Видо Латковић — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
м сортирање
Нема описа измене
Ред 1: Ред 1:
'''Vido Latković''' (Cetinje, 27. jun 1901. – Beograd, 21. jul 1965. ) je srpski književnik, kritičar i istoričar narodne književnosti. Od 1945. do 1965. je radio na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, kao profesor teorije književnosti i narodne književnosti.
'''Видо Латковић''' ([[27. јуна]] [[1901]], [[Цетиње]] — [[21. јул]]а [[1965]], [[Београд]]) је српски књижевни историчар, књижевник и позоришни критичар.


Од 1945. до 1965. године радио је на [[Филолошки факултет Универзитета у Београдуу|Филолошком факултету Универзитета у Београду]] као професор теорије књижевности и народне књижевности.


== 1.OBRAZOVANJE ==
Његова научна интересовања била су окренута ка значајним српским писцима -{XIX}- и -{XX}- века ([[Вук Стефановић Караџић]], [[Петар Петровић Његош]], [[Бранко Радичевић]]...).
Godine 1939. odbranio je doktorsku disertaciju na temu „Simo Matavulj u Crnoj Gori“, koju je štampao 1940. godine. Na osnovu objavljene i neobjavljene građe, prikazao je Matavuljev boravak na Cetinju (od 1881. do 1889. ) , njegov javni i privatni život, krug prijatelja, odnos prema knjazu Nikoli, uzroke odlaska iz Crne Gore. Glavnu pažnju je posvetio pitanju kako je nastajao jedan pisac.


Obrazovan na temeljima istorijske škole, na ruskoj, francuskoj i nemačkoj folkloristici, među naučnicima okupljenim oko „Priloga proučavanju narodne poezije“, Latković je zauzeo zasluženo mesto vrsnog istoričara narodne književnosti.
На основу текста који је за штампу приредио са Радославом Бошковићем, припремљено је прво електронско издање „[[Горски вијенац|Горског вијенца]]“ са објашњењима и речником.


Обредне и обичајне песме сврстао је у једну групу. Сматрао је да шаљиве песме припадају некој од већ издвојених група.


== Дела ==
== 2. ŽIVOT I RAD ==
*„''Симо Матавуљ у Црној Гори''“ [[1939]],
Vido Latković se bavio književnim i naučnim radom oko četrdeset godina. Prvo se posvetio stihu, ali je ubrzo prešao na kritiku, da bi se posle zauvek predao istoriji književnosti.
*„''Чланци из књижевности''“ [[1953]],
*„''П. П. Његош''“ (монографија) [[1963]],
*„''Народна књижевност''“ објављена након његове смрти.
*Видо Латковић аутор је другог допуњеног издања дела „''Словеначко-српскохрватски речник''“.


U periodu između 1927. i 1937. bio je urednik cetinjskih „Zapisa“ i saradnik Skopskog „Južnog pregleda“. Štampao je veliki broj kritika, a od 1937. godine do smrti se bavio književnom istorijom. Pratio je i rad cetinjskog pozorišta.
{{DEFAULTSORT:Латковић Видо}}


Narodna književnost je bila suštinska preokupacija Vida Latkovića. Narodnom književnošću se bavio još od prvog broja cetinjskih „Zapisa“, kao i u „Prilozima proučavanja narodne poezije“. Kao urednik „Priloga za književnost, jezik, istoriju i folklor“ brinuo je da proučavanje književnosti zauzme dostojno mesto.
[[Категорија:Српски књижевници]]

Latkovića su u njegovom proučavanju privlačili oni pisci koji su nadahnuće, podsticaj ili građu tražili u narodnoj književnosti (Simo Matavulj, Petar Petrović Njegoš, Branko Radičević, Stjepan Mitrov Ljubiša, Marko Miljanov, Aleksa Šantić), a u središtu književnoistorijskih izučavanja kod Latkovića su bili Matavulj, Njegoš i narodna književnost.

Vido Latković se bavio i proučavanjem lirske poezije, tačnije proučavanjem etnološkog,
kulturno-istorijskog i pre svega patrijarhalnog u pesmama. Njegov odabir obrednih i običajnih pesama, pesama o radu, religioznih, porodičnih, ljubavnih i ostalih pesama je sinteza, ali i analiza sveukupnog lirskog stvaranja na jugoslovenskom području.

Bavio se i proučavanjem indentiteta pevača koje Vuk Stefanović Karadžić nije naveo kao tvorce pojedinih pesama. U jednoj od svojih rasprava „Račun od junačkih pesama“, strpljivim istraživanjem, Latković utvrđuje da je Vuk nastojao da ukaže sa kojih je teritorija dobijao pesme i od kojih pevača. Latković ga je konačno odbranio od neosnovanih napada protivnika iz prošlosti i kritika savremenih izučavalaca narodnih pesama.


== 3. DELO ==

Na osnovu teksta koji je Vido Latković uradio sa Radoslavom Boškovićem pripremljeno je prvo elektronsko izdanje „Gorskog vijenca“ sa objašnjenjima i rečnikom. Sa Boškovićem je pripremio i „Ogledalo srpsko“, a sa Nikolom Banaševićem knjigu „Savremenici o Njegošu“.

„Narodna književnost I“ je prvi udžbenik iz usmene književnosti svih „jugoslovenskih naroda“. Napisan je posmatrajući istorijski razvoj, sa čestim paralelama koje ukazuju na sličnosti i na razlike. U ovaj udžbenik je svrstan i pregled i istorijat svih vrsta narodnih pripovedaka, njihovo beleženje i klasifikacije.

O Njegošu je Vido Latković napisao preko dvadeset članaka i rasprava, kao i jednu monografiju. Najviše ga je zanimao Gorski vijenac. Već 1929. godine se zalagao za drugačije razumevanje nekih mesta u ovom delu, o tome je napisao i malu raspravu.
Monografija Vida Latkovića je najpotpuniji i najpouzdaniji priručnik o celom Njegošu.


== 4. LITERATURA ==

„Simo Matavulj u Crnoj Gori“ 1939.

„O junačkoj epici u srpskohrvatskom jeziku“ 1950.

„Cjelokupna djela P. P. Njegoša“ 1951.

„Savremenici o Njegošu“ 1951.

„Članci iz književnosti“ 1953.

Beleške,objašnjenja i rečnik za „Srpske narodne pjesme“ 1954.

„Petar Petrović Njegoš“ (monografija) 1963.

„Matavuljevi pogledi na književnost“ 1963.

„Stjepan Mitrov Ljubiša“ 1964.

„Epska narodna poezija Crne Gore“ (predgovor) 1964.

„Slovenačko-srpskohrvatski rečnik“, drugo dopunjeno izdanje 1964

„Narodna književnost“ 1967.

„O pevačima srpskohrvatskih narodnih pesama do kraja XVIII veka“


== 5. IZVORI ==

Vladan Nedić, O književnoistorijskom radu Vida Latkovića, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1965.
Nada Milošević-Đorđević, U spomen na profesora Vida Latkovića, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 2001

----
--[[Корисник:Aleksandra maljković|Aleksandra M.]] ([[Разговор са корисником:Aleksandra maljković|разговор]]) 23:57, 18. јануар 2009. (CET)

Верзија на датум 19. јануар 2009. у 00:57

Vido Latković (Cetinje, 27. jun 1901. – Beograd, 21. jul 1965. ) je srpski književnik, kritičar i istoričar narodne književnosti. Od 1945. do 1965. je radio na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, kao profesor teorije književnosti i narodne književnosti.


1.OBRAZOVANJE

Godine 1939. odbranio je doktorsku disertaciju na temu „Simo Matavulj u Crnoj Gori“, koju je štampao 1940. godine. Na osnovu objavljene i neobjavljene građe, prikazao je Matavuljev boravak na Cetinju (od 1881. do 1889. ) , njegov javni i privatni život, krug prijatelja, odnos prema knjazu Nikoli, uzroke odlaska iz Crne Gore. Glavnu pažnju je posvetio pitanju kako je nastajao jedan pisac.

Obrazovan na temeljima istorijske škole, na ruskoj, francuskoj i nemačkoj folkloristici, među naučnicima okupljenim oko „Priloga proučavanju narodne poezije“, Latković je zauzeo zasluženo mesto vrsnog istoričara narodne književnosti.


2. ŽIVOT I RAD

Vido Latković se bavio književnim i naučnim radom oko četrdeset godina. Prvo se posvetio stihu, ali je ubrzo prešao na kritiku, da bi se posle zauvek predao istoriji književnosti.

U periodu između 1927. i 1937. bio je urednik cetinjskih „Zapisa“ i saradnik Skopskog „Južnog pregleda“. Štampao je veliki broj kritika, a od 1937. godine do smrti se bavio književnom istorijom. Pratio je i rad cetinjskog pozorišta.

Narodna književnost je bila suštinska preokupacija Vida Latkovića. Narodnom književnošću se bavio još od prvog broja cetinjskih „Zapisa“, kao i u „Prilozima proučavanja narodne poezije“. Kao urednik „Priloga za književnost, jezik, istoriju i folklor“ brinuo je da proučavanje književnosti zauzme dostojno mesto.

Latkovića su u njegovom proučavanju privlačili oni pisci koji su nadahnuće, podsticaj ili građu tražili u narodnoj književnosti (Simo Matavulj, Petar Petrović Njegoš, Branko Radičević, Stjepan Mitrov Ljubiša, Marko Miljanov, Aleksa Šantić), a u središtu književnoistorijskih izučavanja kod Latkovića su bili Matavulj, Njegoš i narodna književnost.

Vido Latković se bavio i proučavanjem lirske poezije, tačnije proučavanjem etnološkog, kulturno-istorijskog i pre svega patrijarhalnog u pesmama. Njegov odabir obrednih i običajnih pesama, pesama o radu, religioznih, porodičnih, ljubavnih i ostalih pesama je sinteza, ali i analiza sveukupnog lirskog stvaranja na jugoslovenskom području.

Bavio se i proučavanjem indentiteta pevača koje Vuk Stefanović Karadžić nije naveo kao tvorce pojedinih pesama. U jednoj od svojih rasprava „Račun od junačkih pesama“, strpljivim istraživanjem, Latković utvrđuje da je Vuk nastojao da ukaže sa kojih je teritorija dobijao pesme i od kojih pevača. Latković ga je konačno odbranio od neosnovanih napada protivnika iz prošlosti i kritika savremenih izučavalaca narodnih pesama.


3. DELO

Na osnovu teksta koji je Vido Latković uradio sa Radoslavom Boškovićem pripremljeno je prvo elektronsko izdanje „Gorskog vijenca“ sa objašnjenjima i rečnikom. Sa Boškovićem je pripremio i „Ogledalo srpsko“, a sa Nikolom Banaševićem knjigu „Savremenici o Njegošu“.

„Narodna književnost I“ je prvi udžbenik iz usmene književnosti svih „jugoslovenskih naroda“. Napisan je posmatrajući istorijski razvoj, sa čestim paralelama koje ukazuju na sličnosti i na razlike. U ovaj udžbenik je svrstan i pregled i istorijat svih vrsta narodnih pripovedaka, njihovo beleženje i klasifikacije.

O Njegošu je Vido Latković napisao preko dvadeset članaka i rasprava, kao i jednu monografiju. Najviše ga je zanimao Gorski vijenac. Već 1929. godine se zalagao za drugačije razumevanje nekih mesta u ovom delu, o tome je napisao i malu raspravu. Monografija Vida Latkovića je najpotpuniji i najpouzdaniji priručnik o celom Njegošu.


4. LITERATURA

 „Simo Matavulj u Crnoj Gori“ 1939. 

„O junačkoj epici u srpskohrvatskom jeziku“ 1950.

„Cjelokupna djela P. P. Njegoša“ 1951.

„Savremenici o Njegošu“ 1951.

„Članci iz književnosti“ 1953.

Beleške,objašnjenja i rečnik za „Srpske narodne pjesme“  1954.
„Petar Petrović Njegoš“ (monografija) 1963.

„Matavuljevi pogledi na književnost“ 1963.

„Stjepan Mitrov Ljubiša“ 1964.

„Epska narodna poezija Crne Gore“ (predgovor) 1964.

„Slovenačko-srpskohrvatski rečnik“, drugo dopunjeno izdanje 1964

„Narodna književnost“ 1967.
„O pevačima srpskohrvatskih narodnih pesama do kraja XVIII veka“


5. IZVORI

Vladan Nedić, O književnoistorijskom radu Vida Latkovića, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1965. Nada Milošević-Đorđević, U spomen na profesora Vida Latkovića, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 2001


--Aleksandra M. (разговор) 23:57, 18. јануар 2009. (CET)