Antonije Abramović — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Ред 27: Ред 27:
Umro je novembra [[1996]]. godine. Sahranjen je u [[Cetinje|Cetinju]]. Njega je naslijedio [[Miraš Dedeić]] na mitropolitskoj stolici, uz veliko protivljenje NVO Odbora za obnovu Crnogorske pravoslavne crkve, što dovodi do pomalog rasipanja podrške.
Umro je novembra [[1996]]. godine. Sahranjen je u [[Cetinje|Cetinju]]. Njega je naslijedio [[Miraš Dedeić]] na mitropolitskoj stolici, uz veliko protivljenje NVO Odbora za obnovu Crnogorske pravoslavne crkve, što dovodi do pomalog rasipanja podrške.


== Reference ==
== Литература ==
* {{Cite book|ref=harv|last=Дурковић-Јакшић|first=Љубомир|authorlink=Љубомир Дурковић-Јакшић|year=1991|title=Митрополија црногорска никада није била аутокефална|location=Београд-Цетиње|publisher=Свети архијерејски синод Српске православне цркве, Митрополија црногорско-приморска|url=http://www.rastko.rs/istorija/durkovic-mitropolija_c.html}}

== Спољашње везе ==
* http://www.montenegro.org/pictures/charter.gif
* http://www.montenegro.org/pictures/charter.gif
* http://www.montenegro.org/religion.html
* http://www.montenegro.org/religion.html

Верзија на датум 26. јул 2016. у 09:06

Antonije Abramović
Datum rođenja(1919-10-31)31. oktobar 1919.
Mesto rođenjaKotor
 Краљевина Југославија Kraljevina SHS
Datum smrti18. novembar 1996.(1996-11-18) (77 god.)
Mesto smrtiPodgorica
 Савезна Република Југославија SR Jugoslavija

Antonije Abramović (Kotor, 31. oktobar 191918. novembar 1996) bio je raščinjeni sveštenik Američke pravoslavne crkve, a potom mitropolit samozvane Crnogorske pravoslavne crkve.

Tokom Drugog svjetskog rata bio je iguman srpskog manastira u Metohiji Visoki Dečani, zadužbinu kralja Stefana Dečanskog iz XIV vijeka, koji je je spasio da ne bude razoren [тражи се извор]. Bio je i duhovnik Pećke patrijaršije, a potom iguman manastira Savina (Herceg Novi). Godine 1961. bio je jedan od kandidata za mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog Srpske pravoslavne crkve. Nakon neuspješnog kandidovanja i jednog vremena provedenog u Atini, emigrira u Kanadu. Tamo decenijama vrši službu kanonski nepriznate [тражи се извор] Ruske pravoslavne crkve izvan Rusije, što dovodi do njegovog iščlanjenja iz redova kanonske crkvene zajednice. Iz Zagruskaje crkve je otpušten, navodno zbog optužbi povodom pedofilije[тражи се извор].

Na Lučindan 1993. godine Antonije se odazvao pozivu nevladinih organizacija i političkih partija koje su zagovarale crnogorsku nacionalnu suverenost i državnu nezavisnost, i na crkveno-narodnom zboru u čijoj je organizaciji prvenstvenu ulogu imao Liberalni savez Crne Gore, biva proglašen za „Mitropolita Antonija[тражи се извор], vjerskog poglavara upravo samoproglašene Crnogorske pravoslavne crkve, ne ciljajući samo pravoslavni živalj u Crnoj Gori. Kao dio kampanje za ostvarivanje nacionalne samobitosti Crnogoraca, CPC ima cilj da postane nezavisna autokefalna crkva na tlu Crne Gore, a prema njihovim tvrdnjama, obnova de fakto samostalne crkve što su je imali prije ujedinjenja Crne Gore i Srbije 1918. godine.

To je izazvalo revolt u srpskim crkvenim krugovima koji su žestokom medijskom paljbom pokušavali kompromitovati Antonija optuživši ga za raskol. Srpski klir je takođe preduzimao mere da Antonija raščini. Takođe, postoji sumnja da je Antonije Abramović još kao sveštenik radio za komunističku službu. O tome je govorio protojerej Velibor Džomić.

Umro je novembra 1996. godine. Sahranjen je u Cetinju. Njega je naslijedio Miraš Dedeić na mitropolitskoj stolici, uz veliko protivljenje NVO Odbora za obnovu Crnogorske pravoslavne crkve, što dovodi do pomalog rasipanja podrške.

Литература

Спољашње везе