Sekularizam — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м harvardski nacin citiranja
Autobot (разговор | доприноси)
м popunjavanje sablona page
Ред 63: Ред 63:
# Jednakost svih ljudi.
# Jednakost svih ljudi.
# Svaka osoba bi trebala biti slobodna da realizuje svoju posebnu izvrsnost.
# Svaka osoba bi trebala biti slobodna da realizuje svoju posebnu izvrsnost.
# Prekidanje barijera slojeva i kaste.<ref>''The Idea of a Secular Society'', D. L. Munby, London, Oxford University Press. {{page|year=1963|id=|pages=14-32}}.</ref>
# Prekidanje barijera slojeva i kaste.<ref>''The Idea of a Secular Society'', D. L. Munby, London, Oxford University Press. {{page|year=1963|id=|pages=14-32}}</ref>
Moderna sociologija je od Maks Vebera često bila preokupirana problemom autoriteta u sekularizovanim društvima i sa sekularizacijom kao sociološki ili istorijski proces. <ref>''The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism'', Max Weber, London, Routledge Classics, (2001). стр. 123-125.</ref>U dvadesetog veka naučnici, čiji su radovi doprineli razumevanju ovih pitanja, uključuju [ Carl L. Becker], Karl Lovith, Hans Blumenberg, Meier Hovard Abrams, Peter L. Berger, Paul Benichou i D. L. Munbi, između ostalog.
Moderna sociologija je od Maks Vebera često bila preokupirana problemom autoriteta u sekularizovanim društvima i sa sekularizacijom kao sociološki ili istorijski proces. <ref>''The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism'', Max Weber, London, Routledge Classics, (2001). стр. 123-125.</ref>U dvadesetog veka naučnici, čiji su radovi doprineli razumevanju ovih pitanja, uključuju [ Carl L. Becker], Karl Lovith, Hans Blumenberg, Meier Hovard Abrams, Peter L. Berger, Paul Benichou i D. L. Munbi, između ostalog.



Верзија на датум 8. јануар 2019. у 05:05

Sekularizam je pokret koji se zalaže za odvajanje i umanjivanje uticaja religije i crkve na državu i vladu. Poznat je i pod nazivom (ovo)svetovnost. Zalaže se za odvajanje crkve od države.

Termin "sekularizam" izmislio je 1846. godine engleski filozof Džordž Džejkob Holiok. On se protivio uspostavljanju državne religije ili favoriziranju jedne naspram drugih religija.

U jednom smislu, sekularizam može da potvrdi pravo na slobodu od religijskih pravila i učenja, kao i pravo na slobodu od državnih nametanja religije narodu i državi koja se deklariše kao neutralna. U drugom smislu, to se odnosi na stav da ljudske aktivnosti i odluke, posebno političke, treba da budu zasnovane pre svega na dokazima o činjenicama koje su nepristrasne i odvojene od religijskog učenja.

Sekularizam povlači svoje intelektualne korene od grčkih i rimskih filozofa kao što su Epikur i Marcus Aurelius; od prosvetiteljstva mislioci kao što su Džon Lok, Denis Diderot, Voltaire, Baruch Spinoza, [[James Madison] Jefferson]] i Thomas Paine; i od novijih slobodnih mislilaca i ateista kao što su Robert G. Ingersoll, Bertrand Russell i Christopher Hitchens. Pomera fokus sa religije na druge "temporalne" i savremene stvari sa naglaskom na prirodu, razum, nauku i razvoj.[1]

Namene i argumenti u podršci sekularizmu variraju.[2] Zajedno, rani prvobitnisekularisti (Jefferson i Madison) i prvobitnievangelisti (Backus, Leland i drugi) čine uzrok u borbi za nepostojanje religije ali iz potpuno različitih razloga. " U evropskom laicizmu, tvrdi se da je sekularizam pokret prema modernizaciji i daleko od tradicionalnih religioznih vrednosti. Ova vrsta sekularizma, na društvenom ili filozofskom nivou, razvijala se uz održavanje crkve ili druge državne podrške religiji. U Sjedinjenim Državama, neki tvrde da je državni sekularizam služio u većoj meri da zaštiti veru i versku pripadnost od vladinog mešanja, dok je sekularizam na društvenom nivou manje prevladavajući.[3] Ali, tek u Prvom svetskom ratu, sekularizam antireligijskog tipa uskoro će nestati iz američkog glavnog interesovanja, zamenjen novim složenim idejama koje su se fokusirale na sekularizaciju države, a ne na secularizovano društvo.

Pregled

George Jacob Holioake je 1851. godine skovao izraz "sekularizam" [4] Alberico Gentili (1552—1608) prvi razdvojio sekularizam iz kanonskog zakona i rimokatoličke teologije.

Termin "sekularizam" prvi put je koristio književnik George Jacob Holioake 1851. godine.[5]Iako je termin bio nov, opšti pojmovi na kojoj je zasnovan postojali su tokom čitave istorije.

Holjoake je izumeo pojam sekularizma kako bi opisao svoje stavove o promovisanju društvenog poretka odvojenog od religije, bez aktivnog odbacivanja ili kritikovanja verskih učenja. Sam agnostik, Holjoak je tvrdio da "sekularizam nije argument protiv hrišćanstva, on je nezavisan od toga, ne dovodi u pitanje pretenzije hrišćanstva. Sekularno znanje očigledno je takvo znanje koje se zasniva u ovom životu, a koje se odnosi na ponašanje ovog života, na dobrobit ovog života i može biti testirano iskustvom ovog života. "[6]

Barri Kosmin Instituta za proučavanje sekularizma u društvu i kulturi razdvaja savremeni sekularizam na dve vrste: tvrd i mekan sekularizam. Prema Kosminu, "tvrd sekularizam smatra religiozne propozicije epistemološki nelegitimnim, bez opravdanja niti osnove". Međutim, po mišljenju mekog sekularizma, "postizanje apsolutne istine je nemoguće i stoga bi skepticizam i tolerancija trebalo da budu princip i preovlađujuće vrednosti u raspravi o nauci i religiji."[7]

Istorija

Oslanjanje vere na razum i nauku označava početak sekularizacije obrazovanja i društva u istoriji. Prema Domenicu Marbaniangu, sekularizam se pojavio na zapadu uspostavljanjem vere, pošto je ljudski smisao postepeno oslobođen od neospornog podređivanja vladavini religije i sujeverja. Harvei Cok objašnjava kako je Prosvetljenje pozdravilo Prirodu kao "duboku stvarnost" koja je prevazišla korumpirane ljudske institucije. Shodno tome, prava čoveka nisu se smatrala Božijim darom, već kao de facto koristi Prirode kao što je to otkrio Razum.[8]

Državni sekularizam

U političkom smislu, sekularizam je pokret koji razdvaja religiju i vladu, a često se naziva odvajanje crkve i države. Ovo može da se odnosi na smanjenje veza između vlade i države, zamenjujući zakone zasnovane na spisima(kao što su Halakha, Dominionizam i Šerić zakon) sa građanskim zakonima, i eliminisanje diskriminacije na osnovu religije. Što doprinosi povećanju zaštite prava verskih manjina.[9]

Drugi naučnici, kao što je Jackues Berlinerblau Program za jevrejsku civilizaciju School of Foreign Service, Edmund A. Valsh School of Foreign Service]] na [[Georgetovn University, tvrde da razdvajanje crkve i države predstavlja samo jednu moguću strategiju koju treba da sprovedu sekularne vlade. Ono što sve sekularne vlade, od demokratske do autoritarne, dele je zabrinutost vezana za odnos između crkve i države. Svaka sekularna vlada poseduje svoje jedinstvene propise radi suočavanja sa ovom problematikom (odvajanje je jedna od onih mogućih politika, francuski modeli, u kojima država pažljivo nadgleda i reguliše crkvu, a to je druga). [10]

Maharaja Ranjeet Singh prve polovine 19. veka uspešno je uspostavio sekularno pravilo u Punjab. Ovo sekularno pravilo poštovalo je pripadnike svih rasa i religija i omogućilo im da učestvuju bez diskriminacije u Ranjeet Singh-u darbar(sud). Gde su bili predstavnici Sikha, Muslimana i Hindua koji su krenuli u darbar.[11] Ranjit Singh also extensively funded education, religion, and arts of various different religions and languages.[12]

Sekularizam se najčešće pojavljuje Age of Enlightenment u Evropi i igra glavnu ulogu u zapadnom društvu. Principi, ali ne nužno prakse, od odvajanja crkve i države u Sjedinjenim Državama i Laicite u Francuskoj u velikoj meri privlače sekularizam. Sekularne države su postojale i u i, slamskom svetu tokom srednjem veku (vidi islam i sekularizam). [13]

Zbog delimično uverenja o odvajanju crkve i države, sekularisti uglavnom preferiraju da političari donose odluke sa sekularnim, a ne verskim razlozima.[14] U ovom pogledu, političke odluke koje se odnose na teme poput abortusa, kontracepcije, embrionalne matične ćelije istraživanja, istopolni brak, i seksualno obrazovanje su u velikoj meri fokusirane na američke sekularističke organizacije kao što je Centar za istraživanje. [15]

Neki hrišćanski fundamentalisti (posebno u Sjedinjenim Državama) se suprotstavljaju sekularizmu, često tražeći da se usvoji "radikalna sekularistička" ideologija i oni vide sekularizam kao pretnju "hršćanskim pravima" .[16] i nacionalne bezbednosti. [17]

Najznačajnije sile verskog fundamentalizma u savremenom svetu su hrišćanski fundamentalizam i islamski fundamentalizam. Istovremeno, jedan značajan tok sekularizma dolazi od verskih manjina koji smatraju vladinim i političkim sekularizmom integralnim za očuvanje jednakih prava.

Sekularno društvo

U studijama o religiji, moderne demokratije su generalno poznate kao sekularne. Ovo je zbog gotovo potpune slobode veroispovesti (verovanja o religiji uglavnom nisu podložne pravnim ili socijalnim sankcijama), i nedostatak autoriteta verskih lidera nad političkim odlukama. Bez obzira na to, mnogi ljudi smatraju religiozna uverenja relevantnim delom političkog diskursa u mnogim od ovih zemalja (naročito u SAD-u ). Ovo je u suprotnosti sa drugim razvijenim narodima, kao što su Velika Britanija, Francuska i Kina, gde verske reference ne zauzimaju mesto u glavnoj politici. Ujedinjeno Kraljevstvo još uvek ima državnu religiju, a Elizabeta II, kraljica, još uvek se poziva na Boga u javnim obraćanjima.

Težnje sekularnog društva mogle su da karakterišu društvo:

  1. Odbija da se u celini posveti bilo kakvim natprirodnim pogledima na prirodu univerzuma ili ulogu čovečanstva u njemu.
  2. Nije homogeno, ali je pluralističko.
  3. Toliko je tolerantna verska raznolikost. Proširuje sferu privatnog donošenja odluka.
  4. Dok svako društvo mora imati neke zajedničke ciljeve, što podrazumeva da se mora postići dogovor o metodama rešavanja problema i zajedničkom okviru zakona; u sekularnom društvu to su što ograničenije.
  5. Rešavanje problema pristupa se racionalno, kroz ispitivanje činjenica. Iako sekularno društvo ne postavlja nikakav opšti cilj, to pomaže svojim članovima da ostvare svoje zajedničke ciljeve.
  6. Je društvo bez zvaničnih slika. Ni ne postoji zajedničko idealno ponašanje sa univerzalnom primenom.

Pozitivni ideali sekularnog društva:

  1. Poštovanje prema pojedincima i manjim grupama čiji su deo.
  2. Jednakost svih ljudi.
  3. Svaka osoba bi trebala biti slobodna da realizuje svoju posebnu izvrsnost.
  4. Prekidanje barijera slojeva i kaste.[18]

Moderna sociologija je od Maks Vebera često bila preokupirana problemom autoriteta u sekularizovanim društvima i sa sekularizacijom kao sociološki ili istorijski proces. [19]U dvadesetog veka naučnici, čiji su radovi doprineli razumevanju ovih pitanja, uključuju [ Carl L. Becker], Karl Lovith, Hans Blumenberg, Meier Hovard Abrams, Peter L. Berger, Paul Benichou i D. L. Munbi, između ostalog.

Neka društva postaju sekularnija kao rezultat društvenih procesa, a ne kroz akcije posvećenom sekularnom pokretu; ovaj proces je poznat kao sekularizacija.

Sekularna etika

Publika Georgea Holioakea iz 1896. godine "Engleski sekularizam" opisuje sekularizam na sledeći način: Sekularizam je kodeks koji se odnosi na ovaj život, zasnovan na razmatranjima čisto ljudskim, i namenjen je uglavnom onima koji neologiju smatraju neodređenom ili neadekvatnom, nepouzdanom ili neverovatnom. Njeni osnovni principi su: (1) Poboljšanje ovog života materijalnim sredstvima. (2) Ta nauka je dostupna postojanju čoveka. (3) Da je dobro činiti dobro. Bilo da postoji drugo dobro ili ne, dobro je sadašnjeg života dobro, i dobro je tražiti to dobro. [20]

Holjojk je smatrao da sekularizam i sekularna etika ne bi trebalo zanemarivati religiozna pitanja (jer su bili irelevantni) i stoga su se razlikovali od jakog ateizma. U tome se nije složio sa Charles Bradlaugh, a neslaganje je podelilo sekularistički pokret između onih koji su tvrdili da anti-religiozni pokreti i aktivizam nisu bili neophodni i poželjni i oni koji su tvrdili da jesu.

Savremena etička rasprava na Zapadu često se opisuje kao "sekularna". Rad dobro poznatih moralnih filozofa kao što su [Derek Parfit] i Peter Singer, pa čak i celo polje savremene bioetike, opisani su kao izričito sekularni ili nereligiozni.

Američka interpretacija sekularizma

Utvrđeno je da je koncept sekularizma često pogrešno tumačen.[21] U julu 2012 " Jackues Berlinerblau, direktor Programa za jevrejsku civilizaciju na Univerzitetu Džordžtaun, napisao je članak pod naslovom "Sekularizam nije ateizam", napisao je da "sekularizam mora biti najizgovoreniji i iskrivljen u Američkom političkom rečniku. Komentatori na desnoj i levoj strani rutinski su to izjednačili sa staljinizmom, nacizmom i socijalizmom, među ostalim strahovima. U SAD-u, kasnije se pojavila još jedna lažna jednačina, to je bila neosnovana povezanost sekularizma sa ateizmom.Versko pravo je profitabilno objavilo ovu zabludu 1970 godine.

Sekularizam u političkoj filozofiji 20. veka

Mnoge organizacije (NVO) za sekularizam preferiraju da definišu "sekularizam" kao zajedničko telo za sve životne stanice grupe, verske ili ateističke, da bi uspele u društvu koje poštuje slobodu govora i savesti. Primer toga je Nacionalno sekularno drustvo u Velikoj Britaniji. Ovo je zajedničko shvatanje onoga što sekularizam predstavlja među mnogim aktivistima širom sveta. Međutim, mnogi naučnici hrišćanstva i konzervativni političari često tumače sekularizam, kao antitezu religije i pokušaj da izvuku religiju iz društva i zamene ga ateizmom ili prazninom vrednosti, nihilizam . Ovaj dvostruki aspekt (kao što je gore navedeno u "Sekularnoj etici") stvara poteškoće u političkom diskursu o ovoj temi. Čini se da je većina političkih teoretičara u filozofiji nakon istorijskog rada Džon Rola (John Ravl) "Teorija pravde" 1971. i njegova sledeća knjiga "Politički liberalizam" (1993) ), više koristi zajednički koncept "preklapajući konsenzus" umesto sekularizma. U drugoj knjizi Ravls drži ideju o preklapanju konsenzusa kao jedne od tri glavne ideje klasičnog liberalizma, političkog liberalizma. On tvrdi da se pojam "sekularizam" ne može primeniti. Ali šta je sekularni argument? Neki misle na bilo koji argument koji je refleksivan i kritičan, javno razumljiv i racionalan, kao sekularni argument. Međutim, centralna karakteristika političkog liberalizma je da on gleda na sve takve argumente na isti način kao i na religijske, te stoga te sekularne filozofske doktrine ne pružaju javne razloge. Sekularni koncepti i rezonovanja ove vrste pripadaju metafizicii. Etika ne spada u domen političkog. Ipak, Ravlova teorija je slična Holioakeovoj viziji tolerantne demokratije koja tretira sve grupe životnog stava. Ravlova ideja da je u svačijem interesu da podrži "razumnu ustavnu demokratiju" sa "principima tolerancije". Njegov rad je bio veoma uticajan na naučnike iz političke filozofije i njegov termin, "preklapanje konsenzusa", izgleda da je za mnoge delove među njima zamenio "sekularizam". U udžbenicima o modernoj političkoj filozofiji, kao što je Colin Farelli, "Uvod u savremenu političku teoriju", izraz sekularizma nije čak ni indeksiran, a u prvom se može videti samo u jednoj fusnoti. Međutim, nema nedostatka diskusije i pokrivenosti teme koju uključuje. To se samo naziva preklapanje konsenzusa, pluralizma i multikulturalizma ili se izražava na neki drugi način. U "Oksfordskom priručniku političke teorije", postoji jedno poglavlje pod nazivom "Politički sekularizam", od strane Rajeev Bhargava. On obuhvata sekularizam u globalnom kontekstu i počinje sa ovom rečenicom: "Sekularizam je otežana doktrina".

Organizacije

Grupe kao što su Nacionalno sekularno drustvo (Ujedinjeno kraljevstvo) i Americans United kampanju za sekularizam često podržavaju humanisti. U 2005. godini, Nacionalno sekularno društvo održalo je ceremoniju dodele "Sekularista godine". Prva mesto bila je Mariam Namazie i Centralni savet bivših muslimana koji ima za cilj da prekine tabu koji dolazi sa odricanjem od islama i protivljenje otpadnim zakonima i političkom islamu.[22] Škotsko sekularno društvo je aktivno u Škotskoj i trenutno se fokusira na ulogu religije u obrazovanju. Godine 2013. pokrenulo je peticiju u Škotskom parlamentu kako bi se izmenio Education (Scotland) Act 1980, tako da roditelji moraju napraviti izbor da bi se odlučili za versko obeležje.

Druga sekularistička organizacija je Sekularna koalicija za Ameriku. Sekularna koalicija za Ameriku lobira i zagovara razdvajanje crkve i države, kao i prihvatanje i uključivanje sekularnih Amerikanaca u američki život i javnu politiku. Dok je Sekularna koalicija za Ameriku povezana sa mnogim sekularnim humanističkim organizacijama i mnogim sekularnim humanistima, kao i Sekularnim društvom, to podržavaju ne-humanisti.

Lokalne organizacije rade na podizanju profita sekularizma u svojim zajednicama i imaju tendenciju da uključe sekulariste, slobodne gradjane, ateiste, agnostike i humaniste.

Studentske organizacije, kao što je Toronto Secular Alliance, pokušavaju da popularizuju nonteizam i sekularizam u kampusu. Sekularna studentska alijansa je obrazovna neprofitna organizacija koja organizuje i pomaže takve školske i sekularne studentske grupe.

U Turskoj, najistaknutija i aktivna sekularistička organizacija je Ataturkist Thought Association (ADD), koja se pripisuje organizovanju republičkog protesta - demonstracija u četiri najveća grada u Turskoj. 2007. godine, gde su preko 2 miliona ljudi, uglavnom žene, branili svoje stavove i podržavali sekularističke principe koje je uveo Mustafa Kemal Ataturk.

Leicester Secular Society osnovana 1851. je svetsko najstarije svetovno društvo.

Vidi i

Референце

Reference

  1. ^ Državni zakon o državi Michigan 253, 2017, str.324
  2. ^ {{cite book|poslednji=Feldman | prvi = Noah | autor = Noah Feldman | godina = 2005 | prevod = Odvojen od Boga | lokacija = Njujork | izdavač = Farrar, Straus i Girouk | stranica = 25.
  3. ^ Iavuz, Hakan M. i John L. Esposio (2003) "Turski islam i sekularna država: pokret Gulen", Univerzitet u Sirakuzi
  4. ^ name="Holyoake" >Holyoake, G.J. (1896). English Secularism: A Confession of Belief. Library of Alexandria. ISBN 978-1-4655-1332-8. 
  5. ^ naziv = "Holioake"
  6. ^ Holyoake, G.J. (1872). The Reasoner. Holyoake. стр. 100. Приступљено 04. 10. 2017. 
  7. ^ „Kosmin, Barry A. "Hard and soft secularists and hard and soft secularism: An intellectual and research challenge." (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 27. 03. 2009. г. Приступљено 24. 03. 2011. 
  8. ^ Harvey Cox, The Secular City: Secularization and Urbanization in Theological Perspective (Princeton University Press, 2013), p.xxiii
  9. ^ Feldman, Noah (2005). стр. 14. "[Legal secularists] claim that separating religion from the public, governmental sphere is necessary to ensure the full inclusion of all citizens."
  10. ^ Berlinerblau, Jacques, "How to be Secular," Houghton Mifflin Harcourt, p. xvi.
  11. ^ K.S. Duggal, Ranjit Singh: A Secular Sikh Sovereign, Abhinav Publications (1989). ISBN 978-81-7017-244-4.
  12. ^ Sheikh, Majid. „Destruction of schools as Leitner saw them”. Dawn. Приступљено 04. 06. 2013. 
  13. ^ Ira M. Lapidus (October 1975). "The Separation of State and Religion in the Development of Early Islamic Society", International Journal of Middle East Studies 6 (4). стр. 363-385.
  14. ^ Feldman Noah (2005).
  15. ^ Washington Post, November 15, 2006 [https://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2006/11/14/AR2006111401176.html "Think Tank Will Promote Thinking"
  16. ^ name="christianpost-jerrys-kids">Bob Lewis (19. 05. 2007). „'Jerry's Kids' Urged to Challenge 'Radical Secularism'. The Christian Post. Архивирано из оригинала 05. 03. 2008. г. 
  17. ^ name="positiveatheism-foulwel">Rev Jerry Falwell (15. 09. 2001). „Jerry Falwell – Quotations – Seventh quotation”. Архивирано из оригинала 11. 05. 2008. г. 
  18. ^ The Idea of a Secular Society, D. L. Munby, London, Oxford University Press. 1963. стр. 14-32.
  19. ^ The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism, Max Weber, London, Routledge Classics, (2001). стр. 123-125.
  20. ^ Holyoake, G.J. (1896). p. 37.
  21. ^ name=uooavbjacq>Berlinerblau, Jacques (28. 07. 2012). „Secularism Is Not Atheism”. The Huffington Post. Приступљено 27. 05. 2013. 
  22. ^ name="bbc-2007"> Casciani, Dominic (21. 06. 2007). „Ignore Islam, 'ex-Muslims' urge”. BBC News. 

Dalje čitanje

Sekularna etika

  • Berlinerblau, Jackues (2005) "Sekularna Biblija: Zašto nebjelovnici ozbiljno vjerovati religiji" ISBN 0-521-61824-Ks неважећи ISBN
  • Berlinerblau, Jackues (2012) "Kako biti sekularni: poziv na oružje za versku slobodu". ISBN 978-0-547-47334-5.

Boier, Pascal (2002). Objašnjena religija: Evolucijsko poreklo religijske misli. . ISBN 978-0-465-00696-0.

Holioake, G.J. (1898). "Poreklo i priroda sekularizma". London: Vatts & Co., reprint. ISBN 978-1-174-50035-0. Jacobi, Susan . "Freethinkers: istorija američkog sekularizma". Nev Iork: Metropolitan Books. . 2004. ISBN 978-0-8050-7442-0.

  • Nash, David "Sekularizam, umetnost i sloboda". London: Continuum International. 1992. ISBN 978-0-7185-1417-4. (obrada objavljena od strane Continuum, 1994: ISBN 0-7185-2084-Ks неважећи ISBN)
  • Roile, Edvard (1974). Victorian Infidels: The Origins of the British Secularist Movement, 1791-1866. Manchester: Manchester University Press. ISBN 978-0-7190-0557-2. 
  • Roile, Edvard (1980). Radikali, sekularisti i republikanci: popularni freethought u Britaniji, 1866-1915 . Manchester: Manchester Universiti Press. ISBN 0-7190-0783-6
  • Asad, Talal . Formacije sekularnog: hrišćanstvo, islam, modernost . Stanford Universiti Press. . 2003. ISBN 978-0-8047-4768-4.
  • Tailor, Charles Sekularno doba . Cambridge: Belknap Press iz Harvard Universiti Pressa. 2007. ISBN 978-0-674-02676-6.

Secular societi Pogledajte i listu referenci u članku o sekularizaciji

  • Berger, Peter L. "Sveti kanton: elementi sociološke teorije religije". Garden Citi, NI: Doubledai. 1990. izdanje. 1967. ISBN 978-0-385-07305-9.

Chadvick, Oven . Sekularizacija evropskog uma u ​​devetnaestom veku . Cambridge Universiti Press. . 1975. ISBN 978-0-521-39829-9.

Martin, David (1978). "Opšta teorija sekularizacije". Oksford: Blackvell. ISBN 978-0-631-18960-2. Martin, David (2005). "O sekularizaciji: ka revidiranoj opštoj teoriji". Aldershot: Ashgate. ISBN 978-0-7546-5322-6. McLeod, Hugh (2000). Sekularizacija u zapadnoj Evropi, 1848-1914 . Basingstoke: Macmillan. ISBN 978-0-333-59748-4.

  • Vilson, Brian (1969). "Religija u sekularnom društvu". London: Pingvin.
  • King, Mike Sekularizam. Skriveno poreklo nevernika ". Cambridge: James Clarke & Co. 2007. ISBN 978-0-227-17245-2.

Svetovno stanje

  • Adıvar, Halide Edip (1928). Turski oporavak . Klub Centuri. ISBN 0-8305-0057-Ks неважећи ISBN
  • Benson, Iain . "Uzimajući u obzir sekularizam" u Farrovs-u, Douglas (ur.). Prepoznavanje religije u sekularnom društvu McGill-Kueens Press. . 2004. ISBN 978-0-7735-2812-3.
  • Berlinerblau, Jackues (2012) "Kako biti sekularni: poziv na oružje za versku slobodu". ISBN 978-0-547-47334-5.
  • Blancarte, Roberto (2006). Religija, crkva i država u savremenom Meksiku. 'u' Randall, Laura (ed.). Promjena strukture Meksika: političke, socijalne i ekonomske perspektive . [Kolumbijski univerzitetski seminar]. 2. ed. M.E. Sharpe. Poglavlje 23, str. & Nbsp; 424-437. ISBN 978-0-7656-1405-6. 
  • Cinar, Alev (2006). "Modernost, islam i sekularizam u Turskoj: tela, mesta i vreme". Univerzitet Minnesota Press. ISBN 0-8166-4411-Ks неважећи ISBN
  • Cliteur, Paul Sekularni pregled: u odbrani moralnog i političkog sekularizma. . 2010. ISBN 978-1-4443-3521-7.
  • Juergensmeier, Mark . "Novi hladni rat: verski nacionalizam suočava se sa sekularnom državom". Univerzitet Kalifornije Press. . 1994. ISBN 978-0-520-08651-7.
  • Schmitt, Karl M. (1962). Katolička prilagodba sekularnoj državi: slučaj Meksika, 1867-1911. Catholic Historical Reviev [мртва веза], Vol.48 (2), Jul, pp. 182-204.

Urban, Greg (2008). "Cirkulacija sekularizma". [1][мртва веза] "Međunarodni časopis o politici, kulturi i društvu", Vol. 21, (1—4), decembar. pp. & nbsp; 17-37.