Жуч — разлика између измена
Ред 8: | Ред 8: | ||
== Физиолошке функције == |
== Физиолошке функције == |
||
Žuč deluje u određenoj meri kao surfaktant, pomažući [[emulzija|emulzifikaciju]] masti iz hrane. [[анјоn|Anjon]] žučne soli ima [[hidrofilnost|hidrofilni]] i [[hidrofobnost|hidrofobni]] dio te ima mogućnost okruživanja kapljica masti ([[triglicerid]]a i [[fosfolipid]]a) pri čemu se formiraju [[micela|micele]], kod kojih je hidrofobni deo okrenut prema unutra. Hidrofilni kraj je pozitivno naelektrisan zbog [[lecitin]]a i drugih [[fosfolipid]]a koji sačinjavaju žuč i ovaj naboj sprečava kapljice masti okružene žuči da se ponovo grupišu u veće čestice. Obično micele u duodenumu imaju prečnik od oko 14-33 -{μm}-. |
Žuč deluje u određenoj meri kao surfaktant, pomažući [[emulzija|emulzifikaciju]] masti iz hrane. [[анјоn|Anjon]] žučne soli ima [[hidrofilnost|hidrofilni]] i [[hidrofobnost|hidrofobni]] dio te ima mogućnost okruživanja kapljica masti ([[triglicerid]]a i [[fosfolipid]]a) pri čemu se formiraju [[micela|micele]], kod kojih je hidrofobni deo okrenut prema unutra. Hidrofilni kraj je pozitivno naelektrisan zbog [[lecitin]]a i drugih [[fosfolipid]]a koji sačinjavaju žuč i ovaj naboj sprečava kapljice masti okružene žuči da se ponovo grupišu u veće čestice. Obično micele u duodenumu imaju prečnik od oko 14-33 -{μm}-. |
||
[[Disperzija]] masti iz hrane u micele omogućava veću površinu za delovanje [[enzim]]a [[pankreasna lipaza|pankreasne lipaze]], koja razlaže trigliceride i može da dospe u masno jezgro kroz pukotine između žučnih soli. Triglicerid se razlaže u dve [[masne kiseline]] i monoglicerid, koji se apsorbiraju u zidovima creva. Nakon prolaska kroz membranu, masne kiseline ponovo formiraju triglicerid i apsorbiraju se u [[limfni sistem]] kroz limfne kapilare. Bez žučnih soli, većina lipida iz hrane bi nerazgrađena izašla iz organizma kao [[izmet|fekalije]]. |
|||
==Референце== |
==Референце== |
Верзија на датум 19. децембар 2011. у 02:36
Жуч је жута или зеленкаста течност, производ лучења ћелија јетре код већине кичмењака. Жуч посебним системом жучних канала доспева из жучне кесе у дванаестопалачно црево (дуоденум) где помаже у процесу разлагања масти (липида). Пре споја са дуоденумом жучовод се спаја са сабирним водом из гуштераче. Жуч се излучује из жучне кесе на сигнал да су масноће ушле у дуоденум. Жучна кеса се сакупи и убризгава жуч у лумен дуоденума.
Жуч се састоји се од жучних соли, електролита, билирубина (разградни продукт хемоглобина), холестерола, и других липида. Такођер садржи метаболите и разградне продукте ксенобиотика (лекова и отрова). Жуч служи као емулгатор за масти и витамине растворне у уљима у пробавном тракту и омогућава бољу апсорпцију масних материја из црева.
Физиолошке функције
Žuč deluje u određenoj meri kao surfaktant, pomažući emulzifikaciju masti iz hrane. Anjon žučne soli ima hidrofilni i hidrofobni dio te ima mogućnost okruživanja kapljica masti (triglicerida i fosfolipida) pri čemu se formiraju micele, kod kojih je hidrofobni deo okrenut prema unutra. Hidrofilni kraj je pozitivno naelektrisan zbog lecitina i drugih fosfolipida koji sačinjavaju žuč i ovaj naboj sprečava kapljice masti okružene žuči da se ponovo grupišu u veće čestice. Obično micele u duodenumu imaju prečnik od oko 14-33 μm.
Disperzija masti iz hrane u micele omogućava veću površinu za delovanje enzima pankreasne lipaze, koja razlaže trigliceride i može da dospe u masno jezgro kroz pukotine između žučnih soli. Triglicerid se razlaže u dve masne kiseline i monoglicerid, koji se apsorbiraju u zidovima creva. Nakon prolaska kroz membranu, masne kiseline ponovo formiraju triglicerid i apsorbiraju se u limfni sistem kroz limfne kapilare. Bez žučnih soli, većina lipida iz hrane bi nerazgrađena izašla iz organizma kao fekalije.