Britanska kolonizacija Amerike

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Britanska Amerika/Istorija)
Velika Britanija u Amerikama

Britanska kolonizacija Amerike opisuje istoriju uspostavljanja kontrole, naseljavanja i dekolonizacije američkih kontinenata od strane Kraljevine Engleske, Kraljevine Škotske i, nakon ujedinjenja te dve zemlje 1707, Kraljevine Velike Britanije.[а] Napori na kolonizaciji započeli su krajem 16. veka neuspešnim naporima Kraljevine Engleske da uspostavi kolonije u Severnoj Americi, dok je prva stalna engleska kolonija osnovana u Džejmstaunu 1607.[1][2] Tokom sledećih nekoliko vekova osnovano je više kolonija u Americi. Iako je velika većina postigla nezavisnost, nekoliko njih su ostale Britanske prekookeanske teritorije.

Severnu Ameriku su hiljadama godina pre 1492. godine naseljavali domorodački narodi.[3] Evropska eksploracija Severne Amerike počela je nakon ekspedicije Kristofora Kolumba 1492. godine preko Atlantskog okeana.[4] Englesko istraživanje kontinenta započelo je krajem 15. veka, a Ser Volter Roli osnovao je kratkotrajnu koloniju Roanouk 1585. godine.[2] Englezi su osnovali svoju prvu uspešnu, stalnu koloniju u Severnoj Americi u Džejmstaunu 1607. godine u zalivu Česapik, koji je na kraju prerastao u koloniju Virdžinija.[5][6] Godine 1620. osnovana je druga stalna kolonija u Plimutu, čemu je sledila kolonija Masačusetskog zaliva 1630. godine. Ova naselja u današnjoj Virdžiniji i Masačusetsu dala su Englezima osnovu za osnivanje više kolonija i rezultirala značajno povećanom aktivnošću naseljavanja.[7][8] Po okončanju Sedmogodišnjeg rata sa Francuskom, Britanija je preuzela kontrolu nad francuskom kolonijom Kanada i nekoliko kolonijalnih Karipskih teritorija.[9][10]

Uz pomoć Francuske i Španije, mnoge od severnoameričkih kolonija stekle su nezavisnost od Britanije pobedom u Američkom revolucionarnom ratu, koji je završio 1783. godine. Istoričari ponekad nazivaju Britansko carstvo posle 1783. godine kao „Drugo britansko carstvo”. U tom periodu se Britanija sve više fokusirala na Aziju i Afriku umesto Amerike, a sve više je stavljala naglasak na širenju trgovine, pre nego sticanju teritorijalnih poseda. Uprkos toga, Britanija je nastavila da kolonizuje delove Amerike u 19. veku, preuzevši kontrolu nad Britanskom Kolumbijom i uspostavljajući kolonije Folklandskih ostrva i Britanskog Hondurasa. Britanija je takođe stekla kontrolu nad nekoliko kolonija, uključujući Trinidad i Britansku Gvajanu, posle poraza Francuske u Napoleonskim ratovima.

Sredinom 19. veka, Britanija je započela proces dodele samouprave svojim preostalim kolonijama u Severnoj Americi. Većina ovih kolonija pridružila se konfederaciji Kanade 1860-ih ili 1870-ih, iako se Njufaundland nije priključio Kanadi do 1949. Kanada je stekla potpunu autonomiju nakon donošenja Vestminsterskog statuta 1931, mada je zadržala razne veze sa Britanijom i još uvek priznaje britanskog monarha kao šef države. Nakon početka Hladnog rata, većina preostalih britanskih kolonija u Americi stekla je nezavisnost između 1962. i 1983. Mnoge nekadašnje britanske kolonije deo su Komonvelta nacija, političkog udruženja koje se uglavnom sastoji od bivših kolonija Britanskog carstva.

Napomene[уреди | уреди извор]

  1. ^ Godine 1801. Kraljevina Velika Britanija ujedinila se sa Kraljevinom Irskom i postala Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske. Nakon otcepljenja Irske slobodne države 1922. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo Velika Britanija i Irska je promenilo ime u Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Taylor 2002, стр. 117–137
  2. ^ а б Horn 2011, стр. 241–243
  3. ^ Taylor 2002, стр. 3–21
  4. ^ Taylor 2002, стр. 23–115
  5. ^ Taylor 2002, стр. 117–136
  6. ^ Bailyn 2012, стр. 35–115
  7. ^ Taylor 2002, стр. 158–185, 222-273
  8. ^ Bailyn 2012, стр. 117–190, 497–529
  9. ^ Anderson 2000, стр. 518–528
  10. ^ Anderson 2005, стр. 228–230

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]