Asuanska brana
Asuanska brana | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Egipat |
Najbliže naselje | Asuan |
Reka | Nil |
Početak izgradnje | 1960 |
Prva sinhronizacija | 1970 |
Podaci o jezeru | |
Stvara | 2.100 MW (2.800.000 hp) |
Zapremina | 132 km3 (107.000.000 acre⋅ft) km³ |
Površina | 5.250 km2 (2.030 sq mi) km² |
Podaci o elektrani | |
Broj turbina | 12×175 MW (235.000 hp) |
Tip | Nasip |
Instalisana snaga | 2.100 MW (2.800.000 hp) MW |
Tip turbine | Francisov tip |
Godišnja proizvodnja | 10.042 GWh (2004)[1] |
Asuanska brana je nasipna brana koja se nalazi na reci Nil, kod grada Asuana, u Egiptu. Ponekad se naziva Nova asuanska brana ili Visoka asuanska brana, kako bi se razlikovala od Stare asuanske brane koju su početkom 20. veka sagradili Britanci. Ova brana je izgrađena između 1960. i 1970. godine od strane domaćeg stanovništva uz veliku pomoć SSSR-a.
Prva brana kod Asuana izgrađena je u periodu od 1899. do 1902. godine, 5 km uzvodno od grada. Visoka je 54 m, ima 4 prevodnice za brodove i hidroelektranu. Nova, velika brana izgrađena 1960ih godina, 4 km uzvodno od stare, a visoka je 111 m. Gradnja asuanske brane predstavlja jedno od najvećih i najspektakularnijih dostignuća građevinarstva 20. veka. U posednje vreme asuanska brana je predmet kontroverzi zbog erozije tla u delti Nila, odnosno povećanog zagađenja u Sredozemlju. Zvanično je otvorena 15. januara 1971. godine.
Gradnja asuanske brane predstavlja jedno od najvećih i najspektakularnijih dostignuća građevinarstva 20. veka. S druge strane, bila je povezana s nizom problema. Zbog izgradnje brane i stvaranja Naserovog jezera pretila je opasnost potapljanja mnogih vrednih spomenika, uključujući kompleks u Abu Simbelu. Zbog toga je pod pritiskom Uneska sproveden kompleksni postupak premeštanja na novu lokaciju. U poslednje vrijeme Asuanska brana je predmet kontroverzi zbog erozije tla u delti Nila, odnosno povećanog zagađenja u Sredozemlju.
Istorija[уреди | уреди извор]
Prvi zabeleženi pokušaji regulacije protoka Nila dogodili su se još u 11. veku, ali sve do 19. veka ljudski uticaji na protok reke nisu bili veliki.[2]
Staru Asuansku branu (engl. Low Aswan Dam) projektovali su britanski inženjeri. Gradnja je započela 1898. godine i završena 1902. godine. Uskoro se pokazalo da je brana premala za zadovoljenje svih potreba, te je u dva navrata nadograđivana.[3][4]
Potreba za ponovnim povišenjem brane pojavila se opet 1946. godine, ali Britanska uprava se radije odlučuje za gradnju nove veće brane uzvodno od postojeće. Gradnja nije počela jer su usledile godine prilično uzburkanih političkih događanja. Monarhija i kolonijalna vlast su svrgnuti 1952. godine. Proglašena je republika i osnovano revolucionarno veće, a 1954. godine vlast preuzima Gamal Abdel Naser. Planovi o gradnji nove brane takođe se obnavljaju 1954. godine, ali Velika Britanija i SAD iz političkih razloga odbijaju da podrže projekt.[5]
Egipat tada pomoć za gradnju traži od Sovjetskog Saveza. Financiranje brane Egipat osigurava nacionalizacijom Sueskog kanala (1956), što je bio povod za vojni napad Velike Britanije, Francuske i Izraela na Egipat (Suecka kriza), iako je Egipat ponudio nadoknadu za bivše vlasnike. Rat završava povlačenjem okupacionih snaga.[6]
Karakteristike brane i hidroelektrane[уреди | уреди извор]
Sklapanje bilateralnog ugovora između Egipta i Sudana o raspodeli vodnih resursa Nila 1959. godine, omogućilo je početak gradnje Nove Asuanske brane (engl. High Aswan Dam). Gradnja započinje 7,3 km uzvodno od stare brane uz pomoć inženjera iz Sovjetskog Saveza, početkom 1960, a završava 1970. Dimenzije gotove brane su veličanstvene. Dužina 3 830 m od čega 520 m između obala reke, visina 111 m, širina 980 m na dnu i 40 m na vrhu. U branu je ugrađeno 43 miliona m³ materijala, što je 17 puta više nego što je ugrađeno u veliku piramidu u Gizi. Stvoreno je Naserovo jezero dužine skoro 600 km, prosečne širine 10 km, maksimalne širine 50 km, površine veće od 6 200 km² i maksimalne dubine 182 m. Jezero se većim dijelom nalazi u Egiptu (5 250 km²) i taj se deo naziva jezero Naser, a manji deo se nalazi u Sudanu (970 km²), pod imenom jezero Nubija. Tako je stvoreno spremište vode koje sa delom namenjenim za slučajeve visokog vodostaja može pohraniti 162 km³ vode.
Veštačko jezero postepeno se punilo već tokom gradnje, a potpuno je napunjeno tek 6 do 7 godina nakon završetka gradnje. Instalirano je 12 električnih generatora pojedinačne snage 175 MW, a ukupne snage 2 100 MW.
Prednosti[уреди | уреди извор]
Poljoprivreda u Egiptu, s obzirom na vrlo male količine padavina potpuno zavisi od navodnjavanja. Gradnja brane omogućila je povećanje ukupnih obradivih površina i prelazak velikih poljoprivrednih površina sa sezonskog načina navodnjavanja zavisnog od protoka reke, na trajno navodnjavanje. Poljoprivredna proizvodnja postala je nezavisna od promenama protoka Nila, jer brana je omogućila ispuštanje pohranjene vode u jezeru tokom sušnih perioda, kada je dotok voda mali i pohranu viškova vode kada je dotok Nila preobilan, pa bi mogao izazvati velike poplave. Sve to omogućilo je na velikom delu poljoprivrednih površina dve, a na manjem delu površina čak tri žetve godišnje. Takođe su se masovnije mogle uzgajati i ekonomski atraktivnije vrste poput riže.
Smanjene promena u protoku reke osigurale su stalni vodostaj koji je pak omogućio poboljšanje rečnog prometa, što je pozitivno uticalo na razvoj transporta i turizma. Samo veštačko jezero dodatno se koristi kao ribolovno područje s godišnjim ulovom od 15 000 do 25 000 tona ribe. Udeo Asuanske brane u namirivanju ukupnih potreba Egipta za električnom energijom je 1970-tih bio oko 60%, a 1980-tih oko 50%. Dodatne količine energije posebno su dobro došle industriji opeke zbog povećane potražnje uzrokovane porastom stanovništva i urbanizacijom.[7][8]
Nedostaci[уреди | уреди извор]
Gubitak mulja[уреди | уреди извор]
Izuzetna plodnost tla oko reke održavana je u prošlosti redovnim godišnjim poplavama koje su na tlo nanosile mulj kojim voda Nila obiluje upravo tokom sezone poplava. Gradnjom brane, 97% tog mulja sada se taloži i zadržava u veštačkom jezeru, a onaj mali ostatak mulja koji prođe još je dodatno kvalitativno izmenjen zbog promene postotnih udela veličinskih klasa čestica u njegovom sastavu. Da stvar bude još gora, 99,98% mulja koji se taloži u jezeru ostaje na početku jezera Nubia, što može uzrokovati probleme u celom sistemu puno ranije nego se to pre gradnje pretpostavljalo. Sprečavanje donošenja mulja rekom uzrokovalo je ceo niz problema. Zbog ubrzanog slabljenja kvaliteta i plodnosti tla postalo je neophodno korištenje sve većih količina veštačkih đubriva, čija proizvodnja troši velike količine energije, koja se velikim delom dobiva iz fosilnih goriva. Zavisnost današnje moderne proizvodnje hrane od energije, te posebno od fosilnih goriva postaje svetski problem, a Egipat bi time mogao biti posebno jako pogođen.[9]
Povećanje erozije[уреди | уреди извор]
Nedostatak mulja uzrokovao je eroziju obala i dna reke, te eroziju plodnog područja delte Nila, koja je popraćene salinizacijom tla delte zbog napredovanja mora. Problemi zbog manjka mulja doveli su i do smanjene produktivnosti mora jugoistočnog Mediterana, što je uzrokovalo pad ulova riba i rakova na tom području. Smanjenim ulovom u moru tako je uspešno poništena dobrobit ulova iz jezera, uz pojavu dodatnih problema. Na primer, ulov iz mora je pre lako dolazio do zainteresiranih potrošača u gusto naseljenom priobalju, za razliku od ulova iz jezera s kojim i danas ima problema oko plasmana na udaljena tržišta.
Povećana salinizacija[уреди | уреди извор]
Zanimljivo je da i proizvodnja opeka, koja je imala koristi od energije iz hidrocentrale, sada zbog nedostatka mulja ima velikih problema s nabavom kvalitetne sirovine za njihovu proizvodnju. Pojačano navodnjavanje tla bez odgovarajuće izvedene drenaže, uzrokovalo je njegovu ubrzanu salinizaciju, izvlačenjem soli iz dubljih slojeva tla na površinu, te time i povećanje saliniteta Sredozemnog mora.[10]
Povećanje bolesti[уреди | уреди извор]
Regulacija protoka reke i trajno navodnjavanje tla pogodovali su povećanju učestalosti bolesti poput malarije i bilharzije. Već nakon gradnje prve brane učestalost bilharzije je povećana pet puta. Danas, u pet država uz Nil od bilharzije je obolelo više od 50% stanovništva, a u nekim navodnjavanim područjima čak 100%. Malarija i bilharzija su teške parazitarne bolesti s razarajućim socioekonomskim posledicama za područja u kojima se pojavljuju.[11]
Povećanja politička nestabilnost[уреди | уреди извор]
Prosečni godišnji protok Nila od 84 km³ vode, Egipat i Sudan su bilateralnim sporazumom podelili tako da 55,5 km3 pripada Egiptu, a 18,5 km³ Sudanu, što ukupno iznosi 74 km³ vode. Razlika od 10 km³ vode, odnosno 12% ukupne količine, predstavlja cenu sporazuma i napretka u opskrbi vodom za navodnjavanje, jer to je količina vode koja ispari sa velike površine veštačkog jezera koje je napravljeno usred pustinje. Gubici vode isparavanjem iz jezera i sa povećanih površina tla koje se navodnjava, uzrokuju smanjenje količine vode koja dolazi do delte Nila, što može dodatno ubrzati prodiranje mora i salinizaciju delte, koja je već ugrožena ubrzanom erozijom.
Treba spomenuti nezadovoljstvo preostalih sedam država zainteresiranih za vode Nila (Etiopija, Kongo, Uganda, Ruanda, Kenija, Burundi i Tanzanija), koje se nalaze uzvodno, a nisu bile konzultovane o gradnji. Ovde posebno treba istaknuti Etiopiju iz koje dolazi više od 80% vode Nila. Smanjena količina vode, uzrokovana isparavanjem iz jezera, može povećati opasnost od vojnog sukoba za vodu zainteresiranih država. Najnovije napetosti oko neravopravne podele vodnih resursa Nila pojavile su se nakon 14. maja 2010. kada su Tanzanija, Uganda, Ruanda i Etiopija u Ugandi potpisale dogovor o osnivanju komisije za upravljanje vodama Nila. U narednih godinu dana očekuje se i potpisivanje dogovora od strane Kenije, Burundija i Konga.
Na dan potpisivanja dogovora Etiopija je pustila u pogon hidroelektranu Tane Beles (460 MW). Egipatski ministar za vodne resurse i navodnjavanje Mohamed Nasredin Alam odmah je izjavio da svaki takav projekt mora biti odobren od strane Egipta i Sudana, te da njihova količina vode koju koriste ne smije biti smanjena. Sukob se zasada zadržava na nivou egipatskih političkih pritisaka na države i potencijalne investitore u slične projekte koji se planiraju graditi na teritoriju tih država. Celu priču dodatno mogu pogoršati klimatske promene, čije posledice se već osećaju u tim državama.[12]
Galerija[уреди | уреди извор]
Vidi još[уреди | уреди извор]
- Gamal Abdel Naser (odeljak asuanska brana)
Izvori[уреди | уреди извор]
- ^ „Aswan High Dam”. Carbon Monitoring for Action. Архивирано из оригинала 2015-01-15. г. Приступљено 2015-01-15.
- ^ Rashed Roshdi: "Portraits of science: A Polymath in the 10th Century", publisher=Science magazine, 2002, [1], journal=Science
- ^ [2] Архивирано 2005-05-13 на сајту Wayback Machine Egypt bond
- ^ Roberts Chalmers: [3] "Subduing the Nile", journal=The World's Work: A History of Our Time, 1902.
- ^ "The Aswan Decision in Perspective", James E. Dougherty, Political Science Quarterly, 1959, published by: The Academy of Political Science
- ^ Smith Charles D. "Palestine and the Arab-Israeli Conflict", Boston/New York: Bedford/St. Martin’s. 2007.
- ^ Professor Fouad Ibrahim, an Egyptian geoscientist teaching in Germany in a 1982 article quoted by Peter Wald:"25 Years Later:The Aswan High Dam Has Proven its Worth", Development and Cooperation 2/96, p.20-21
- ^ Asit K. Biswas: [4] Архивирано 2011-06-15 на сајту Wayback Machine "Aswan Dam Revisited:The Benefits of a Much-Maligned Dam", Development and Cooperation No. 6, 2002.
- ^ M.A. Abu Zeid: "Environmental impacts of the High Dam", in: Water Resources Development, 1989.
- ^ Heinz Schamp: "Sadd el-Ali, der Hochdamm von Assuan" ("Sadd el-Ali, the High Dam of Aswan"), in: Geowissenschaften in unserer Zeit, 1983, (German)
- ^ William R. Jobin: "Dams and Disease: Ecological Design and Health Impacts of Large Dams, Canals, and Irrigation Systems", Taylor & Francis, [5] 1999.
- ^ Robert Faber "Najbolji projekt na svijetu", H-alter.org, 2010.
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
- Visoka asuanska brana
- Egipat: tragovima faraona
- View the official opening of the Aswan Dam in 1971
- Aswan Dam Sixth biggest dam
- LIFE Magazine Feb. 12, 1971 Overview of problems created by Aswan Dam