Alfred Kinzi

Alfred Čarls Kinzi (eng. Alfred Charles Kinsey 23. jun 1894 – 25. avgust 1956) bio je američki biolog i profesor entomologije i zoologije, koji je 1947. godine osnova Institut za istraživanja pola na Univerzitetu Indijane. Danas je ovaj institut poznat kao Kinzijev institut za istraživanje pola, roda i reprodukcije. Kinzijevo istraživanje na polju ljudske seksualnosti, od posebnog je znaaačaja za moderno područke seksologije, iako je 1940-ih i 1950-ih godina izazvalo kontroverze u delu naučne javnosti. Njegov rad je umnogome uticao na socijalne i kulturne vrednosti u Sjediwenim Američkim Državama ali i u drugim državama sveta.

Život i karijera

Rođen je 23. juna 1894. u gradu Hoboken (Nju Džerzi, SAD), od majke Sarah Ann i oca Alfreda Seguine Kinseya, kao najstariji od troje djece. Majka mu je bila nedovoljno školovana, a otac je bio profesor na Stevensovom Institutu tehnologije.

Odrastao je u prilično siromašnoj porodici, koja sebi nije mogla da obezbedi adekvatnu medicinsku negu, tako da je Kinzi koji je bio slabog zdravlja u djetinjstvu i mladosti često bolovao. Preboleo je tifus, a patio je i od reumatske groznice i rahitsa, od koga je zadobio deformaciju kičme. Zbog ovog deformiteta tela označen kao neprikladan za služenje u vojsci u Prvom sjetskom ratu.

Roditelji su mu bili jako religiozni. Otac je bio jedan od najistaknutijih članova mesne Metodističke crkve.  U duhu vere Kinzijev otac uspostavio je porodici stroga pravila, uključivši i pravilo da je nedelja većim delom rezervisana za molitvu.

Kinsey je oduvijek pokazivao veliko zanimanje za botaniku i zoologiju, te je obitelji izrazio namjeru da studira botaniku. Otac se usprotivio i inzistirao je da upiše studij strojarstva na Stevensovom Institutu tehnologije. Dvije je godine studirao strojarstvo, ali se potom odupro očevoj volji i izrazio želju da upiše biologiju na Bowdoin College u Maineu.

Na jesen 1914. Kinzi je upisao studije na Bowdoin College iz entomologiju. Godine 1916. je diplomirao biologiju i psihologiju s najvećom ocenom. Nastavio je potom studije na Harvardu i institutu Bussey koji je imao jedan od najzahtevnijih programa biologije u SAD. Kinzi se tada opredelo na studij entomologije pod mentorstvom Williama Mortona Whellera, jednog od najistaknutijih entomologa onog doba.

Izabrao je studij filogeneze ose šiškarice za svoju doktorsku disertaciju, na čemu doktorira 1919. na sveučilištu Harvard. 1920. godine objavljuje niz znanstvenih radova o filogenezi ose šiškarice skupivši pritom više od 5.000.000 uzoraka osa danas sačuvanih u Američkom prirodnjačkom muzeju.

Napisao je široko primjenjivan udžbenik biologije za srednju školu "Uvod u biologiju" (eng.An Introduction to Biology) 1926. u kojem uvodi učenje o evoluciji i ujedinjuje botaniku i zoologiju u jedinstveni predmet.   Zajedno s Merritt Lyndon Fernaldom, Kinsey 1943. objavljuje knjigu „Jestive biljke Istočnih Sjedinjenih Američkih Država" (eng.Edible Wild Plants of Eastern North America). Kinsey se ženi s Clarom Bracken McMillen 1921. s kojom ima četvero djece. Najstariji Kinseyev sin umire od komplikacija dijabetesa u četvrtoj godini života. Kinsey je po spolnoj orijentaciji bio biseksualac. Sa suprugom je kasnije imao dogovor da im intimna veza bude otvorenog tipa, oboje su stoga imali izvanbračne spolne odnose s više partnera s dopuštenjem drugog. Kinsey je imao spolne odnose i sa ženama i s muškarcima, uključivši i svog studenta Clyde Martina.

Kinzi je preminu 25. avgusta 1956. godine, u 62. godini života. Uzrok smrti je srčani zastoj kao posledica upale pluća.

Kinzi i seksologija

Kinsey je smatra ocem moderne seksologije u Sjedinjenim Američkim Državama. Počeo se zanimati za seksualne navike ljudi 1933. nakon podrobne diskusije s kolegom Robertom Crocom. Pretpostavlja se da su ga njegova proučavanja mehanizama parenja osa šiškarica inspirirala na proučavanje spektra različitih seksualnih navika kod ljudi. Kinsey je kasnije razvio i ljestvicu po kojoj je vršio gradaciju spolne orijentacije (Kinseyevu ljestvicu) koja ima sedam stupnjeva; od 0 koji označava isključivo heteroseksualnu osobu do 6 koji označava isključivo homoseksualnu osobu. Njegovi su učenici kasnije dodali i kategoriju „X“ koja označava aseksualne osobe.

1935. Kinsey održava prvo predavanje na fakultetu biologije sveučilišta Indiana u kojem predstavlja svoje prve studije na području ljudske seksualnosti. Tijekom predavanja koristi priliku da napadne „široko rasprostranjeno neznanje u vezi anatomije i fiziologije spolnosti“, te je izrazio svoje uvjerenje da je kasno stupanje u spolna iskustva (Kinsey je to definirao „kasno vjenčanje“) psihološki štetno. Zaklada Rockfeller odlučuje osigurati Kinseyu materijalna sredstva za svoja dalja istraživanja na području ljudske seksualnosti. Najvažnija znanstvena dijela koja objavljuje na tom području su „Seksualno ponašanje muškarca“ 1948. i „Seksualno ponašanje žene“ 1953. Oba su dijela u trenutku puštanja u prodaju zauzela prva mjesta na ljestvici bestselera i učinili Kinseya medijskom zvijezdom. Ova će dijela kasnije postati poznata kao Kinseyevi izvještaji. Nekoliko uglednih američkih časopisa objavilo je članke u kojima analiziraju Kinsejev znanstveni rad i osobni život: Time, Life, Look i McCall's. Njegov je rad narednih godina izazvao niz vrlo žestokih kritika i smatra se da je bio jedan od uzroka izbijanja seksualne revolucije 1960-ih i 1970-ih.

Kontroverze i kritike Kinzijevog dela

Istraživanja koja je Kinsey provodio na području seksualnosti nisu se ograničavala samo na teoriju i popunjavanja upitnika, već je Kinsey često promatrao i aktivno sudjelovao u različitim seksualnim aktivnostima, uključivši ponekad i svoje suradnike. Pravdao se time da je tako moguće izravnije promatrati pojave u seksualnosti i da se na taj način lakše stiče povjerenje osoba uključenih u istraživanja. Poticao je i svoje suradnike da učine isto i često je s njima i sa subjektima istraživanja prakticirao širok spektar seksualnih aktivnosti, pod uvjetom da svatko od njih odredi granice do koje se osjećaju ugodno. Tvrdio je da se tako uvodi element praktičnog pokusa u istraživanje, te da je to najbolja metoda razumjevanja reakcija sudionika . Kinsey je ponekad u svom domu kamerom snimao spolne odnose sudionika i suradnika, tvrdivši da tako dokumentira istraživanje; Kinseyev biograf Jonathan Gathorne-Hardy pravdao je tajnost snimanja filmova brigom da se izbjegne skandal i negativne reakcije od strane konzervativnog dijela javnosti. James H. Jones, autor knjige Alfred C. Kinsey: A Public/Private Life i britanski psihijatar Theodore Dalrymple, pretpostavljaju da je Kinsey vršio svoja istraživanja potaknut vlastitim seksualnim željama i potrebama.

Skupljao je snimani materijal sa seksualnim sadržajem iz cijelog svijeta, što mu je izazvalo probleme s carinskom službom SAD-a, nakon zapljene pornografskih filmova 1956. Kinsey je umro prije sudskog epiloga.

Slijedeća velika kontroverza Kinseyevih istraživanja, bilo je skupljanje podataka u svezi orgazama kod djece u preadolescentnoj dobi. Kinsey je unio prkupljene informacije u tablice 30 do 34 svoje knjige „Seksualno ponašanje muškarca“, u kojima se nalaze podatci o orgazmima tristotinjak muške djece od pet mjeseci do 14 godina starosti. U prvo vrijeme je izjavio da je podatke prikupio od sjećanja odraslih osoba koje su u djetinjstvu bile prisiljene na spolne odnose, ali i od upitnika koje je popunilo devet odraslih ljudi koji su navodno imali spolne odnose s djecom . Malo se pažnje pridavalo ovim podatcima punih četrdeset godina. Kasnije se ispostavilo da je sve podatke o pedofiliji Kinsey prikupio od jednog jedinog pedofila, a prezentirao ih je kao da proizlaze iz različitih izvora. Kinsey je poštovao anonimnost te osobe i nije prijavio kazneno djelo pedofilije vlastima, jer je želio prikupiti što iskrenije odgovore. Kinseyev Institut je kasnije izjavio da podatci iz tablca 30-34 uistinu proizlaze iz dnevnika samo jedne osobe, pisanog 1917.

Kinseyevi biografi smatraju da je Kinseyeva seksualna aktivnost i orijentacija uvelike utjecala na njegovo istraživanje, tako da je krivo izabirao uzorke stanovništva za svoje upitnike. Unio je podatke prikupljene od velikog broja pojedinaca iz zatvorske populacije i prostitutki klasificirajući ih ponekad kao osobe u braku,, te je uklopio u analizu posebno velik broj homoseksualnih osoba, što ga je vjerojatno donijelo do krivih zaključaka.. Nikad nije uključio u istraživanja pojedince iz afro-američke populacije.  Paul Gebhard je 1970-ih ponovo analizirao prikupljene podatke izbacivši one sumnjive, te utvrdio da su razlike u podatcima bile male.

Kinzi u popularnoj kulturi

Nakon objave knjige "Seksualno ponašanje žena", 15. rujna 1953. pojavljuje se u humorističkom kontekstu lik imena „Dr. Kinsey“ u jednoj epizodi TV komedije Jack Benny Program, kao pogrbljeni gospodin koji intervjuiše mlade djevojke. Ovo je bila prva aluzija na Kinzjiev rad u masmedijima.

Početkom 21. veka ponovo se javilo veliko interesovanje za Kinzija i njegov rad.

Godine 2003. prikazan je mjuzikl pod naslovom Dr. Sex koji obrađuje složenu vezu između Kinzija, njegove žene i njihovog zajedničkog ljubavnika Wally Matthewsa (jasna aluzija na Kinzijevog saradnika Clydea Martina). Premiera je održana u Čikagu i osvojila je sedam pozorišnih nagrada Joseph Jefferson.

Bill Condon je 2004. godine režirao biografski film Kinsey sa Liamom Neesonom u glavnoj ulozi Kinzija i Laurom Linney kao njegovom suprugom. Američki pisac Tom Coraghessan Boyle iste godine objavljuje roman "Unutrašnjii krug" (eng. The inner circle) o istoriji seksologije u SAD-u i Kinzijevom radu, gledano kroz oči jednog od njegovih bliskih saradnika.

Američka TV stanica PBS 2005. objavila je dokumentarni film Kinsey u saradnji sa Kinsijevim Institutom, koji je tom prilikom omogućio autorima filma pristup pisanom materijalu iz svojearhive pisama.

Bibliografija

• „New Species and Synonymy of American Cynipidae”. Bulletin of the American Museum of Natural History 42: 293–317. 1920. Pristupljeno 2010-09-22.
• „Life Histories of American Cynipidae”. Bulletin of the American Museum of Natural History svezak 42: str. 319.–357.. 1920. Pristupljeno 2010-09-22.
• „Phylogeny of Cynipid Genera and Biological Characteristics”. Bulletin of the American Museum of Natural History svezak 42: str. 357a-c, 358.–402.. 1920. Pristupljeno 2010-09-22.
• An Introduction to Biology. Philadelphia: J.B. Lippincott Company. 1926  Essay on Kinsey's textbook
• „The Gall Wasp Genus Cynips: A Study in the Origin of Species”. Indiana University Studies svezak 84-86: str. 1.–517.. 1929  Citation source
• New Introduction to Biology. Philadelphia: J.B. Lippincott Co. 1933.
• The Origin of Higher Categories in Cynips. Indiana University Publications. Science Series 4. Entomological Series. svezak 10. 1936. pp. str. 1.–334.  (Citation source per Kinsey 1929)
• Merritt Lyndon Fernald; Alfred Charles Kinsey (1996). Edible Wild Plants of Eastern North America. Mineola, New York: Dover Publications (reprint of Harper 1958 edition. ISBN 0-486-29104-9. Pristupljeno 2010-09-22  First published 1943 b7 Idlewild Press, Cornwall-on-Hudson, N.Y.
• Kinseyevi izvještaji:
  • Sexual Behavior in the Human Male (1948.- drugo izdanje 1998.)
  • Sexual Behavior in the Human Female (1953.- drugo izdanje 1998.)