51 Pegasi b

С Википедије, слободне енциклопедије
51 Pegasi b
Artist impression of the exoplanet 51 Pegasi b.jpg
Umetnički prikaz planete 51 Pegasi b (u sredini) i njene zvezde (desno).
Otkriće
OtkrivačMišel Major i
Didje Kelo
Mesto otkrićaOHP, Francuska
Podaci o otkriću6. oktobar 1995
Radijalna brzina (ELODIE)
Orbitalne karakteristike
Apastron00.534 AU (7,99×1010 km)
Periastron00.520 AU (7,8×1010 km)
00.527 ± 00.030 AU (7,88×1010 ± 4,5×109 km)
Ekscentricitet0.013 ± 0.012
4.230785 ± 0.000036 d
101.5388 h
136 km/s
Zvezda51 Pegasi
Fizičke karakteristike
Masa0.46 Jupiterove mase
Sinhrona
Temperature1284 ± 19 K

51 Pegasi b (skraćeno 51 Peg b), nezvanično nazvana Belerofont, kasnije formalno imenovana kao Dimidijum, je ekstrasolarna planeta udaljena oko 50 svetlosnih godina u sazvežđu Pegaz. To je bila prva egzoplaneta koja je otkrivena na orbiti zvezde glavnog niza,[1] Suncu slične zvezde 51 Pegasi, i označila je proboj u astronomskim istraživanjima. Ona je prototip za klasu planeta zvanih vrući Jupiteri.

Godine 2017, otkriveni su tragovi vode u atmosferi planete.[2] Godine 2019, Nobelova nagrada za fiziku je delom dodeljena za otkriće planete 51 Pegasi b.[3]

Ime[уреди | уреди извор]

51 Pegasi je Flamstidova oznaka zvezde domaćina. Planeta je prvobitno bila označena kao 51 Pegasi b po Mišelu Majoru i Didjeu Kelou, koji su ovu planetu otkrili u decembru 1995. Sledeće godine je astronom Džefri Marsi nezvanično nazvao planetu „Belerofont”, sledeći konvenciju o imenovanju planeta po likovima grčke i rimske mitologije (Belerofont je lik iz grčke mitologije koji je jahao na krilastom konju Pegazu).[4]

U julu 2014. godine Međunarodna astronomska unija je pokrenula proces davanja odgovarajućih imena pojedinim egzoplanetama i njihovim matičnim zvezdama.[5] Proces je obuhvatao javnu nominaciju i glasanje za nova imena.[6] U decembru 2015. IAU je objavila da je pobedničko ime ovu planetu Dimidijum.[7] Ime je podnelo Astronomsko društvo Lucerna, iz Švajcarske. Dimidijum je latinski za 'polovinu', a odnosi se na masu planete od najmanje polovine mase Jupitera.[8]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ How the Universe Works 3. Jupiter: Destroyer or Savior?. Discovery Channel. 2014. 
  2. ^ „Water detected in the atmosphere of hot Jupiter exoplanet 51 Pegasi b”. phys.org. 1. 2. 2017. 
  3. ^ „The Nobel Prize in Physics 2019”. Nobel Media AB. Приступљено 8. 10. 2019. 
  4. ^ University of California at Berkeley News Release 1996-17-01
  5. ^ NameExoWorlds: An IAU Worldwide Contest to Name Exoplanets and their Host Stars. IAU.org. 9 July 2014
  6. ^ „NameExoWorlds The Process”. Архивирано из оригинала на датум 15. 08. 2015. Приступљено 23. 08. 2020. 
  7. ^ Final Results of NameExoWorlds Public Vote Released, International Astronomical Union, 15 December 2015.
  8. ^ „NameExoWorlds The Approved Names”. Архивирано из оригинала на датум 01. 02. 2018. Приступљено 23. 08. 2020. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]