Bezdimni barut

С Википедије, слободне енциклопедије
Bezdimni barut[1]
Nitrocellulose-2D-skeletal.png
Nitrocellulose-3D-balls.png
Nitrocellulose made of cosmetic pads
Nazivi
Drugi nazivi
Celuloza nitrat; Flaš papir; Flaš pamuk; Flaš vlakno; kolodion; piroksilin
Identifikacija
ChemSpider
Svojstva
C6H9(NO2)O5
C6H8(NO2)2O5
C6H7(NO2)3O5
Molarna masa promenljiva
Agregatno stanje Žućkasto beli pamuku slični filamenti
Tačka topljenja 160 °C (320 °F; 433 K)
Opasnosti
NFPA 704
Flammability code 3: Liquids and solids that can be ignited under almost all ambient temperature conditions. Flash point between 23 and 38 °C (73 and 100 °F). E.g., gasolineHealth code 2: Intense or continued but not chronic exposure could cause temporary incapacitation or possible residual injury. E.g., chloroformReactivity code 3: Capable of detonation or explosive decomposition but requires a strong initiating source, must be heated under confinement before initiation, reacts explosively with water, or will detonate if severely shocked. E.g., fluorineSpecial hazards (white): no codeNFPA 704 four-colored diamond
3
2
3
Tačka paljenja 44 °C (111 °F; 317 K)
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC):
LD50 (LD50)
10 mg/kg (miš, IV)
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Trinitroceluloza (nitroceluloza, celulozni nitrat, TNC, malodimni barut, bezdimni barut) je puščani prah, 3 do 5 puta jači od crnoga baruta. Bezdimni barut potpuno je istisnuo dimni barut, jer gori brže i bolje od crnog baruta. Godine 1886. godine je postupno nadomestio u vatrenom oružju svih vrsta. Dobija se nitriranjem celuloze[2] (npr. pamuka) (starter metak) ili drvenog ugljena koji je preteča celuloze (obični bojevni metak). U nekim državama se nitrira brašno ili skrob. U starter metku je žute ili bele boje u obliku plosnatijih kuglica, pamuka ili praha, dok u bojevnim mecima crne boje, u obliku kuglica, listića ili valjkastih sitnih oblika. Pri dodiru s plamenom ne eksplodira nego izgara vrlo brzo. Brzina izgaranja mu je: VoD (cca)= 7300 m/s, uz stvaranje „efekta vatrene kugle“, velike jake svetlosti. Pri izgaranju razvija samo gasovite produkte. Gasovi nastali njegovom eksplozijom ne uzrokuju rasprsnuće čahure i cevi, nego potiskuju i izbacuju metak. Bizantnost u poređenju s TNT-om je 0,78. Kod TNC-a najviše se mora paziti da ne dođe u dodir s plamenom ili možda iskrom, osim tog nedostatka, vrlo je stabilan.

Primarni (inicijalni) je eksploziv, a ujedno i jedini potisni eksploziv, neosetljiv na udarce, ali vrlo osetljiv na plamen.

S njom se pune torpeda, granate, raketni pogoni, vojne rakete, kao dodatak nitroglicerinu da se dobije bezdimni prah ili eksplozivni gelatin, detonirajuće kapisle, itd. Upotrebljava se još za izbacivanje taneta (zrna) iz čahure (celokupnog metka) ili pak iz raznog streljnog i vatrenog ili artiljerijskog oružja, raznog kalibra i tu služi kao potisni eksploziv.

Malodimni baruti sastoje se od želatinizirane nitroceluloze. U zavisnosti od želatinizatora malodimni baruti mogu biti: nitrocelulozni, nitroglicerinski, diglikolski i ganidinski. Malodimni baruti se izrađuju u obliku pločica, traka i cevi s jednom ili više rupa. Vrstom baruta, veličinom i oblikom barutnih zrnaca reguliše se priliv gasova pri sagorevanju baruta. Malodimni baruti se vremenom menjaju, postaju nestabilni i opasni za čuvanje. Zbog toga se svake druge godine vrši ispitivanje stabilnosti baruta. Vek trajanja malodimnih baruta je oko 20 godina.

Postoji još i dinitroceluloza, ali ona ima čudan plastični (PVC) oblik i od nje su napravljene ping-pong loptice.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Merck Index, 11th Edition, 8022.
  2. ^ „Nitrocellulose”. Dow Chemical. Архивирано из оригинала на датум 22. 07. 2017. Приступљено 13. 01. 2018. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Richard Escales: Die Schiessbaumwolle (Nitrocellulosen). BoD GmbH Norderstedt. 2003. ISBN 978-3-8311-4954-4.
  • Jochen Gartz: Vom Griechischen Feuer zum Dynamit- eine Kulturgeschichte der Explosivstoffe. E.S. Mittler & Sohn, Hamburg-Berlin-Bonn. 2007. ISBN 978-3-8132-0867-2.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]