Buba bombarder

С Википедије, слободне енциклопедије

Buba bombarder
Научна класификација
Домен:
Царство:
Тип:
Класа:
Ред:
Породица:
Potporodice i tribusi

Buba bombarder je zajednički naziv većeg broja vrsta iz porodice trčuljaka (Carabidae), koje se grupišu u 2 potporodice Brachininae i Paussinae (tribusi Paussini, Ozaenini i Metriini) - preko 500 vrsta, čija je specifična karakteristika odbrambeni mehanizam po kome su i dobile ime.

Kada je ugrožena tj. prilikom napada neprijatelja, buba gađa neprijatelja otrovnim mlazem koji izaziva opekotine. Osim toga, stvara se i oblak plave pare koja služi kao dimna zavjesa za sakrivanje bube.

Odbrambeni mehanizam[уреди | уреди извор]

Ove bube proizvode dvije posebne hemikalije, hidrohinon i vodonik-peroksid koje su smještene u posebnom rezervoaru u zadnjem dijelu tijela. Rezervoar je povezan preko mišićno kontrolisanog ventila sa posebnom reakcijskom komorom. Kada smjesa iz rezervoara dospije u reacijsku komoru, dolazi u kontakt sa katalazom i peroksidazama. Katalaza je široko rasprostranjen enzim. Inače predstavlja dio antioksidativne zaštite organizma. Peroksidaze su velika familija enzima. U reakcijskoj komori dolazi do hemijske reakcije gdje se razlaže toksični vodonik-peroksid na kiseonik i vodu. Dolazi do oksidacije hidrohinona u p-hinone. Uslijed ovih reakcija oslobađa se kiseonik i toliko toplote da se mješavina dovede do tačke ključanja, gdje se, oko jedna petina smjese pretvori u gasovito stanje. Pritisak koji nastane tom prilikom, prisili “ventil” do rezervoara da bude zatvoren, te konačno dolazi do izbacivanja gasova pod pritiskom na eksplozivan način kroz otvore na zadnjem dijelu tijela. Ova eksplozija je propraćena veoma glasnim pucnjem. Hemikalija može da bude kobna za napadača i vrlo je bolna za čovječiju kožu. [1][2][3][4].

Buba bombarder, Brachinus podvrsta

Rasprava kreacionista[уреди | уреди извор]

Kreacionisti smatraju da odbrambeni mehanizam bube bombardera nije mogao da evoluira po teoriji evolucije. Da se ovako komplikovan mehanizam sam od sebe polako razvije, kreacionisti tvrde da je nemoguće. Jedan od najpoznatijih kreacionista Dr. Duejn Giš (Dr. Duane Gish) u jednoj od svojih knjiga između ostalog, opisuje i bube bombardere. [5][6] Drugi poznati kreacionista profesor Majkl Be (Michael J. Behe) (rođen 1952.), inače biohemičar i profesor biohemije na Univeritetu u Pensilvaniji (Lehigh University, Pennsylvania), poput Giša objašnjava, da inteligentni dizajn poput odbrambenog mehanizma kod buba, nema naučne osnove. Katedra za biološke nauke sa tog univerziteta je objavila službeno izjavu koja glasi: “Naš zajednički stav je, da inteligentni dizajn nema naučne osnove, nije testiran ekperimentalno i ne treba ga uzimati kao naučni”.

Na drugoj strani, zagovornici teorije evolucije smatraju argumente kreacionista kao “zagonetku sa greškama”.[7][8]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Bombardier Beetles and the Argument of Design Архивирано на сајту Wayback Machine (31. децембар 2008) by Mark Isaak, 1997, updated May 30, 2003, TalkOrigins Archive, pretraga 2007-07-09
  2. ^ Ekkehard Wachmann, Ralph Platen, Dieter Barndt: Laufkäfer – Beobachtung, Lebensweise. Naturbuch Verlag, Augsburg 1995,. ISBN 978-3-89440-125-2.
  3. ^ Jiři Zahradnik, Irmgard Jung, Dieter Jung et al.: Käfer Mittel- und Nordwesteuropas. Parey, Berlin 1985,. ISBN 978-3-490-27118-1.
  4. ^ Dean J., Aneshansley D. J., Edgerton H. E., Eisner T. Defensive spray of the bombardier beetle: a biological pulse jet // Science, vol. 248, 1990 Jun 8, pp. 1219-21.
  5. ^ Duane T. Gish: The Amazing story of Creation from science and the Bible. Institute for Creation Research, P.O Box 2667 El Cajon, CA 92021 1990,. ISBN 978-0-89051-120-6.
  6. ^ The Bombadier Beetle Myth Exploded Архивирано на сајту Wayback Machine (19. септембар 2008) – National Center for Science Education (Creation/Evolution Issue 03, Volume 2, Number 1 - Winter 1981)
  7. ^ Rue, Hazel (jun 1984), Bomby the Bombardier Beetle, Institute for Creation Research, ISBN 978-0-932766-13-7 
  8. ^ Angier, Natalie (25. 2. 1985), Drafting the Bombardier Beetle ^, Time Magazine, Архивирано из оригинала 31. 05. 2008. г., Приступљено 9. 7. 2007 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]