Fosfolipid — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Ред 4: Ред 4:
<!--[[Image:Cell_membrane_detailed_diagram_4.svg|thumb|185px|[[Ćelijska membrana|Ćelijske membrane]] se sastoje od fosfolipidnih dvoslojeva]]-->
<!--[[Image:Cell_membrane_detailed_diagram_4.svg|thumb|185px|[[Ćelijska membrana|Ćelijske membrane]] se sastoje od fosfolipidnih dvoslojeva]]-->
'''Fosfolipidi''' su klasa [[lipid]]a i značajna komponenta svih [[ćelijska membrana|ćelijskih membrana]].<ref name="VoetBiochemistry3rd">{{VoetBiochemistry3rd}}</ref> Oni mogu da formiraju [[lipid dvosloj|lipidne dvoslojeve]]. Većina fosfolipida sadrži [[diglicerid]], [[fosfat|fosfatnu grupu]], i jednostavni organski molekul kao što je [[holin]]. Jedan izuzetak od ovog pravila je [[sfingomijelin]], koji je formiran od [[sfingozin]]a umesto [[glicerol]]a. Prvi fosfolipid identifikovan u biološkim tkivima je bio [[lecitin]], ili [[fosfatidilholin]], u žumancetu. Otkrio ga je [[1847]]. godine francuski hemičar i apotekar Teodor Nikolas Gobli, .
'''Fosfolipidi''' su klasa [[lipid]]a i značajna komponenta svih [[ćelijska membrana|ćelijskih membrana]].<ref name="VoetBiochemistry3rd">{{VoetBiochemistry3rd}}</ref> Oni mogu da formiraju [[lipid dvosloj|lipidne dvoslojeve]]. Većina fosfolipida sadrži [[diglicerid]], [[fosfat|fosfatnu grupu]], i jednostavni organski molekul kao što je [[holin]]. Jedan izuzetak od ovog pravila je [[sfingomijelin]], koji je formiran od [[sfingozin]]a umesto [[glicerol]]a. Prvi fosfolipid identifikovan u biološkim tkivima je bio [[lecitin]], ili [[fosfatidilholin]], u žumancetu. Otkrio ga je [[1847]]. godine francuski hemičar i apotekar Teodor Nikolas Gobli, .


== Amfipatični karakter ==
„Glava“ fosfolipida je [[Hidrofilnost|hidrofilna]] (privlači [[voda|vodu]]), dok njihov [[Hidrofobnost|hidrofobni]] „rep“ odbija vodu. Hidrofilna glava ima negativno naelektrisanu fosfatnu grupu, a može da sadrži i druge polarne grupe. Hidrofobni rep se obično sastoji od dugačkih [[masna kiselina|masno kiselinskih]] ugljeno vodoničnih lanaca. U vodi, fosfolipidi formiraju više različitih struktura u zavisnosti od specifičnih osobina fosfolipida. Te specifične osobine omogućavaju fosfolipidima da igraju važnu ulogu u [[fosfolipidni dvosloj|fosfolipidnom dvosloju]]. U biološkim sistemima, fosfolipidi se često javljaju sa drugim molekulima (npr., [[protein]]ima, [[glikolipid]]ima, i [[holesterol]]om) u [[dvosloj]]u kao što je [[ćelijska membrana]].<ref>{{cite book | last = Campbell | first = Neil A. | authorlink = | coauthors = Brad Williamson; Robin J. Heyden | title = Biology: Exploring Life | publisher = Pearson Prentice Hall | date = 2006 | location = Boston, Massachusetts | pages = | url = http://www.phschool.com/el_marketing.html | doi = | id = | isbn = 0-13-250882-6 }}</ref> Lipidni dvoslojevi nastaju kad se hidrofobni repovi slože jedni naspram drugih, formirajući membranu sa hidrofilnim glavama na obe strane okrenute ka vodi.







Верзија на датум 9. јануар 2011. у 21:50

Fosfolipid
Polarna grupa molekula je u crvenom polju.
U prikazuje hidrofobnu deo molekula.
Fosfatidil holin je komponenta lecitina. On je takođe izvor holina u sintezi acetilholina u holinergijskim neuronima.

Fosfolipidi su klasa lipida i značajna komponenta svih ćelijskih membrana.[1] Oni mogu da formiraju lipidne dvoslojeve. Većina fosfolipida sadrži diglicerid, fosfatnu grupu, i jednostavni organski molekul kao što je holin. Jedan izuzetak od ovog pravila je sfingomijelin, koji je formiran od sfingozina umesto glicerola. Prvi fosfolipid identifikovan u biološkim tkivima je bio lecitin, ili fosfatidilholin, u žumancetu. Otkrio ga je 1847. godine francuski hemičar i apotekar Teodor Nikolas Gobli, .


Amfipatični karakter

„Glava“ fosfolipida je hidrofilna (privlači vodu), dok njihov hidrofobni „rep“ odbija vodu. Hidrofilna glava ima negativno naelektrisanu fosfatnu grupu, a može da sadrži i druge polarne grupe. Hidrofobni rep se obično sastoji od dugačkih masno kiselinskih ugljeno vodoničnih lanaca. U vodi, fosfolipidi formiraju više različitih struktura u zavisnosti od specifičnih osobina fosfolipida. Te specifične osobine omogućavaju fosfolipidima da igraju važnu ulogu u fosfolipidnom dvosloju. U biološkim sistemima, fosfolipidi se često javljaju sa drugim molekulima (npr., proteinima, glikolipidima, i holesterolom) u dvosloju kao što je ćelijska membrana.[2] Lipidni dvoslojevi nastaju kad se hidrofobni repovi slože jedni naspram drugih, formirajući membranu sa hidrofilnim glavama na obe strane okrenute ka vodi.



Vidi još

Literatura

  1. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500. 
  2. ^ Campbell, Neil A. (2006). Biology: Exploring Life. Boston, Massachusetts: Pearson Prentice Hall. ISBN 0-13-250882-6.  Непознати параметар |coauthors= игнорисан [|author= се препоручује] (помоћ)