Alifatično jedinjenje

С Википедије, слободне енциклопедије
Aciklićno alifatično jedinjenje (butan))
Ciklično alifatično jedinjenje (ciklobutan)

U organskoj hemiji, alifatična jedinjenja su aciklična ili ciklična, nearomatična jedinjenja ugljenika.[1][2]

Struktura[уреди | уреди извор]

U alifatičnim jedinjenjima, atomi ugljenika su spojeni u pravim ili razgranatim lancima, ili u ne-aromatičnim prstenovima (u kom slučaju ona se nazivaju aliciklična jedinjenja). Alifatična jedinjenja mogu da budu zasićena, da sadrže samo jednostruke veze (alkani), ili nezasićena, sa dvostrukim (alkeni) ili trostrukim vezama (alkini). Pored vodonika, drugi elementi mogu da budu vezani za atome ugljenika, najčešće kiseonik, azot, sumpor, ili hlor.

Najjednostavnije alifatično jedinjenje je metan (CH4). Alifatici obuhvataju alkane (npr. parafinske ugljovodonike), alkene (npr. etilen) i alkine (npr. acetilen). Masne kiseline se sastoje od nerazgranatog alifatičnog repa vezanog za karboksilnu grupu.

Osobine[уреди | уреди извор]

Većina alifatičnih jedinjenja su zapaljiva. Ugljovodonici se koriste kao goriva, npr. metan u Bunzenovom plameniku, i tečni prirodni gas i acetilen u zavarivanju.

Primeri alifatičnih jedinjenja[уреди | уреди извор]

Najvažnije grupe alifatičnih jedinjenja su:

  • n-, izo- i ciklo-alkani (zasićeni ugljovodonici)
  • n-, izo- i ciklo-alkeni i -alkini (nezasićeni ugljovodonici).

Značajni primeri nisko molekulskih alifatičnih jedinjenja su navedeni u sledećoj listi (sortirani po broju atoma ugljenika):

Formula Ime CAS-broj Strukturna formula Hemijska klasifikacija
CH4 Metan 74-82-8 Methane-2D-stereo.svg Alkan
C2H2 Acetilen 74-86-2 Ethyne-2D-flat.png Alkin
C2H4 Eten 74-85-1 Ethene structural.svg Alken
C2H6 Etan 74-84-0 Ethan Lewis.svg Alkan
C3H4 Propin 74-99-7 Propyne-2D-flat.png Alkin
C3H6 Propen - Propen21.PNG Alken
C3H8 Propan - Propane-2D-flat.png Alkan
C4H6 1,2-Butadien 590-19-2 Buta-1,2-dien.svg Dien
C4H6 1-Butin - Ethylacetylene.png Alkin
C4H8 Buten - e.g. Buten21.PNG Alken
C4H10 Butan - Butane-2D-flat.png Alkan
C6H10 Cikloheksen 110-83-8 Cyclohexen - Cyclohexene.svg Cikloalken
C5H12 N-Pentan 109-66-0 Pentan Skelett.svg Alkan
C7H14 Cikloheptan 291-64-5 Cycloheptane.svg Cikloalkan
C7H14 Metilcikloheksan 108-87-2 Methylcyclohexane.png Cikloheksan
C8H8 Kuban 277-10-1 Cuban.svg Ciklobutan
C9H20 Nonan 111-84-2 Nonan Skelett.svg Alkan
C10H12 Diciklopentadien 77-73-6 Di-Cyclopentadien ENDO & EXO.png Dien, Cikloalken
C10H16 Felandren 99-83-2 Alpha-phellandren.pngBeta-phellandren.png Terpen, Dien Cikloalken
C10H16 α-Terpinen 99-86-5 Alpha-Terpinene.svg Terpen, Cikloalken, Dien
C10H16 Limonen 5989-27-5 (R)-Limonen.svg(S)-Limonen.svg Terpen, Dien, Cikloalken
C11H24 Undekan 1120-21-4 Undecan Skelett.svg Alkan
C30H50 Skvalen 111-02-4 Squalene.svg Terpen, Polien
C2nH4n Polietilen 9002-88-4 Polyethylene-repeat-2D-flat.png Alkan

(CAS registarski broj koji je prikazan za neka od jedinjenja je zaštitni znak Američkog hemijskog društva.)

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju (1995). "Aliphatic compounds". Kompendijum Hemijske Terminologije Internet edition.
  2. ^ Clayden, Jonathan; Greeves, Nick; Warren, Stuart; Wothers, Peter (2001). Organic Chemistry (I изд.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850346-0. 

Literatura[уреди | уреди извор]