Kljunasta flauta — разлика између измена
. |
|||
Ред 1: | Ред 1: | ||
{{Infobox instrument-lat |
{{Infobox instrument-lat |
||
| name = |
| name = Kljunasta flauta |
||
| image = VariousRecorderFlutes.jpg |
| image = VariousRecorderFlutes.jpg |
||
| image_size = 250px |
| image_size = 250px |
||
| alt = |
| alt = |
||
| caption = '' |
| caption = ''Razne kljunaste flaute (drugi s dna je rasklopljen u tri dela)'' |
||
| background =woodwind |
| background =woodwind |
||
| names = |
| names = Pogledajte {{section link||drugi jezici}} |
||
| classification = |
| classification = |
||
*[[Wind instrument| |
*[[Wind instrument|Duvački]] |
||
*[[Woodwind instrument| |
*[[Woodwind instrument|Drveni duvački]] |
||
*[[Аерофони инструменти|Aerofon]] |
|||
*[[Aerophone]] |
|||
| hornbostel_sachs = 421.221.12 |
| hornbostel_sachs = 421.221.12 |
||
| hornbostel_sachs_desc = |
| hornbostel_sachs_desc = Flauta sa unutrašnjim otvorima za kanale i prste |
||
| inventors = |
| inventors = |
||
| developed = |
| developed = |
||
Ред 19: | Ред 19: | ||
| attack = |
| attack = |
||
| decay = |
| decay = |
||
| range = Soprano |
| range = Soprano flauta: -{C<sub>5</sub>–D<sub>7</sub>(G<sub>7</sub>)}-[[File:Tonumfang-Sopranblockflöte.jpg|180px|center]] |
||
| pitch = |
| pitch = |
||
| related = |
| related = |
||
*[[Tin whistle]] |
*[[Tin whistle|limena frula]] |
||
*[[Flageolet]] |
*[[Flageolet|Flažolet]] |
||
⚫ | |||
*[[Csakan]] |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
| builders = |
| builders = |
||
| articles = |
| articles = |
||
}} |
}} |
||
{{rut}} |
|||
⚫ | '''Kljunasta flauta''' je [[ |
||
⚫ | '''Kljunasta flauta''' je [[Drveni duvački instrumenti|drveni duvački]] [[muzički instrument]] u grupi poznatoj kao ''unutarnje kanalne flaute'' — flaute sa usnim delom [[Звиждаљка|zviždaljke]], takođe poznate kao [[fipple|fipl]] flaute. Kljunasta flauta se razlikuje od drugih kanalnih flauta po prisustvu otvora za palac za gornju šaku i sedam otvora za prste: tri za gornju i četiri za donju šaku. Ona je najprominentnija kanalna flauta u [[Classical music|zapadnjačkoj klasičnoj tradiciji]].<ref name=":6">{{Cite web|url = http://www.oxfordmusiconline.com/subscriber/article/grove/music/42041|title = Duct flute|date = |access-date = 2016-02-06|website = Grove Music Online|publisher = Oxford University Press|last = Montagu|first = Jeremy}}</ref> |
||
Recorders are made in different sizes with names and compasses roughly corresponding to different vocal ranges. The sizes most commonly in use today are the soprano (aka "descant", lowest note C<sub>5</sub>), alto (aka "treble", lowest note F<sub>4</sub>), tenor (lowest note C<sub>4</sub>) and bass (lowest note F<sub>3</sub>). Recorders are traditionally constructed from wood and ivory, while most recorders made in recent years are constructed from molded plastic. The recorders' internal and external proportions vary, but the bore is generally reverse conical (i.e. tapering towards the foot) to cylindrical, and all recorder fingering systems make extensive use of [[#Forked fingerings|forked fingerings]]. |
|||
Kljunaste flaute su napravljene u različitim veličinama sa imenima i krugovima koji grubo korespondiraju različitim glasnim rasponima. Veličine koje se danas najčešće koriste su soprano (aka „deskant”, najniža nota -{C}-<sub>5</sub>), alto (aka „trostruk”, najniža nota -{F}-<sub>4</sub>), tenor (najniža nota -{C}-<sub>4</sub>) i bas (najniža nota -{F}-<sub>3</sub>). Kljunaste flaute su tradicionalno pravljene od drveta i [[Слоновача|slonovače]], dok je većina kljunastih flauta napravljena posljednjih godina konstruisana od livene plastike. Unutrašnje i spoljne proporcije kljunastih flauta variraju, ali provrt je uglavnom reverzno koničan (tj. sužava se prema podnožju) do cilindričnog, a svi sistemi za prste flauta ekstenzivno koriste [[#viljuškasti prstenovi|viljuškaste prstenove]] za prste. |
|||
⚫ | |||
⚫ | Kljunasta flauta je prvi put dokumentovana u Evropi u [[Medieval music|srednjem veku]], i nastavila je da uživa široku popularnost u doba [[Renaissance music|renesanse]] i [[Барокна музика|baroka]], ali je bio malo korišten u periodima [[Класицизам (музика)|klasike]] i [[Romantic music|romantike]]. Oživljen je u [[20. vek]]u kao deo [[Historically informed performance|istorijski informisanog]] pokreta i postao je popularan amaterski i obrazovni instrument. Među kompozitorima koji su pisali za ovaj instrument su [[Claudio Monteverdi|Monteverdi]], [[Jean-Baptiste Lully|Lili]], [[Henry Purcell|Persel]], [[George Frideric Handel|Hendl]], [[Antonio Vivaldi|Vivaldi]], [[Georg Philipp Telemann|Teleman]], [[Johan Sebastijan Bah]], [[Paul Hindemit]], [[Bendžamin Britn]], [[Leonard Bernstajn]], [[Luciano Berio|Lučano Berio]], i [[Arvo Pärt|Arvo Pert]]. Danas postoje mnogi profesionalni svirači ovog istrumenta koji demonstriraju puni solo opseg ovog instrumenta, i velika zajednica amatera.<ref name=":5">For example, Eve O'Kelly describes how [[Frans Brüggen]] "achieved worldwide recognition as a recorder virtuoso" in her book ''The Recorder Today'', Cambridge University Press, 1990. {{ISBN|0-521-36681-X}}. p. 62</ref> |
||
⚫ | |||
⚫ | Zvuk kljunaste flaute često se opisuje kao čist i sladak,<ref name=":7"/> i istorijski je bio povezan sa pticama i pastirima. Odlikuje se brzim odzivom i odgovarajućom sposobnošću stvaranja širokog spektra artikulacija. Ova sposobnost, zajedno sa otvorenim rupama za prste, omogućava da se proizvede široka paleta tonskih boja i specijalnih efekata. Akustično, njen ton je relativno čist, a u njegovom zvuku preovlađuju neobični harmonici.<ref name=":4">{{Citation |first=Jean-Marc |last=Bonard |date=January 2001 |title=The Physicist's Guide to the Orchestra |journal= European Journal of Physics |volume=22 |issue=1 |pages=89–101 |doi=10.1088/0143-0807/22/1/309 |arxiv=physics/0008053|bibcode=2001EJPh...22...89B }}</ref><ref name=":7">{{Cite web|url = http://www.oxfordmusiconline.com:80/subscriber/article/grove/music/23022|title = Recorder|date = |access-date = 2016-02-06|website = Grove Music Online|publisher = Oxford University Press|last = Lasocki|first = David}}</ref> |
||
== Reference == |
== Reference == |
Верзија на датум 28. септембар 2019. у 21:01
Drveni duvački instrumenti | |
---|---|
Druga imena | Pogledajte § drugi jezici |
Klasifikacija | |
Hornbostel–Saksova klasifikacija | 421.221.12 (Flauta sa unutrašnjim otvorima za kanale i prste) |
Opseg sviranja | |
Soprano flauta: C5–D7(G7) | |
Srodni instrumenti | |
Muzičari | |
Svirači kljunaste flaute |
Kljunasta flauta je drveni duvački muzički instrument u grupi poznatoj kao unutarnje kanalne flaute — flaute sa usnim delom zviždaljke, takođe poznate kao fipl flaute. Kljunasta flauta se razlikuje od drugih kanalnih flauta po prisustvu otvora za palac za gornju šaku i sedam otvora za prste: tri za gornju i četiri za donju šaku. Ona je najprominentnija kanalna flauta u zapadnjačkoj klasičnoj tradiciji.[1]
Kljunaste flaute su napravljene u različitim veličinama sa imenima i krugovima koji grubo korespondiraju različitim glasnim rasponima. Veličine koje se danas najčešće koriste su soprano (aka „deskant”, najniža nota C5), alto (aka „trostruk”, najniža nota F4), tenor (najniža nota C4) i bas (najniža nota F3). Kljunaste flaute su tradicionalno pravljene od drveta i slonovače, dok je većina kljunastih flauta napravljena posljednjih godina konstruisana od livene plastike. Unutrašnje i spoljne proporcije kljunastih flauta variraju, ali provrt je uglavnom reverzno koničan (tj. sužava se prema podnožju) do cilindričnog, a svi sistemi za prste flauta ekstenzivno koriste viljuškaste prstenove za prste.
Kljunasta flauta je prvi put dokumentovana u Evropi u srednjem veku, i nastavila je da uživa široku popularnost u doba renesanse i baroka, ali je bio malo korišten u periodima klasike i romantike. Oživljen je u 20. veku kao deo istorijski informisanog pokreta i postao je popularan amaterski i obrazovni instrument. Među kompozitorima koji su pisali za ovaj instrument su Monteverdi, Lili, Persel, Hendl, Vivaldi, Teleman, Johan Sebastijan Bah, Paul Hindemit, Bendžamin Britn, Leonard Bernstajn, Lučano Berio, i Arvo Pert. Danas postoje mnogi profesionalni svirači ovog istrumenta koji demonstriraju puni solo opseg ovog instrumenta, i velika zajednica amatera.[2]
Zvuk kljunaste flaute često se opisuje kao čist i sladak,[3] i istorijski je bio povezan sa pticama i pastirima. Odlikuje se brzim odzivom i odgovarajućom sposobnošću stvaranja širokog spektra artikulacija. Ova sposobnost, zajedno sa otvorenim rupama za prste, omogućava da se proizvede široka paleta tonskih boja i specijalnih efekata. Akustično, njen ton je relativno čist, a u njegovom zvuku preovlađuju neobični harmonici.[4][3]
Reference
- ^ Montagu, Jeremy. „Duct flute”. Grove Music Online. Oxford University Press. Приступљено 2016-02-06.
- ^ For example, Eve O'Kelly describes how Frans Brüggen "achieved worldwide recognition as a recorder virtuoso" in her book The Recorder Today, Cambridge University Press, 1990. ISBN 0-521-36681-X. p. 62
- ^ а б Lasocki, David. „Recorder”. Grove Music Online. Oxford University Press. Приступљено 2016-02-06.
- ^ Bonard, Jean-Marc (јануар 2001), „The Physicist's Guide to the Orchestra”, European Journal of Physics, 22 (1): 89—101, Bibcode:2001EJPh...22...89B, arXiv:physics/0008053 , doi:10.1088/0143-0807/22/1/309
Literatura
- Griscom, Richard; Lasocki, David (2012). The Recorder: A Research and Information Guide. Routledge Music Bibliographies (3rd изд.). New York & London: Routledge. ISBN 978-0-415-99858-1. ISBN 978-0-203-87502-5 (e-book)
- Lydgate, John. Schick, J., ур. Lydgate's Temple of Glas. Oxford University Press. стр. 64.
- Lydgate, John. Bergen, Henry, ур. Lydgate's Fall of Princes. Oxford University Press. стр. 270.
- record, v.1. Oxford English Dictionary (3rd изд.). 2005.
- recorder, n.2. Oxford English Dictionary (3rd изд.). 2005.
- Partridge, Eric (1977). Origins: A Short Etymological Dictionary of Modern English. Routledge.
- Baines, Anthony (1957). Woodwind Instruments and Their History.
- Hunt, Edgar (1977). The Recorder and Its Music. London: Eulenburg. ISBN 9780903873055.
- Montagu, Jeremy (2007). Origins and Development of Musical Instruments. Scarecrow Press. ISBN 978-0810856578.
- Virdung, Sebastian (1511). Musica getutscht.
Spoljašnje veze
- Recorder Home Page – A comprehensive website devoted to the recorder
- How the recorder works
- Interactive Sheet Music for the Recorder
- Philippe Bolton's page of Historical recorder fingering charts
- Philippe Bolton's page of modern recorder fingering charts
- Recorder fingerings, Charts and trill charts, recorder-fingerings.com
- Recorder fingerings, Dolmetsch Online
- Recorder fingerings, Moeck
- Recorder fingerings, Mollenhauer
- Recorder fingerings, Woodwind fingering guide
- Nicholas Lander's Recorder Bibliography, A Zotero bibliographic database that contains details of some 4,000 references concerning the recorder.