Britanska biblioteka

Координате: 51° 31′ 46″ N 0° 07′ 37″ W / 51.52944° С; 0.12694° З / 51.52944; -0.12694
С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Britanskа biblioteka)
Britanska biblioteka
Osnivanje1973.
LokacijaLondon
 Ujedinjeno Kraljevstvo
VrstaNacionalna biblioteka
Obim170–200 miliona+[1][2][3][4] predmeta

13.950.000 knjiga[5]
824.101 serijskih naslova
351.116 manuskripata (pojedinačnih i tomova)
8.266.276 filatelističkih predmenta
4.347.505 kartografskih predmeta
1.607.885 muzičkih predmeta

6.000.000 zvučnih zapisa
DirektorRoly Keating
Veb-sajtwww.bl.uk

Britanska biblioteka (engl. British Library) nacionalna je biblioteka Ujedinjenog Kraljevstva.[6][7] Ova biblioteka je glavna biblioteka za istraživanja. Čuva preko 150 miliona stavki iz mnogobrojnih država,[8][2][3][4] na mnogobrojnim jezicima, u mnogobrojnim formatima, i štampano i digitalno: knjige, rukopisi, časopisi, magazini, zvuci, muzički snimci, patenti, baze podataka, mape, crteži. Kolekcija uključuje blizu 14 miliona knjiga. Ovo je druga najveća biblioteka na svetu, dok se prva Kongresna biblioteka nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama.

Britanska biblioteka je glavna istraživačka biblioteka, sa predmetima na mnogim jezicima[9] i u mnogim formatima, štampanim i digitalnim: knjige, žurnali, časopisi, novine, časopisi, zvučni i muzički snimci, video snimci, scenariji, patenti, baze podataka, mape, marke, otisci, crteži. Zbirke biblioteke obuhvataju oko 14 miliona knjiga,[10] zajedno sa značajnim fondom rukopisa i istorijskih predmeta, neki od kojih datiraju od 2000. godine pre nove ere. Pored primanja kopija svake publikacije proizvedene u Velikoj Britaniji i Irskoj (približno 8.000 dnevno), ova biblioteka ima i program za nabavku sadržaja. Biblioteka svake godine doda oko tri miliona predmeta zauzimajući 9,6 km (6 mi) novog prostora na polici.[11] U biblioteci ima mesta za preko 1.200 čitalaca.[12]

Istorijat[уреди | уреди извор]

Britanska biblioteka je otvorena 1. jula 1973.[7] Biblioteka je bila član Britanskog muzeja. Od 1983. u njenom fondu je nacionalni arhiv zvuka koji ima mnogo zvučnih i video zapisa, sa preko milion diskova i hiljadama traka.

Jezgro istorijskih zbirki biblioteke zasniva se na nizu donacija iz 18. veka. Uključujući knjige i rukopise Robert Koton, Hans Sloun, Robert Harli i Kraljeva biblioteka kralja Džordža III[13] kao i Stara kraljevska biblioteka, donacija kralja Džordža II.

Britanska biblioteka u Boston Spa, Zapadni Jorkšir

Duži period njene kolekcije su bile raspršene u različitim zgradamo oko centralnog Londona, na mestima poput Blumsburija, Čanseri Lejn, Bejsvoter, i Holborn sa interlibrary lending centrom u Boston Spa, Veterbi u zapadnom Jorkširu i biblioteka novina u Kolindejlu, u severozapadnom Londonu.

Pravna zbirka[уреди | уреди извор]

Unutrašnjost britanske biblioteke

U Engleskoj, pravna zbirka može se pratiti unazad do najmanje 1610.[14] Akt o autorskim pravima 1911. doprineo je stvaranju bibliotečke građe pravne zbirke, obezbeđujući da Britanska biblioteka i pet drugih biblioteka u Velikoj Britaniji i Irskoj imaju pravo da dobiju besplatnu kopiju svake stavke objavljene ili distribuirane u Britaniji. Ostalih pet biblioteka su: Bodlian biblioteka u Oksfordu, Univerzitetska biblioteka u Kembridžu, Biblioteka Triniti koledža u Dablinu i Nacionalna biblioteka Škotske i Nacionalna biblioteka Velsa.

Korišćenje čitaonica[уреди | уреди извор]

Mehanički sistem rukovanja knjiga (engleski-MBHS)[15]) korišćen kako bi dostavio tražene knjige iz radnji u sobe za čitanje.
Bronzana skulptura.Bil Vudrova skulptura 'Sedenje na istoriji' je kupljena za Britansku biblioteku od strane Karla Džirasija i Dajane Midlbruk 1997. godine.
Sedenje na istoriji sa svojom loptom i lancima se odnosi na knigu kao otmičara informacija, od koga ne možemo pobeći.

Biblioteka je otvorena za svakoga ko ima istinsku potrebu da koristi njene kolekcije. Svako sa stalnom adresom ko želi da sprovede istraživanje može se prijaviti za propusnicu čitača; dužni su da dostave dokaz i adresu iz bezbednosnih razloga.[16]

Izložbe[уреди | уреди извор]

Bronzana skulptura. Natpis glasi
'NJUTN' nakon Vilijama Blejka od Eduarda Paolozija 1995 pomoć odobrila fondacija za sport i umetnost.

Broj knjiga i rukopisa su na raspolaganju javnoj publici u galeriji g. Džon Ritblat koja radi sedam dana nedeljno i ne naplaćuje. Pored stalne postavke, česte su tematske izložbe koje pokrivaju mape,[17] svete tekstove[18] i istoriju engleskog jezika.[19]

Arhiva zvuka[уреди | уреди извор]

Kasete koje se koriste u arhivi zvuka Britanske biblioteke, slika iz 2009.

Arhiva zvuka Britanske biblioteke čuva više od milion diskova i 185,000 traka.[20] Zbirke dolaze iz celog sveta i pokrivaju čitav spektar snimljenog zvuka muzike, drame i literature iz usmene istorije i zvukova divljine, sežu unazad više od 100 godina. Onlajn katalog arhive zvuka se svakodnevno ažurira.

Novine[уреди | уреди извор]

Novine britanske biblioteke, Kolindejl

Odeljenje za novine Britanske biblioteke je bazirano u Kolindejlu u severnom Londonu.[21]Novembra 2011, BBC Njuvs je najavio lansiranje britanske arhive novina, kako bi se olakšao onlajn pristup preko milion stranica novina iz perioda pre 20-og veka.[22] Među kolekcijama su Tomason Trakts, koji sadrži preko 7,200 novina iz 17-og veka,[23] i Burni kolekcija, sa približno milion novinskih stranica iz doba krajem 18-og veka i početkom 19-og.[24] Odeljenje takođe sadrži znatan broj ne-britanskih novina, na jezicima koji koriste latinicu i ćirilicu.

Filatelistička kolekcija[уреди | уреди извор]

Filatelistička kolekcija

Filatelistička kolekcija Britanske biblioteke je u sent Pankrasu. Kolekcija je ustanovljena 1891. sa donacijom kolekcije Tomasa Taplinga,[25] razvila se i sada obuhvata preko 25 najvećih kolekcijai broj manjih, obuhvatajući širok spektar disciplina.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Wight, Colin. „Facts and figures”. bl.uk. Архивирано из оригинала 28. 08. 2017. г. Приступљено 3. 9. 2017. 
  2. ^ а б „BL Accounts 2019” (PDF). bl.uk. Приступљено 22. 7. 2019. 
  3. ^ а б „BL Exhibition Notes”. bl.uk. Архивирано из оригинала 09. 08. 2019. г. Приступљено 11. 6. 2018. 
  4. ^ а б „How Big is the UK Web Archive?”. bl.uk. Приступљено 11. 6. 2018. 
  5. ^ British Library thirty-seventh annual report and accounts 2009/10. 26. 7. 2010. ISBN 978-0-10-296664-0. 
  6. ^ "Using the British Library" Архивирано на сајту Wayback Machine (23. октобар 2021). British Library. Retrieved 17 April 2014.
  7. ^ а б Мишић, Милан, ур. (2005). Енциклопедија Британика. А-Б. Београд: Народна књига : Политика. стр. 179. ISBN 86-331-2075-5. 
  8. ^ Wight, Colin. „Facts and figures”. bl.uk. Архивирано из оригинала 28. 08. 2017. г. Приступљено 3. 9. 2017. 
  9. ^ „Using the British Library”. British Library. Архивирано из оригинала 24. 10. 2021. г. Приступљено 11. 9. 2014. 
  10. ^ „The British Library; Explore the world's knowledge”. British Library. Архивирано из оригинала 26. 03. 2012. г. Приступљено 12. 4. 2010. 
  11. ^ The British Library Annual Report and Accounts 2010/11, p. 31 Архивирано на сајту Wayback Machine (24. децембар 2016)
  12. ^ Wight, Colin. „Facts and figures”. bl.uk (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 28. 08. 2017. г. Приступљено 1. 4. 2018. 
  13. ^ „Similar Projects – The British Library”. Stavros Niarchos Foundation Cultural Center. Архивирано из оригинала 07. 02. 2010. г. Приступљено 7. 02. 2010. 
  14. ^ Robert C. Barrington Partridge "The history of the legal deposit of books throughout the British Empire", London: Library Association, 1938
  15. ^ „Glossary of Map terms”. British Library. 30. 11. 2003. Приступљено 28. 01. 2011. 
  16. ^ „How to register for a Reader Pass”. British Library. Приступљено 8. 02. 2010. 
  17. ^ Magnificent Maps Архивирано на сајту Wayback Machine (21. јануар 2011) on British Library website
  18. ^ Sacred Архивирано на сајту Wayback Machine (31. јануар 2011) on British Library website
  19. ^ „Evolving English: One Language, Many Voices”. British Library. Архивирано из оригинала 31. 01. 2011. г. Приступљено 6. 02. 2011. 
  20. ^ „UK music archive in decay warning”. BBC News. 25. 09. 2006. 
  21. ^ Cleaver, Alan (19. 01. 2011). „Farewell to history?”. London: Independent. Архивирано из оригинала 25. 01. 2011. г. Приступљено 28. 01. 2011. 
  22. ^ „British Newspaper Archive launched online”. BBC News. 29. 11. 2011. Приступљено 5. 12. 2011. 
  23. ^ „Secret gold chest in treasure ship”. London: Mail Online. 26. 05. 2007. Приступљено 28. 01. 2011. 
  24. ^ „The Burney Collection of 17th and 18th Century Newspapers”. Web.resourceshelf.com. Архивирано из оригинала 03. 09. 2010. г. Приступљено 28. 01. 2011. 
  25. ^ „The Tapling Collection”. British Library. Архивирано из оригинала 29. 03. 2010. г. Приступљено 12. 04. 2010. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

51° 31′ 46″ N 0° 07′ 37″ W / 51.52944° С; 0.12694° З / 51.52944; -0.12694