Bijela kanja

С Википедије, слободне енциклопедије
Пређи на навигацију Пређи на претрагу

Bijela kanja
Egyptian vulture.jpg
Neophron percnopterus
Научна класификација
Царство:
Тип:
Класа:
Ред:
Породица:
Род:
Neophron

Savigny, 1809
Врста:
N. percnopterus
Биномијално име
Neophron percnopterus
(Linnaeus, 1758)
NeophronMap.svg
Распрострањеност три подврсте
Синоними

Vultur percnopterus Linnaeus, 1758

Bijela kanja, bijela crkavica ili crkavica (Neophron percnopterus) je maleni strvinar Starog svijeta koji živi od jugozapadne Evrope i sjevera Afrike do juga Azije. Jedini je pripadnik roda Neophron.

Taksonomija[уреди | уреди извор]

Postoje tri priznate podvrste crkavice:

  • N. p. percnopterus, ima najveću rasprostranjenost, od juga Europe, preko sjevera Afrike, Bliskog istoka, Srednje Azije do sjeverozapada Indije
  • N. p. ginginianus, najmanja podvrsta, nastanjuje većinu Indije
  • N. p. majorensis, crkavica sa Kanarskih otoka, najveća podvrsta sa najmanjom rasprostranjenošću (nastanjuje samo istok Kanarskih otoka)

Opis[уреди | уреди извор]

Odrasle crkavice su obično duge 85 cm od kljuna do vrha repa, sa rasponom krila od 1,7 metara. Teške su 2,1 kilogram.

Odrasli su bijele boje, sa malo crnog perja na krilima i repu. Zbog svojih navika - čekanja na svoj red kod strvina na obično prašnjavom tlu - perje se brzo uprlja, pa je prije mitarenja više bež boje nego čisto bijele. Crkavice se također ponekada „boje” zemljom kao i kostoberine, nakon čega njihovo perje bude pomalo ružičasto; odatle potiče njemački naziv za ovu pticu, Schmutzgeier („blatnjavi lešinar”). Кожа na licu je žuta i postane narančasta za vrijeme sezone parenja, i na njoj nema perja. Rep je oblika dijamanta i u letu je stoga uočljiv. Međutim, oblik repa znači da je crkavica sporo leti i loše manevrira.

Ptići su tamnosmeđi i postepeno postaju svjetliji dok ne postanu odrasli sa pet godina.

Rasprostranjenost[уреди | уреди извор]

Crkavice su vrlo rasprostranjene i žive na jugu Europe, sjeveru Afrike i zapadu i jugu Azije.

Povremeno se sele, ovisno o klimi. Ako crkavica može izdržati zimu, obično se neće seliti. Nije dobro prilagođena hladnoći jer je relativno malena vrsta.

Ponašanje[уреди | уреди извор]

Upotreba alata[уреди | уреди извор]

Crkavica je jedna od vrsta koje koriste alate. Koristi maleno kamenje da bi slomila debelu ljusku nojevih jaja podižući ga i udarajući njime o jaje. Dokazano je da je ovo instinktivno ponašanje, jer crkavica koja nije bila u kontaktu sa drugim crkavicama svejedno zna upotrijebiti ovu tehniku.

Ishrana[уреди | уреди извор]

Crkavice su strvinari i uglavnom se hrane strvinama, ali također se hrane malenim sisavcima i jajima. Zbog toga što je relativno malena, mora čekati svoj red kod strvina (prije nje se hrane lavovi, hijene i drugi lešinari).

Njena glava i kljun su prilagođeni za ovakvo ponašanje: kao i kod drugih lešinara, crkavica ima golo lice (što se smatra prilagodbom njihovo ishrani, jer bi se hrana lijepila za perje) i dug kljun kojim može razderati meso. Tanki kljun se također može provući kroz uske prostore između kostiju i doći do hrane do koje drugi lešinari ne mogu doprijeti.

Razmnožavanje[уреди | уреди извор]

Jaje bele kanje (Neophron percnopterus)

Crkavica postaje polno zrela sa pet godina i razmnožava se kao i većina drugih ptica grabljivica. Pare se doživotno. Grade gnijezda na liticama i padinama na nepristupačnim mjestima. I mužjak i ženka grade gnijezdo. Koriste grane, smeće i ostatke hrane (poput kostiju, oklopa kornjača i sl.). Nose materijal za gnijezdo u kljunu, za razliku od drugih grabljivica, koje umjesto toga koriste kandže. Ženka nese dva bijela jajeta sa tamnosmeđim pjegama u intervalima od nekoliko dana.

Ovo se uglavnom dešava između kraja marta i kraja aprila.

Očuvanje[уреди | уреди извор]

Populacija crkavice se smanjuje na mnogim prostorima, a često u velikom broju. U Europi i Srednjem istoku ih je upola manje nego prije dvadeset godina, a populacija u Indiji i jugozapadnoj Africi su potpuno opale. Međunarodna unija za zaštitu prirode ih je 2007. stavio na popis ugroženih vrsta.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ BirdLife International (2019). Neophron percnopterus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.1. International Union for Conservation of Nature. Приступљено 28. 3. 2020. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]