušao da zaustaviti krvarenje, dao naeki napitak ili stavi melem na ranu onda se to može smatrati najranijim primitivnim oblikom hitne pomoći povređenom.

Vavilonci su u svojoj zajedniici imali običaj da povrešenog donesu na neko javno mesto, gde ga je svako mogao videti i pregledati. Svrha tog postupka bila je da se među prisutnima nađe neko ko može da povređenom pomogne.

Natpisi na egipatskim grobnicama govore o primeni udlaga kod prelomljenih udova, lečenju rana, lomova i povreda glave.

Posebna potreba za organizacije zbrinjavanja i lečenja povređenih i naglo obolelih na mestu gde ih je povreda ili bolest zatekla ukazala se u velikim ratovima. Ipak razvoj hitne medicinska pomoć nije tekao zajeno sa razvojem medicine uopšte.

Osnivačem i ocem organizovane pomoći posle masovnih ranjavanja može se smatrati Henry Dunant, koji je posle bitke kod Sollferina, 1859. god, zapanjen patnjama ranjenika na koje niko nije obraćao pažnju započeo njihovo zbrinjavanje, i tako osnovao upravo ono što danas nazivamo organizovanom hitnom medicinskom ili prvom pomoći.

Hamburg je bio prvi evropski grad koji je dobio prvu organizovanu zdravstvenu ustanovu za hitne slučajeve – „Stanicu za spasavanje utopljenika“ koja je osnovana 1762. Godine 1781. u Beču je osnovano Bečko društvo za spasavanje. Ove dve ustanove možemo smatrati prvim organizovanim stanicama za hitnu pomoć .

Iz potrebe savremenog čoveka i porastom sve većeg broja teško povređenih i kritično obolelih osoba, u cilju edukacije školovanih kadrova za ukazivanje i organizaciju htitne medicinske pomoći nastala je posebna multidicipinarna grana medicine, urgentna medicina. Termin „urgentna medicina“ prvi je upotrebio profesor Hamburger u Parizu 1954. godine, po kome je, urgentna medicina označavala posebnu medicinsku disciplinu, koja specifičnim metodama i u posebnim organizacionim jedinicama tretira sva teška stanja, bez obzira koje su pririode: poremećaj srčanog ritma, intoksikacija, teška trauma, komatozno stanje i dr.

Organizoavnje službe hitne medicinske pomoći u svakom ljudskom naselju i svuda gde ljudi borave i rade je uslov bez koga se danas ne može ni zamisliti savremena zdravstvena zaštita.

O urgentnoj medicini kao zasebnoj specijalizaciji počelo se razmišljati početkom šezdesetih godina. U tom periodu nastale su prvo udruženje lekara koji se bave isključivo urgentnom medicinom (American College of Emergency Physicians)

U staroj Jugoslaviji 1979. godine u SR Bosni i Hercegovini na novoosnovanoj Katedri za urgentnu medicinu u Sarajevu uvedena je posebna disciplina – specijalizacija urgentne medicine. Tri godine kasnije (1992) osnovana je Katedra za urgentnu medicinu u Beogradu, čiji je prvi načelnik bio prof Vujčić.

Značaj

Hitna medicinska pomoć nije ništa drugo do hitno medicinsko zbrinjavanje bolesnika kojim se:

  • zbog bolesti, stradanja ili povrede neposredno spašava ugrožen; pojedini organ, deo tela ili život, odnosno kod kojih bi u slućaju ne pružanja medicinske pomoći u kratkom vremenskom periodu moglo doći do ugroženosti osnovnih životnih funkcija, disanja i srčanog rada,
  • obezbeđuje maksimalnog skraćenja vremena od nastanka hitnog stanja do potpunog zbrinjavanja, odnosno do upućivanja na dalje liječenje.

Osnovni principi

Prema podacima iz novije literature, samo zbog velikih i teških povrede (oštećenje mozga, centralnog nervnog sistema, srca, aorte, velikih krvnih sudova) 45% svih umrlih nakon povređivanja, umire nekoliko sekundi do nekoliko minuta nakon povrede, 35% će umreti do nekoliko sati nakon povrede (tzv. rana smrt) a 20% u bolnici nekoliko dana ili nedelja nakon povređivanja (tzv. kasna smrt). Iz ovih i sličnih pokazatelja proizilazi i osnovni zadatak hitne medicinske pomoći da kontinuirano zbrinjava povređene i akutno obolele osoba sa poremećenim ili ugroženim vitalnim funkcijama počev od mesta povređivanja ili oboljevanja, kao i tokom transporta do odgovarajuće zdravstvene ustanove.

Hitna medicinska pomoć se pruža;

  • na mestu razboljevanja,
  • tokom primarnog sanitetskog transporta,
  • u jedinicama hitne pomoći, neprekidno 24 sata.

Hitnu pomoć obavljaju zdravstveni radnici koji su za tu namenu školovani ili obučeni iz hitne pomoći, u skladu sa zakonskim regulativama nadležnog Ministarstva zdravlja.

Osim u zdravstvenim ustanovama nemenjenim i iopremljenim za ukazivanje hitne medicinske pomoći, na područjima na kojima je, zbog tranzita i boravka turista, povećanog broj korisnika zdravstvene zaštite, mogu se privremeno otvarati podstanice za hitnu pomoć.

U slučajevima masovnih nesreća i epidemija većih razmera, hitna medicinska pomoć se realizuje u skladu sa posebnim zakonom, svake zemlje pojedinačno i preporukama Svetske zdravstvene organizacije.

Izvori

  1. ^ Prof. Anto Jonjić i sur. Socijalna medicina; 2007.
  2. ^ Luka Kovačić Organizacija i upravljanje u zdravstvenoj zaštiti;, Medicinska naklada.