Infinitezimalni račun — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
м r2.5.1) (Бот Брише: he:חשבון אינפיניטסימלי, zh:微积分学 Мења: ca:Càlcul
derivacija -> izvod i jos dosta sitnih izmena
Ред 1: Ред 1:
'''Infinitezimalni račun''' je grana [[matematika|matematike]], koja se bavi [[funkcija]]ma, [[derivacija]]ma, [[integral]]ima, [[granična vrednost funkcije|limesima funkcije]] i graničnim vrednostima. Proučava razumevanje i opisivanje promena merljivih [[varijabla|varijabli]]. Središnji koncept kojim se opisuje promena varijable je [[funkcija]]. Dve glavne grane su [[diferencijalni račun]] i [[integralni račun]]. Infinitezimalni račun je osnova [[matematička analiza|matematičke analize]].<ref>{{cite book |title=Calculus Concepts: An Applied Approach to the Mathematics of Change |author=Donald R. Latorre, John W. Kenelly, Iris B. Reed, Sherry Biggers |publisher=Cengage Learning |year=2007 |id=ISBN 0-618-78981-2 |url=http://books.google.com/books?id=bQhX-3k0LS8C}}</ref>
'''Infinitezimalni račun''' je grana [[matematika|matematike]] koja se bavi [[funkcija]]ma, [[izvod]]ima, [[integral]]ima, [[limes]]ima i [[niz|beskonačnim nizovima]]. Proučava razumevanje i opisivanje promena merljivih [[varijabla|varijabli]]. Središnji koncept kojim se opisuje promena varijable je [[funkcija]]. Dve glavne grane su [[diferencijalni račun]] i [[integralni račun]]. Infinitezimalni račun je osnova [[matematička analiza|matematičke analize]].<ref>{{cite book |title=Calculus Concepts: An Applied Approach to the Mathematics of Change |author=Donald R. Latorre, John W. Kenelly, Iris B. Reed, Sherry Biggers |publisher=Cengage Learning |year=2007 |id=ISBN 0-618-78981-2 |url=http://books.google.com/books?id=bQhX-3k0LS8C}}</ref>


Koristi se u [[nauka|nauci]], [[ekonomija|ekonomiji]], [[inženjerstvo|inženjerstvu]] itd. Služi za rešavanje mnogih matematičkih problema, koji se ne mogu rešiti [[algebra|algebrom]] ili [[geometrija|geometrijom]].
Koristi se u [[nauka|nauci]], [[ekonomija|ekonomiji]], [[inženjerstvo|inženjerstvu]] itd. Služi za rešavanje mnogih matematičkih problema, koji se ne mogu rešiti [[algebra|algebrom]] ili [[geometrija|geometrijom]].


Infinitezimalni račun se na [[latinski jezik|latinskom jeziku]] kaže -{„calculus infinitesimalis"}- i iz toga je proizašao naziv „kalkulus", koji se koristi u dijelu [[svet]]a. Reč -{„infinitesimalis"}- znači "beskrajno mala količina".
Infinitezimalni račun se na [[latinski jezik|latinskom jeziku]] kaže -{„calculus infinitesimalis"}- i iz toga je proizašao naziv „kalkulus", koji se koristi u dijelu [[svet]]a. Reč -{„infinitesimalis"}- znači "beskrajno mala veličina".


== Istorija ==
== Istorija ==
[[file:GodfreyKneller-IsaacNewton-1689.jpg|180px|desno|thumb|[[Isak Njutn]]]]
[[file:GodfreyKneller-IsaacNewton-1689.jpg|180px|desno|thumb|[[Isak Njutn]]]]
[[File:Gottfried Wilhelm von Leibniz.jpg|180px|desno|thumb|[[Gotfrid Vilhelm Lajbnic]]]]
[[File:Gottfried Wilhelm von Leibniz.jpg|180px|desno|thumb|[[Gotfrid Vilhelm Lajbnic]]]]
U [[antika|antičkom]] razdoblju bilo je ideja sličnih infinitezimalnom računu. [[Egipćani]] su računali volumen [[piramida|piramide]] bez vrha. [[Grci]] [[Eudoks]] i [[Arhimed]] koristili su metodu ekshaustacije, koja je metoda izračunavanja [[površina|površine]] nekog oblika tako što se u njega ubacuje niz [[poligon]]a, čije površine konvergiraju prema površini celog oblika. Tu metodu koristio je i Kinez [[Liu Hui]] u [[3. vek]]u, da bi izračunao površinu kruga. U [[5. vek]]u [[Ču Čungdži]] koristio je metodu, koja će se kasnije nazvati [[Cavalierov princip]] za volumen sfere.
U [[antika|antičkom]] razdoblju bilo je ideja sličnih infinitezimalnom računu. [[Egipćani]] su računali zapreminu zarubljene [[piramida|piramide]]. [[Grci]] [[Eudoks]] i [[Arhimed]] koristili su metodu iscrpljivanja kojom se [[površina]] nekog oblika izračunava tako što se u njega ubacuje niz [[mnogougao|mnogouglova]] čije površine konvergiraju prema površini celog oblika. Tu metodu koristio je i Kinez [[Liu Hui]] u [[3. vek]]u, da bi izračunao površinu kruga. U [[5. vek]]u [[Ču Čungdži]] koristio je metodu koja će kasnije biti nazvana [[Kavalijerijev princip]] za zapreminu lopte.


Godine [[499]]. indijski je matematičar [[Ariabhata I.]] računao infinitezimalanim računom i zapisao [[astronomija|astronomski]] problem u obliku diferencijalne jednačine. Na temelju te jednačine, u [[12. vek]]u [[Bhaskara]] je razvio neku vrstu derivacije. Oko [[1000]]. godine [[Ibn al-Haitam]] osmislio je formulu za sve vrste četvrtih [[potencija]] i time pripremio put za integralni račun. U [[12. vek]]u [[Iran|perzijski]] matematičar Šaraf al-Din al-Tusi otkrio je pravilo za odvajanje kubnog [[polinom]]a. U [[17. vek]]u japanski matematičar Šinsuke Seki Kova došao je do osnovnih spoznaja infinitezimalnoga računa.
Godine [[499]]. indijski matematičar [[Ariabhata I.]] je računao infinitezimalanim računom i zapisao [[astronomija|astronomski]] problem u obliku diferencijalne jednačine. Na osnovu te jednačine je u [[12. vek]]u [[Bhaskara]] razvio neku vrstu izvoda. Oko [[1000]]. godine [[Ibn al-Haitam]] je osmislio formulu za sve vrste četvrtih [[stepen]]a i time pripremio put za integralni račun. U [[12. vek]]u [[Iran|persijski]] matematičar Šaraf al-Din al-Tusi otkrio je pravilo za odvajanje kubnog [[polinom]]a. U [[17. vek]]u japanski matematičar Šinsuke Seki Kova došao je do osnovnih spoznaja infinitezimalnog računa.


Infinitezimalni račun otkrili su nezavisno jedan o drugog u otprilike isto vreme [[Isak Njutn]] i [[Gotfrid Vilhelm Lajbnic]]. Oni su otkrili zakone diferencijalnog i integralnog računa, derivacije i približne polinomske serije. Njihov rad nastavili su matematičari [[Ogisten Luj Koši]], [[Bernhard Riman]], [[Karl Vajerštras]], Henri Lion Lebesk i dr.
Infinitezimalni račun otkrili su nezavisno jedan od drugog u otprilike isto vreme [[Isak Njutn]] i [[Gotfrid Vilhelm Lajbnic]]. Oni su otkrili zakone diferencijalnog i integralnog računa, izvoda (derivacije) i aproksimacija polinomnih nizova. Njihov rad nastavili su matematičari [[Ogisten Luj Koši]], [[Bernhard Riman]], [[Karl Vajerštras]], Henri Lion Lebesk i dr.


== Glavna poglavlja ==
== Glavna poglavlja ==


=== Derivacija ===
=== Izvod ===
[[Derivacija]] funkcije <math> f </math> je granična vrednost koeficijenta porasta funkcije i prirasta argumenta kada prirast argumenta teži nuli.
[[Izvod]] (derivacija) funkcije <math> f </math> je granična vrednost koeficijenta porasta funkcije i prirasta argumenta kada prirast argumenta teži nuli.


=== Integral ===
=== Integral ===
Za danu [[funkcija (matematika)|funkciju]] -{''f''(''x'')}- realne [[varijabla|varijable]] ''x'' i [[interval (matematika)|interval]] -{[''a'',''b'']}- na pravcu [[realni broj|realnih brojeva]], [[integral]]
Za datu [[funkcija (matematika)|funkciju]] -{''f''(''x'')}- realne [[promenljiva|promenljive]] ''x'' i [[interval (matematika)|interval]] -{[''a'',''b'']}- na pravcu [[realni broj|realnih brojeva]], [[integral]]


: <math>\int_a^b f(x)dx </math>
: <math>\int_a^b f(x)dx </math>
Ред 26: Ред 26:
predstavlja [[površina (geometrija)|površinu]] područja u ''xy''-ravnini ograničenu [[graf]]om od ''f'', ''x''-osi, i vertikalnim crtama ''x''=''a'' i ''x''=''b''.
predstavlja [[površina (geometrija)|površinu]] područja u ''xy''-ravnini ograničenu [[graf]]om od ''f'', ''x''-osi, i vertikalnim crtama ''x''=''a'' i ''x''=''b''.


=== Limes funkcije ===
=== Limes ===


Poglavlje [[granična vrednost|limesa funkcije]] razvilo se iz problema, kako izračunati vrednost funkcije u slučajevima, kada funkcija nije dobro definisana, npr.: deljenje s nulom. Limes funkcije f u tački a je [[broj]], kojemu se pridružuje funkcijska vrednost -{f(x)}-, kada se vrednost x približuje a.
Poglavlje [[granična vrednost|limesa funkcije]] razvilo se iz problema kako izračunati vrednost funkcije u slučajevima kada funkcija nije dobro definisana, npr. deljenje nulom. Limes funkcije f u tački a je [[broj]] kome se pridružuje funkcijska vrednost -{f(x)}-, kada vrednost x teži a.


<math>\lim_{x\to a} f(x)</math>
<math>\lim_{x\to a} f(x)</math>

Верзија на датум 26. децембар 2010. у 18:03

Infinitezimalni račun je grana matematike koja se bavi funkcijama, izvodima, integralima, limesima i beskonačnim nizovima. Proučava razumevanje i opisivanje promena merljivih varijabli. Središnji koncept kojim se opisuje promena varijable je funkcija. Dve glavne grane su diferencijalni račun i integralni račun. Infinitezimalni račun je osnova matematičke analize.[1]

Koristi se u nauci, ekonomiji, inženjerstvu itd. Služi za rešavanje mnogih matematičkih problema, koji se ne mogu rešiti algebrom ili geometrijom.

Infinitezimalni račun se na latinskom jeziku kaže „calculus infinitesimalis" i iz toga je proizašao naziv „kalkulus", koji se koristi u dijelu sveta. Reč „infinitesimalis" znači "beskrajno mala veličina".

Istorija

Isak Njutn
Gotfrid Vilhelm Lajbnic

U antičkom razdoblju bilo je ideja sličnih infinitezimalnom računu. Egipćani su računali zapreminu zarubljene piramide. Grci Eudoks i Arhimed koristili su metodu iscrpljivanja kojom se površina nekog oblika izračunava tako što se u njega ubacuje niz mnogouglova čije površine konvergiraju prema površini celog oblika. Tu metodu koristio je i Kinez Liu Hui u 3. veku, da bi izračunao površinu kruga. U 5. veku Ču Čungdži koristio je metodu koja će kasnije biti nazvana Kavalijerijev princip za zapreminu lopte.

Godine 499. indijski matematičar Ariabhata I. je računao infinitezimalanim računom i zapisao astronomski problem u obliku diferencijalne jednačine. Na osnovu te jednačine je u 12. veku Bhaskara razvio neku vrstu izvoda. Oko 1000. godine Ibn al-Haitam je osmislio formulu za sve vrste četvrtih stepena i time pripremio put za integralni račun. U 12. veku persijski matematičar Šaraf al-Din al-Tusi otkrio je pravilo za odvajanje kubnog polinoma. U 17. veku japanski matematičar Šinsuke Seki Kova došao je do osnovnih spoznaja infinitezimalnog računa.

Infinitezimalni račun otkrili su nezavisno jedan od drugog u otprilike isto vreme Isak Njutn i Gotfrid Vilhelm Lajbnic. Oni su otkrili zakone diferencijalnog i integralnog računa, izvoda (derivacije) i aproksimacija polinomnih nizova. Njihov rad nastavili su matematičari Ogisten Luj Koši, Bernhard Riman, Karl Vajerštras, Henri Lion Lebesk i dr.

Glavna poglavlja

Izvod

Izvod (derivacija) funkcije je granična vrednost koeficijenta porasta funkcije i prirasta argumenta kada prirast argumenta teži nuli.

Integral

Za datu funkciju f(x) realne promenljive x i interval [a,b] na pravcu realnih brojeva, integral

predstavlja površinu područja u xy-ravnini ograničenu grafom od f, x-osi, i vertikalnim crtama x=a i x=b.

Limes

Poglavlje limesa funkcije razvilo se iz problema kako izračunati vrednost funkcije u slučajevima kada funkcija nije dobro definisana, npr. deljenje nulom. Limes funkcije f u tački a je broj kome se pridružuje funkcijska vrednost f(x), kada vrednost x teži a.

npr.

Svojstva limesa

Literatura

  1. ^ Donald R. Latorre, John W. Kenelly, Iris B. Reed, Sherry Biggers (2007). Calculus Concepts: An Applied Approach to the Mathematics of Change. Cengage Learning. ISBN 0-618-78981-2. 

Dodatna literatura

  • Larson, Ron, Bruce H. Edwards (2010). "Calculus", 9th ed., Brooks Cole Cengage Learning. ISBN 9780547167022
  • McQuarrie, Donald A. (2003). Mathematical Methods for Scientists and Engineers, University Science Books. ISBN 9781891389245
  • Stewart, James (2008). Calculus: Early Transcendentals, 6th ed., Brooks Cole Cengage Learning. ISBN 9780495011668
  • Thomas, George B., Maurice D. Weir, Joel Hass, Frank R. Giordano (2008), "Calculus", 11th ed., Addison-Wesley. ISBN 0-321-48987-X
  • Courant, Richard ISBN 978-3540650584 Introduction to calculus and analysis 1.
  • Edmund Landau. ISBN 0-8218-2830-4 Differential and Integral Calculus, American Mathematical Society.
  • Robert A. Adams. (1999). ISBN 978-0-201-39607-2 Calculus: A complete course.
  • Albers, Donald J.; Richard D. Anderson and Don O. Loftsgaarden, ed. (1986) Undergraduate Programs in the Mathematics and Computer Sciences: The 1985-1986 Survey, Mathematical Association of America No. 7.
  • John Lane Bell: A Primer of Infinitesimal Analysis, Cambridge University Press, 1998. ISBN 978-0-521-62401-5. Uses synthetic differential geometry and nilpotent infinitesimals.
  • Florian Cajori, "The History of Notations of the Calculus." Annals of Mathematics, 2nd Ser., Vol. 25, No. 1 (Sep., 1923), pp. 1–46.
  • Leonid P. Lebedev and Michael J. Cloud: "Approximating Perfection: a Mathematician's Journey into the World of Mechanics, Ch. 1: The Tools of Calculus", Princeton Univ. Press, 2004.
  • Cliff Pickover. (2003). ISBN 978-0-471-26987-8 Calculus and Pizza: A Math Cookbook for the Hungry Mind.
  • Michael Spivak. (September 1994). ISBN 978-0-914098-89-8 Calculus. Publish or Perish publishing.
  • Tom M. Apostol. (1967). ISBN 9780471000051 Calculus, Volume 1, One-Variable Calculus with an Introduction to Linear Algebra. Wiley.
  • Tom M. Apostol. (1969). ISBN 9780471000075 Calculus, Volume 2, Multi-Variable Calculus and Linear Algebra with Applications. Wiley.
  • Silvanus P. Thompson and Martin Gardner. (1998). ISBN 978-0-312-18548-0 Calculus Made Easy.
  • Mathematical Association of America. (1988). Calculus for a New Century; A Pump, Not a Filter, The Association, Stony Brook, NY. ED 300 252.
  • Thomas/Finney. (1996). ISBN 978-0-201-53174-9 Calculus and Analytic geometry 9th, Addison Wesley.
  • Weisstein, Eric W. "Second Fundamental Theorem of Calculus." From MathWorld—A Wolfram Web Resource.

Onlajn knjige