Aerootitis

С Википедије, слободне енциклопедије
Barotrauma uva
Prikaz organa uva
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostОРЛ
MKB-10T70.0
MKB-9-CM993.0

Aerootitis je poremećaj rada bubne opne i drugih organa i tkiva srednjeg uva, uzrokovan disfunkcijom Eustahieve tube u toku promene pritiska vazduha unutar i izvan srednjeg uva.[1]

Eustahijeva tuba je mali kanal koji spaja srednje uvo sa zadnjim zidom gornjeg sprata ždrela i nosa (lat. nasopharynx). Njegova svrha je da omogući izjednačenje pritiska vazduha u srednjem uvu sa pritiskom van njega.[2]

Zbog disfunkcija Eustahijeve tube, koje nastaju kada se njen kanal ne otvara tokom gutanja ili zevanja, javlja se razlika između pritiska vazduha unutar i izvan srednjeg uva, što izaziva nelagodnost u uvu, bolove i druge, najčešće, privremene probleme.[3]

Nazivi[уреди | уреди извор]

Aerootitis — barotitis — lat. otitis med.barothraumaticabarotrauma srednjeg uva.[3]

Epidemiologija[уреди | уреди извор]

Učestalos arootitisa je oko 10% kod odraslih osoba, a 20% u dece. U studiji objavljenoj 2004, Stangerup SE., navodi da je 14% од 188 putnika 24. novembra 2001. u toku leta avionima kompanije SAS i Kastrup et Heathrow, zadobilo aerootitis.[1]

Trogodišnja studija sprovedena kod 111 bolesnika koji su lečeni 2.394 puta rutinskom hiperbaričnom oksigenoterapijom u barokomori pokazala je da je ukupna stopa barotrauma uva i sinusa 3,05 slučajeva na 100 seansi. Većina simptoma dogodila se tokom početna tri tretmana uz minimalano povećanje pritiska. Barotarauma sinusa u ovom istraživanju registrovana je u 5% a barotrauma uva u 95% slučaja. Osnovna bolest zbog koje su lečeni bolesnici HBOT nije bila od uticaja na pojavu aerosinuzitisa i aerootitisa. [2]

Patofizilogija[уреди | уреди извор]

Anatomija ljudskog uha

Svoju ventilaciju u koju spada i regulacija barometarskog pritisaka, srednje uvo obavlja pravilno, samo ako je obezbeđena normalna prohodnost Eustahieve tube. Poremećaji u ventilaciji srednjeg uva, kod većine slučajeva su najčešće bez posledica, i stanje se normalizuje za nekoliko dana uz primenu dekongestiva i antibiotika. Međutim, moguća su i oštećenja, kao što su; gubitak sluha, zujanje u ušima (lat - tinnitus), vrtoglavica, koji mogu biti privremeni ili trajni.[4]

Funkciju E.tube mogu poremetiti različiti faktori među kojima su najučestaliji;[3]

  • Akutna infekcija gornjih disajnih puteva,(koja zbog pojave otoka u ždrelu zatvara ždrelni otvor tube, ali i otok cele tube),
  • Iskrivljena nosna pregrada (lat Deviatio septi nassi) značajno otežava ventilaciju zbog stvaranja vrtložnih struja vazduha u toku disanja.
  • Polipoza nosa, (polipozni izraštaji stvaranju prepreku u nosu i ždrelu i remete normalnu ventilaciju E.tube)
  • Zapaljenje sinusa, sa obilnom sekrecijom (podržava pojavu zapaljenja ždrelnog dela E.tube koja je praćena njenim otokom i suženjem lumena)
  • Anomalije u položaju donje vilice (skraćuju tetivu mišića zatezača mekog nepca i otežavaju otvaranje tube u toku gutanja)

Negativna barotrauma uva[уреди | уреди извор]

Sa porastom pritiska u atmosferi, vazduh u srednjem uvu se sabija, što u slučaju prepreke u E.tubi dovodi do utiskivanja bubne opne prema unutrašnjosti. Ovaj poremećaj karakteriše:[3]

  • uvlačenje bubne opne i sabijanje lanca slušnih koščica,
  • hiperemija ako se poveća ili duže traje, pojava izliva tećnosti koja ispunjava šupljinu srednjeg uva,
  • tačkasta krvarenja,
  • odlepljenje sluzokože od kosti,
  • hematotimpanon ako je povećanje pritiska veće od 40kPa (300 mmHg) ili
  • pucanje bubne opne (perforacija).
Sa porastom pritiska u atmosferi, vazduh u srednjem uvu se sabija, što u slučaju prepreke u E.tubi dovodi do utiskivanja bubne opne prema unutrašnjosti (слика десно)

Pozitivna barotrauma uva[уреди | уреди извор]

Sa sniženjem pritiska u atmosferi vazduh u srednjem uvu se širi i na 15 mmHg nasilno otvara ždrelno ušće E.tube i dovodi do izlaska viška vazduha i izjadnačenje pritiska. Ukoliko postoji poremećaj (prepreka) u E.tubi regulacija provetravanja je onemogućena, što uvećava pritisak na 50, 100, 200 mmHg pa i više, da bi se otvorio ždrelni deo tube. Ovaj pritisak vrši snažano nagnječenje sluzokože srednjeg uva i potiskuje bubnu opnu prema spolja. Ovaj poremećaj karakteriše;

  • ispupčna bubna opna,
  • rastezanje lanca slušnih koščica,
  • anemija (malokrvnost) sluzokože (teži oblik),
  • nagnjećenje i razderotina sluzokože,
  • hematotimpanon,
  • pucanje (perforacija) bubne opne,
  • prolazna ili trajna nagluvost.

Eksplozivna i akustička barotrauma uva[уреди | уреди извор]

Najteži oblik aerootitisa, (sa značajnim oštećenjima bubne opne i unutrašnjeg uva), izaziva eksplozivna ili blast barotrauma, koja nastaje zbog dekompresije izazvane dejstvom jakog vazdušnog talasa u toku eksplozije. Pojava nagle razlika u pritisku između unutrašnjosti organizma i spoljne površine tela uzrokuje povrede unutrašnjih organa ispunjenih vazduhom, kao što su pluća, gastrointestinalni trakt i uvo.[5]

Predispozicija[уреди | уреди извор]

Predisponirajući faktori rizika za nastanak aerootitisa su; faktori koji potiču iz sredine i faktori koji nastaju zbog različitih stanja i poremećaja u organizmu.

Faktori sredina[уреди | уреди извор]

Poremećaji u organizmu[уреди | уреди извор]

  • Alergija ili hronične infekcije gornjih disajnih puteva,
  • Upale uha ili sinusna
  • Suženje Eustahijeve tube,
  • Prisutnost tumora uz opstrukciju latnasopharynx-a
  • Deca sa velikim adenoidnim vegatacijama
  • Starost: deca (njihova eustahijeva tuba je uža.)

Aerootitis kod pojedinih aktivnosti[уреди | уреди извор]

Aerootitis uva, jedna je od komplikacija koja može nastati tokom sportskog ronjenja
Letenja evionom zbog otkaza sisteama za ventilaciju može izazvati aerootitis
Boravak u barokomori može izazvati aerootitis

Ronjenje[уреди | уреди извор]

Kod podvodnih ronioca pojava aertootitisa koji oni popularno zovu „gnječenje srednjeg uva“, relativno je česta pojava. Ronioci moraju stalnim provetravanjem, preko E.Tube da obezbede da se pritisak u srednjem uvu izjednači sa povećanim pritiskom koji se javlja kod zaranjanja. Međutim, ako ronilac ima probelema ili ne može da izjednači pritisak, a on postane značajno veći u srednjem uvu se javlja krvarenje. U težim slučajevima ovo vodi do rascepa bubne opne, a kroz tako stvoreni otvor može da uđe hladna voda i da izazove vrtoglavicu i dezorijentaciju. Kod težih oštećenja može doći i do barotraume unutrašnjeg uva koja vodi nastanku perilimfatičnih fistula i dekompresione bolesti, u kojoj gasni mehurići mogu oštetiti labirint.

Letenje[уреди | уреди извор]

Pritisak vazduha u toku leta, u kabinama vazduhoplova, održava se na nivou koji obezbeđuje potreban komfor pilotima i putnicima aviona. Komforni pritisak vazduha u kabini vazduhoplova se tokom leta održava kompresorima i ekvivalentan je atmosferskom pritisaku na nadmorskoj visini od 1.500 do 2.000 metara iznad mora. Obzirom na činjenicu da postoji razlika u pritisku vazduha na nivou mora i na nadmorskoj visini, u toku uspona ili sletanja aviona mogu se javiti bolovi u ušima, sinusima, zubima.

Boravak u barokomori[уреди | уреди извор]

Aerootitis je jedna od najčešćih barotrauma u toku boravka u barokomori. Najčešće se javlja kod dugih protokola na većim atmosferskim pritiscima (rekompresiona terapije ronilaca, lečenje gasne gangrene i sličnih stanja) ili zbog;[6]

  • Nepravilno obavljene dijagnostike (vidi kontraindikacije za primenu HBOT)
  • Neadekvatna priprema bolesnika (nisu preventivno stavljene kapi u nos,nije otstranjena ušna mast, bolesnik nije upoznat sa načinom izjednačavanja pritiska u E.tubi itd)
  • Nepridržavanje protokola propisanog za kompresiju/dekompresiju barokomore
  • Nagla dekompresija (preventivna ili havarijska)
  • Otkaz opreme zbog kvara i nedostatka gasa.
Kada govorimo o standardnom protokolu HBOT, (a to je u celom svetu prihvaćeni radni pritisak 1.5 – 2.5 bara,u jednodnevnim tretmanima od 60 do 90 minuta), pri čemu se kiseonik primenjuje sve vreme terapije, uz pravilno izabranu brzinu kompresije/dekompresije i korektno izvrešen pregled (uz strogo poštovanje propisanih kontranidikacija), pojava aerootitisa je jako retka.

Klinička slika i dijagnoza[уреди | уреди извор]

Kliničku sliku ovog poremećaja, koji se može javiti na jednom uvu ili obostarno, karakteriše sledeća simptomatologija;

  • Osećaj punoće ili (eng - „clogging“) u uvu
  • Nelagodnost ili bol u uvu
  • Nagluvost
  • Osećaj zvonjenja u uvu (zujanje u ušima)
  • Vrtoglavica

Bolesnik se ne može osloboditi ovih simptoma, gutanjem zevanjem ili za žvakanjem i ako se blokada E.tube nastavi duže vreme može doći do infekcije i pojave klasične upale srednjeg uva (lat- Otitis med.acuta)

  • Otoskopski se vidi ispupčena ili uvučena bubna opna (koja kod jačeg pritiska sliči akutnoj upali srednjeg uva)i defekt bubne opne u vidu linearne ili nepravilne, jednostruke ili višestruke pukotine, sa raskidanima i krvlju podlivenim ivicama.
  • Pri težim povredama može se videti kvavljenje iz spoljnejeg ušnog kanala.
  • Najozbiljnija komplikacija nelečene traumatske perforacije bubne opne je holestaeatom usled urastanja pločastog epitela u srednje uvo, a kod jačih oštećenja moguća je reverzibilna ali ređe i trajna nagluvost.

Diferencijalna dijagnoza[уреди | уреди извор]

Diferencijalna dijagnoza ima za cilj da razmotri alternativna stanja koja mogu izazvati iste simptome. U zavisnosti od aktuelnih simptoma, ova stanja mogu uključivati:[7]

  • dekompresijsku bolest unutrašnjeg uha,
  • kaloričnu stimulaciju,
  • vestibularni neuronitis,

Ako postoji senzorneuralni gubitak sluha ili vrtoglavica nakon izlaganja velikoj promeni ambijentalnog pritiska ili promene gasa za disanje, treba razmotriti mogućnost istovremene barotraume i dekompresijske bolesti unutrašnjeg uha, jer simptomi mogu biti veoma slični, i leč se rekompresijom i hiperbaričnim kiseonikom.[7]

Terapija[уреди | уреди извор]

Kod većine ljudi aerootitis sa lako može korigovati nakim od metoda.[8]

Kada se simptomi poremaćaja ne normalizuju potrebno je lečenjem postići izjednačenje pritiska u srednjem uvu, uspostavljanjem normalne funkcije E.Tube, sprečiti simptome upale srednjeg uva, a bolesniku olakšati tegobe.[9]

U lečenju se primenjuju ovi lekovi i metode;

  • Lekovi za smanjenje otoka nosne sluzokože,
  • Antihistaminici,
  • Analgetici i antipiretici,
  • Valsalva manevar,koji se izvodi na sledeći način: prstima zatvorite nozdrve, zatvoriti usta i umerenom silom duvajte vazduh prema nosu kao kada Vam je zapušen nos (manevar ponoviti više puta)
  • Prema potrebi sprovesti hirurški tretman koji se sastoji u hirurškom rezu na bubnoj opni u cilju izjednačavanja pritiska vazduha i drenaže nakupljenog sekreta u srednjem uvu,

Konzervativno i hirurško lečenja je potrebno i kod komplikacija aerootitisa: nekontrolisanog rascepa bubne opne izazvan razlikom pritiska (obično se javlja kod eksplozivne dekompresije i blast povrede).[10]

Komplikacije[уреди | уреди извор]

Komplikacije povezane sa barotraumom uha mogu se sažeti kao:[11][8]

  • serozni izliv,
  • seroznosukrvičavi izliv,
  • otvoreno krvrenje u srednjem uhu,
  • perforacija bubne opne i dekompresijske bolesti unutrašnjeg uha.

Komplikacije se mogu biti udružene sa prolaznim i/ili hroničnim gubitkom sluha, vrtoglavicom i nestabilnošću hoda. Prijavljeni su i lezije spoljašnjed slušnog kanal, infekcije srednjeg uha, hronični bol, kao i prolazna paralizacija facijalnog nerva.[8][12][11][13]

Prevencija[уреди | уреди извор]

Pre izvođenja aktivnosti koje mogu dovesti to aerootitisa obavezan je otorinolaringološki pregled

U toku ronjenja[уреди | уреди извор]

Većina ronilačkih klubova roniocima savetuju brojne mere prevencije aerootitisa. Citiramo neke od mera koje su navedene u Uputstvu za medicinsko obezbeđenje podvodnih aktivnosti;[14]

Medicinska kontrola nad svim vidovima podvodnih aktivnosti ima izvanredan znacaj za sigurnost ronjenja. Kontrola treba da obuhvati: nastavu, obučenost i osposobljenost ucesnika u ronjenju, planiranje i pripremu za ronjenje, ronilačku opremu, ronilacki medij za disanje, uređaje za rekompresiju, proces ronjenja i ispravnost vođenja ronilacke dokumentacije.

U toku boravak u barokomori[уреди | уреди извор]

Pre izlaganja HBO obavezno treba obaviti otorinolarinološki pregled, savesno i korektno

Preventivne mere koje treba sprovesti kod osoba koje se leče ili borave u barokomorama su;

  • Pre izlaganja HBO obavezno obaviti otorinolarinološki pregled, savesno i korektno,
  • U slučaju pojave ušne masti u spoljnem ušnom hodniku isti treba temeljno isprati
  • Pacijente u aktutnoj fazi bolesti uha, nosa i sinusa ne izlagati HBOT
  • Pre ulaska u komoru preventivno staviti kapi u nos a po potrebi dati i antihistaminik
  • Obučiti pacijenta za izjednačavanje pritiska u srednjem uvu,
  • Kompresiju i dekompresiju kod hroničnih bolesnika ili pri najavi od strane pacijenta pojave pritiska u ušima i bolova u predelu sinusa, maksimalno usporiti, uz povremene zastanke ako je potrebno do stabilizacije stanja.
  • Po završenoj HBOT pacijent mora najmanje 20 min biti pod kontrolom lekara

U toku letenja[уреди | уреди извор]

Većina avio-kompanije putnicima pre letenja avionom savetuju brojne mere prevencije aerootitisa.[15]

Citat iz brošure jedne od avio-kompanija;

  • Pre leta konsultujte se sa svojim lekarem, ukoliko ste imali tegobe pri ranijim letovima ili ste bolovali od ove bolesti.
  • Odložite putovanje avionom ako je hladno, ili imate infekciju sinusna ili je prisutna alergija paranazalnih šupljina.
  • Pacijenti u dobrom zdravstvenom stanju preventivno mogu uzeti jednu tabletu ili lek za smanjivanje kongestije nosa (nosni sprej) oko sat vremena pre poletanja ili sletanja.
  • Izbjegavajte spavanje tokom, sletanja.
  • Sišite ili žvaćite žvakaću gumu ili tvrde bombone, neposredno pred poletanje i tokom sletanja.
  • Kada osetite tegobu u ušima, nemojte koristiti silu. Ispravna tehnika uključuje samo stvaranje pritiska uz pomoć mišića obraza i grla,(Valsalva manevar).

Prognoza[уреди | уреди извор]

Blagi simptomi mogu nestati u roku od 1 do 2 nedelje.[16] Svi simptomi treba da budu rešeni pre ponovnog ronjenja, letenja i lelenja u barokomori, uključujući zarastanje bilo koje perforacije bubne opne, kako bi izjednačavanje pritiska u uvu bilo moguće,[16] bez abnormalnih zvukova, a sluh normalan.[17]

Vidi još[уреди | уреди извор]


Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Stangerup SE, Klokker M, Vesterhauge S, Jayaraj S, ReaP, Harcourt J, Point Prevalence of Barotitis and Its Prevention and Treatment with Nasal Balloon Inflation: A Prospective, Controlled Study. Otol Neurotol 25:89-94,2004.
  2. ^ а б Fitzpatrick, D. T.; Franck, B. A.; Mason, K. T.; Shannon, S. G. (1999). „Risk factors for symptomatic otic and sinus barotrauma in a multiplace hyperbaric chamber”. Undersea & Hyperbaric Medicine : Journal of the Undersea and Hyperbaric Medical Society, Inc. 26 (4): 243—7. PMID 10642071. 
  3. ^ а б в г Barotrauma, Preuzeto 11. 5. 2009. (jezik: engleski)
  4. ^ Fernau, James L.; Hirsch, Barry E.; Derkay, Craig; Ramasastry, Sai; Schaefer, Susan E. (1992). „Hyperbaric oxygen therapy: Effect on middle ear and eustachian tube function”. The Laryngoscope. 102 (1): 48—52. ISSN 0023-852X. doi:10.1288/00005537-199201000-00009. 
  5. ^ Bason, R.; Yacavone, D. W. (1992). „Loss of cabin pressurization in U.S. Naval aircraft: 1969-90”. Aviation, Space, and Environmental Medicine. 63 (5): 341—5. PMID 1599378. 
  6. ^ Oriani G, Marroni A, Wattel E, editors. Handbook on hyperbaric medicine. Berlin: Springer Verlag; 1995.
  7. ^ а б ONeill, Owen J.; Brett, Kaighley; Frank, Anthony J. (2023), Middle Ear Barotrauma, StatPearls Publishing, PMID 29763026, Приступљено 2023-04-23 
  8. ^ а б в Rozycki, S. W.; Brown, M. J.; Camacho, M. (2018-09-30). „Inner ear barotrauma in divers: an evidence-based tool for evaluation and treatment”. Diving Hyperb Med. 48 (3): 186—193. PMC 6205852Слободан приступ. PMID 30199891. doi:10.28920/dhm48.3.186-193. 
  9. ^ Blanshard, J. D.; Maw, A. R.; Bawden, R. (јун 1993). „Conservative treatment of otitis media with effusion by autoinflation of the middle ear”. Clin Otolaryngol Allied Sci. 18 (3): 188—92. PMID 8365006. doi:10.1111/j.1365-2273.1993.tb00827.x. 
  10. ^ Mirza, S.; Richardson, H. (2005). „Otic barotrauma from air travel”. Journal of Laryngology and Otology. 119 (5): 366—370. PMID 15949100. S2CID 45256115. doi:10.1258/0022215053945723. 
  11. ^ а б Grossman, A.; Ulanovski, D.; Barenboim, E.; Azaria, B.; Goldstein, L. (децембар 2004). „Facial nerve palsy aboard a commercial aircraft”. Aviat Space Environ Med. 75 (12): 1075—6. PMID 15619863. 
  12. ^ Lechner, M.; Sutton, L.; Fishman, J. M.; Kaylie, D. M.; Moon, R. E.; Masterson, L.; Klingmann, C.; Birchall, M. A.; Lund, V. J.; Rubin, J. S. (2018-03-01). „Otorhinolaryngology and Diving-Part 1: Otorhinolaryngological Hazards Related to Compressed Gas Scuba Diving: A Review”. JAMA Otolaryngol Head Neck Surg. 144 (3): 252—258. PMID 29450472. S2CID 3926799. doi:10.1001/jamaoto.2017.2617. .
  13. ^ Hyams AF, Toynton SC, Jaramillo M, Stone LR, Bryson PJ (септембар 2004). „Facial baroparesis secondary to middle-ear over-pressure: a rare complication of scuba diving”. J Laryngol Otol. 118 (9): 721—3. PMID 15509373. doi:10.1258/0022215042244813. 
  14. ^ Principi medicinskog obezbeđenja podvodnih aktivnosti Архивирано на сајту Wayback Machine (2. септембар 2021) Preuzeto:6. 4. 2020.
  15. ^ Uši i nadmorska visina, na sajtu američke akademije za otorilolaringologiju Архивирано на сајту Wayback Machine (26. април 2009) Preuzeto: 9 maj 2009. (jezik: engleski)
  16. ^ а б Nofz, Lyndon; Porrett, Jemma; Yii, Nathan; De Alwis, Nadine. "Diving related otological injuries". www1.racgp.org.au. Reprinted from AJGP vol 49, no 8, August 2020 The Royal Australian College of General Practitioners 2020.
  17. ^ „Prevention of Middle Ear Barotrauma”. 2017-01-16. Архивирано из оригинала 16. 01. 2017. г. Приступљено 2023-09-14. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Mediji vezani za članak Aerootitis na Vikimedijinoj ostavi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).