Anđeli pakla
Anđeli pakla | |
---|---|
![]() | |
Skraćenica | HA, 81, HAMC |
Moto | "Anđeli zauvek, Zauvek anđeli" (tradicionalno)[1] „Kada postupimo dobro, niko se ne seća. Kad pogrešimo, niko to ne zaboravlja.” (nespecifična, jednoprocentska izreka)[2] |
Osnovana | 17. mart 1948. god.[3] |
Datum osnivanja | 17. mart 1948. god.[3] |
Tip | Odmetnički motorciklistički klub |
Rukovodioci | Soni Barger |
Veb-sajt | www.hells-angels.com |
Motorciklistički klub Anđeli pakla (engl. Hells Angels Motorcycle Club - HAMC) je svetski motociklistički klub jednoprocentaša čiji članovi obično voze motocikle Harli-Dejvidson.
U maju 2019. godine sud u Utrehtu doneo je presudu kojom je Holandija postala prva zemlja koja je u potpunosti zabranila Anđele smrti; druge zemlje poput Nemačke zabranile su lokalna poglavlja, ali nikada cele klubove.[4][5][6][7] Ministarstvo pravde Sjedinjenih Država smatra da je klub sindikat organizovanog kriminala.[8][9][10][11][12][13][14][15][16] U Sjedinjenim Državama i Kanadi Anđeli smrti su zasnovani kao Hels Anđels motorciklistička korporacija. Uobičajeni nadimci za klub su „H.A.”, „Red & Vhite”, „HAMC” i „81”.[17][18][19] Sa članstvom od preko 6.000 i 467 ogranaka u 59 zemalja, HAMC je najveći „odmetnički” motociklistički klub na svetu.[20][21][22]
Istorija
[уреди | уреди извор]Anđeli pakla su nastali 17. marta 1948 u Fontani, Kalifornija, kada se nekoliko malih motociklističkih klubova složilo da se spoje.[23] Prema podacima veb lokacije Anđela pakla,[24] neosnovana je sugestija da su bivše trupe koje su se pridružile klubu uključivale neprilagođene i nezadovoljne osobe. Taj izvor takođe napominje da je ime organizacije prvi predložio saradnik osnivača po imenu Arvid Olsen, koji je tokom Drugog svetskog rata služio u eskadrili „Paklenih anđela” Letećih tigrova u Kini.[25] Njihovo ime je inspirisano tradicijom iz Prvog i Drugog svetskog rata po kojoj su Amerikanci svojim eskadrilama davali žestoke nazive kojima prkose smrti; primer za to leži u jednoj od tri eskadrile P-40 Letećih tigrova stacioniranih u Burmi i Kini, koja je nazvana „Pakleni anđeli”.[26] Godine 1930, u Hauard Hjuzovom filmu Anđeli pakla prikazani su izvanredni i opasni podvizi vazduhoplovstva, a veruje se da su nazivi grupa iz Drugog svetskog rata bazirane na tom filmu. Prema veb lokaciji Anđela pakla, oni su svesni da u nazivu nedostaje apostrof („Hell's”), ali navode „...vi ste oni kojima nedostaje. Nama ne.” [27]

Deo rane istorije HAMC-a nije jasan, a izvori se razlikuju. Prema Ralfu „Soni” Bargeru, osnivaču ogranka Oukland, rani ogranci kluba osnovani su u San Francisku, Gardeni, Fontani, Oaklandu i drugde, s tim da članovi obično nisu bili svesni da postoje drugi klubovi. Jedan od manje poznatih klubova postojao je u severnom Činu / južnoj Pomoni, krajem 1960-ih.
Drugi izvori tvrde da je Anđeli smrti u San Francisku organizovao Roki Grejvs 1953. godine, član Anđela smrti iz San Bernardina („Berdu”), što implicira da su „Frisco” Anđeli smrti bili itekako svesni svojih preteča.[30] Anđeli smrti „Frisko“ reorganizovani su 1955. godine sa trinaest ogranaka, pri čemu je Frank Sadilek bio predsednik, i koristili su manji, originalni logotip. Oaklandski ogranak je u to vreme predvodio Barger, i oni su koristili veću verziju amblema „mrtvačke glave” s nadimkom „Bargerov veći”, koji je prvi put korišten 1959. godine. Kasnije je on postao klupski standard.
Pakleni anđeli su često prikazani u polumitskom romantičnom maniru poput bande Džejmsa-Jongera iz 19. veka: slobodoumni, ikonični, vezani bratstvom i odanošću. U drugim vremenima, kao u filmu Divlji anđeli Rodžera Kormana iz 1966. godine, prikazani su kao nasilni i nihilistički, tek nešto više od nasilne kriminalne bande i pošasti nad društvom.[31]
Klub je postao prominentan iznutra i uspostavio je svoju reputaciju kao deo kontrakulturnog pokreta šezdesetih godina 20. veka u okrugu Hejt-Ašberi u San Francisku, igrajući ulogu u mnogim vodećim događajima pokreta. Članovi su bili direktno povezani sa mnogim primarnim vođama kontrakulture, kao što su Ken Kizi i Meri Pranksters, Alen Ginzberg, Džeri Garsija i Grejtful ded, Timoti Liri, Bitlsi, Rolingstonsi, Mik Faren i Tom Vulf. Pisanje knjige o klubu pokrenulo je karijeru „Gonzo” novinara Hantera S. Tompsona.[32][33][34][35]
Godine 1973, članovi nekoliko ogranaka organizacije protestovali su na saslušanju Agencije za zaštitu životne sredine zbog predloženog plana prevoza koji uključuje ograničenja upotrebe i prodaje motocikala, kako bi Kalifornija ispunila nove standarde Zakona o čistom vazduhu.[36]
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Frank Reynolds, Michael McClure (1967). Freewheelin Frank: Secretary of the Angels., Grove Press, 1967, p. 73
- ^ Hopper, C. B., & Moore, J. (1990). "Women in outlaw motorcycle gangs". Journal of Contemporary Ethnography, 18(4), p. 385.
- ^ „Inside the biker gangs: the truth about guns, drugs and organized crime”. The Independent. UK. 14. 8. 2007. Архивирано из оригинала 9. 6. 2008. г. Приступљено 13. 8. 2010.
- ^ „Netherlands first country to ban the Hells Angels; Violence called "systemic", "common"”. NL Times. 29. 5. 2019.
- ^ „Hells Angels bikers banned by Dutch court”. BBC News. 29. 5. 2019.
- ^ France-Presse, Agence (29. 5. 2019). „Hells Angels banned by Dutch court in biker gang crackdown”. The Guardian — преко www.theguardian.com.
- ^ „Dutch court bans 'violent' Hells Angels motorcycle club”. Reuters. 29. 5. 2019 — преко www.reuters.com.
- ^ „Motorcycle gang”. U.S. Department of Justice. Архивирано из оригинала 15. 4. 2014. г. Приступљено 23. 1. 2010.
- ^ Lockyer, Bill (2003). „ORGANIZED CRIME IN CALIFORNIA” (PDF). CALIFORNIA DEPARTMENT OF JUSTICE. Архивирано из оригинала (PDF) 29. 1. 2010. г. Приступљено 23. 1. 2010.
- ^ „ORGANIZED CRIME IN OREGON” (PDF). Oregon State Department of Justice. септембар 2006. Архивирано из оригинала (PDF) 21. 7. 2011. г. Приступљено 23. 1. 2010.
- ^ „ASIAN ORGANIZED CRIME AND TERRORIST ACTIVITY IN CANADA, 1999–2002” (PDF). Federal Research Division. Library of Congress. јул 2003. Приступљено 23. 1. 2010.
- ^ „ORGANIZED CRIME IN OREGON” (PDF). Oregon State Department of Justice. септембар 2006. Архивирано из оригинала (PDF) 21. 7. 2011. г. Приступљено 23. 1. 2010.
- ^ „ASIAN ORGANIZED CRIME AND TERRORIST ACTIVITY IN CANADA, 1999–2002” (PDF). Federal Research Division. Library of Congress. јул 2003. Архивирано (PDF) из оригинала 14. 11. 2020. г. Приступљено 23. 1. 2010.
- ^ „Major international operation against Hells Angels”. Europol (на језику: енглески). 24. 7. 2013. Архивирано из оригинала 20. 11. 2022. г. Приступљено 2022-10-15. „Major international operation against Hells Angels | Europol”. Архивирано из оригинала 20. 11. 2022. г. Приступљено 15. 10. 2022.
- ^ 2003 Annual Report on Organized Crime in Canada Criminal Intelligence Service Canada (2003) Архивирано јул 2, 2023 на сајту Wayback Machine
- ^ AFP targets outlaw motorcycle gangs in South-East Asia Australian Federal Police (July 11, 2022) Архивирано јул 10, 2022 на сајту Wayback Machine
- ^ "81" is a metonym. As 'H' and 'A' are the 8th and 1st letter of the alphabet.
- ^ „Hells Angels MC World FAQ”. Hells-angels.com. Архивирано из оригинала 19. 10. 2020. г. Приступљено 27. 3. 2012.
- ^ "81" is a metonym. As 'H' and 'A' are the 8th and 1st letter of the alphabet.
- ^ Hells Angels organizing on P.E.I., say RCMP Kevin Yarr and Sally Pitt, Canadian Broadcasting Corporation (September 23, 2016) Архивирано септембар 24, 2016 на сајту Wayback Machine
- ^ Hells Angels clubhouses in Kelowna, Nanaimo and Vancouver seized by government Jacqueline Gelineau, Houston Today (February 15, 2023) Архивирано фебруар 17, 2023 на сајту Wayback Machine
- ^ Miller, Michael E. (18. 5. 2015). „How the Bandidos became one of the world's most feared biker gangs”. Washington Post (на језику: енглески). ISSN 0190-8286. Архивирано из оригинала 14. 4. 2022. г. Приступљено 2022-10-15.
- ^ The Secret Life of Bikers by Jerry Langton. Location 19.5/477. HarperCollings:2018 ISBN 978-1-44345-467-4
- ^ „Hels Angels Motorcycle Club World”. hells-angels.com. Приступљено 30. 11. 2014.
- ^ „Hells Angels MC World”. Hells-angels.com. Приступљено 15. 2. 2011.
- ^ Rossi, J.R. „Flying Tiger Association Unit Rosters”. The Flying Tigers - American Volunteer Group - Chinese Air Force.
- ^ „Hells Angels FAQ”. Архивирано из оригинала 30. 04. 2020. г. Приступљено 16. 10. 2020.
- ^ Bishop, Cliff T (1986). Fortresses of the Big Triangle First. стр. 160, 236. ISBN 1-869987-00-4., East Anglia Books. .
- ^ „Hells Angels vs. Memphis Belle, Historical Information” (PDF). 303rd Bomb Group Association. Приступљено 11. 8. 2008.
- ^ Birney Jarvis for Male magazine, 1964. Reprinted in Hells Angels by Hunter S. Thompson
- ^ Bagnall, Sam (2. 1. 2004). „Hells Angels: Easy-riders or criminal gang?”. This World. BBC News. Приступљено 13. 8. 2010.
- ^ „The Fall of the Counterculture : Preview”. Bu.digication.com. Приступљено 30. 11. 2014.
- ^ Hell's Angels and the Illusion of the Counterculture; Wood, John. 30 Sept 2003. The Journal of Popular Culture, Volume 3
- ^ The Haight-Ashbury: A History; Perry, Charles. 2005
- ^ „Interview with Sonny Barger”. Pdr.autono.net. Архивирано из оригинала 30. 7. 2012. г. Приступљено 2013-06-18.
- ^ "Early Implementation of the Clean Air Act of 1970 in California". EPA Alumni Association. Video, Transcript (see p. 14). July 12, 2016.
Literatura
[уреди | уреди извор]- Sonny Barger (2009). Hell's Angel: The Autobiography of Sonny Barger. HarperCollins. ISBN 978-0-06-184736-3.
- Paul Cherry (2005). The Biker Trials: Bringing Down the Hells Angels. ECW Press. ISBN 978-1-55490-250-7.
- Jerry Langton (2009). Fallen Angel: The Unlikely Rise of Walter Stadnick and the Canadian Hells Angels. John Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-73994-5.
- Yves Lavigne (2000). Hell's Angels: Taking Care of Business. Random House of Canada, Limited. ISBN 978-0-7704-2858-7.
- Yves Lavigne (2011). Hells Angels: Into the Abyss. HarperCollins Publishers Limited. ISBN 978-1-4434-0411-2.
- Yves Lavigne (2011). Hell's Angels at War. HarperCollins Publishers Limited. ISBN 978-1-4434-0410-5.
- William Marsden; Julian Sher (2010). Angels of Death: Inside the Bikers' Empire of Crime. Knopf Canada. ISBN 978-0-307-37032-7.
- Valerie Smart (2001). The Original Hell's Angels: 303rd Bombardment Group of World War II. Arcadia Publishing. ISBN 978-0-7385-0910-5.
- Julian Sher; William Marsden (2010). The Road to Hell: How the Biker Gangs are Conquering Canada. Knopf Canada. ISBN 978-0-307-36586-6.
- Carter F. Smith (2017). Gangs and the Military: Gangsters, Bikers, and Terrorists with Military Training. Rowman & Littlefield. ISBN 9781442275171.
- Hunter S. Thompson (1999). Hell's Angels: A Strange and Terrible Saga
. Modern Library. ISBN 978-0-679-60331-3.
- Edward Winterhalder; Wil De Clercq (2008). The Assimilation: Rock Machine Become Bandidos: Bikers United Against the Hells Angels. ECW Press. ISBN 978-1-55490-321-4.
- Langton, Jerry. Showdown: How the Outlaws, Hells Angels and Cops Fought for Control of the Streets. ISBN 047067878X., Toronto: John Wiley & Sons, 2010, .
- Sher, Julian & Marsden, William The Road To Hell How the Biker Gangs Are Conquering Canada. ISBN 0-676-97598-4., Toronto: Alfred Knopf, 2003,
- Schnedier, Stephen Iced: The Story of Organized Crime in Canada, Toronto: John Wiley & Sons, 2009, Schneider, Stephen (9. 12. 2009). Iced: The Story of Organized Crime in Canada. John Wiley & Sons. ISBN 978-0470835005.
- „FBI Safe Street Violent Crime Initiative Report Fiscal Year 2000” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 2001-09-13. г. Приступљено 13. 8. 2010.
- „[Hpn] Hells Angels Mc Salvation Army Shelter Run”. Hpn.asu.edu. 6. 7. 2003. Архивирано из оригинала 9. 7. 2010. г. Приступљено 9. 8. 2010.
- „Under watchful eye, bikers aid charity – Thursday, Sept. 4, 2008 | midnight”. Las Vegas Sun. 4. 9. 2008. Приступљено 9. 8. 2010.
- „Hells Angels bikers banned by Netherlands court”. BBC. 29. 5. 2019. Приступљено 30. 5. 2019. </ref>
Spoljašnje veze
[уреди | уреди извор]- Zvanični veb-sajt – includes many chartered local charters, with links
- Anđeli pakla na sajtu Curlie (језик: енглески)
- FBI file on Hell's Angels
- [https://web.archive.org/web/20120328045302/http://life.time.com/culture/never-seen-hells-angels-1965/ Never-Seen: Hells Angels, 1965] – slideshow by Life magazine
- Ray Conlogue (2002-03-02). „Bilingual on bikes”. The Globe and Mail. Приступљено 2020-07-18. „If you're a TV show and the Hells Angels are considering a court injunction to stop you from being broadcast, then that's what you'll be famous for.”
- Ibrahim, Youssef M. (3. 3. 1997). „New York Times, Sweden's Courteous Police Spoil a Hell's Angels Clubouse Party”. New York Times. Stockholm (Sweden); Sweden. Приступљено 13. 8. 2010.