Anto Ćosić

С Википедије, слободне енциклопедије
Antonije Anto Ćosić
Lični podaci
Datum rođenja21. avgust 1928.
Mesto rođenjaBanja Luka, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti1. jun 1998.
Mesto smrtiOkučani, Republika Hrvatska

Antonije - Anto Ćosić (Banja Luka, 21. avgust 1928. — Okučani, 1. jun 1998) bio je hrvatski, bosanskohercegovački i jugoslovenski pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, književni kritičar, pisac za djecu i političar. Najveći dio radnog vijeka Ante Ćosića je vezan za Banju Luku.

Biografija[уреди | уреди извор]

Rođen je 21. avgusta 1928. godine u Banjaluci, gdje je završio osnovu školu i gimnaziju. Studirao je i završio Filozofski fakultet u Zagrebu 1953, gdje je i magistrirao 1978, te doktorirao 1988. godine.[1][2] Naslov disertacije je „Krležina ratna novelistika“.[3] Radio je kao profesor, najprije u banjalučkoj Gimnaziji, a nakon toga je bio dugogodišnji profesor književnosti u Medicinskoj školi.[2]

U višedecenijskom radu pisao je književnu, pozorišnu i filmsku kritiku, te mnoga djela prevodio s italijanskog jezika. Pisao je pjesme: lirske, dječje, šaljive, epigrame; pripovijetke, komedije, eseje, reportaže, humoreske, aforizme. Bavio se i naučnim radom.[1][2] (v. opširnije ispod)

U vrijemenu demokratizacije političke klime u Jugoslaviji, politički je aktivan i učestvuje u političkom organizovanju banjalučkih Hrvata. Postaje prvi predsjednik banjalučkog ogranka Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) 1990. godine, a ujedno je i jedan od osnivača HDZ-a na nivou SR Bosne i Hercegovine.[4][5] No, na ovoj funkciji ne ostaje dugo vremena, jer je već sljedeće godine sa nje smijenjen. Na mjesto predsjednika HDZ u Banjoj Luci tada dolazi Nikola Gabelić, koji je pripadao „čvrstoj“ liniji unutar HDZ glede tadašnjih glavnih političkih pitanja.[6] Ćosić je većinu rata u BiH proveo u Banjoj Luci, a u kontekstu etničkog čišćenja ne-Srba u ovom gradu, protjeran je avgusta 1995. godine na teritoriju Hrvatske. Nastanio se u Okučanima, gdje je počeo da radi kao seoski učitelj.[7] Ovdje je i preminuo 1. juna 1998. godine.[1][2]

Djelo[уреди | уреди извор]

Ćosić je u pjesmama znao biti samoironičan, ali i ironičan, sarkastičan, osjećajan i tužan.[2] Među njegovim važnijim izdanjima su: „Lirski mozaik“ (1955), „Šumski razbojnik“ (1957), „Nečujne oluje“ (1961), „Ljubav, auto i meko srce“ (1962), „Vrtić ljubavi“ (1962), „Mjesečar“ (1966), „Crveni kaputić“ (1969), „Kraja nema“ (1971), „Putovanje Ale Kirije“ (1972), „Čudaci moga djetinjstva“ (1991), „Ne možeš živjeti vječno“ (1998).[1][2]

Autor je komedije „Brak nije isključen“ koja je izvedena u banjalučkom teatru 1962. godine. Tokom 1994. godine objavio je tri bibliofilska izdanja u biblioteci Katakombe: „Bakin prijatelj“, „Plave pjesme“ i „Pilule (epigrami)“.[1][8] Posthumno, 2000 godine, u Zagrebu je objavljen Ćosićev banjalučki ratni dnevnik pod naslovom „Vrijeme mraka“[1][2] (predgovor dnevniku je napisao novinar Aleksandar Ravlić).[9]

Izabrana bibliografija[уреди | уреди извор]

Refrence[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в г д ђ Ćosić (2004). str. korice.
  2. ^ а б в г д ђ е Radić, Ljiljana; Mikić, Saša (9. 11. 2014). „Istaknute istorijske ličnosti Banjaluke (XXXI): Antonije - Anto Ćosić”. Nezavisne novine. Pristupljeno 25. 12. 2019. 
  3. ^ Ćosić (1985)
  4. ^ Krzić (1996). str. 22;24—25.
  5. ^ Ćosić (2000). str. 13—14.
  6. ^ Krzić (1996). str. 27.
  7. ^ Ćosić (2000). str. 6;11;107—112.
  8. ^ Ćosić (2000). str. 107.
  9. ^ Ćosić (2000). str. 2—8.

Literatura[уреди | уреди извор]

Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Anto_Ćosić&oldid=27676254”