Cezijum hlorid
| Identifikacija | |
|---|---|
3D model (Jmol)
|
|
| ChemSpider | |
| ECHA InfoCard | 100.028.728 |
| UNII | |
| |
| Svojstva | |
| ClCs | |
| Molarna masa | 168,358 |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
| Reference infokutije | |
Cezijum hlorid je hemijsko jedinjenje, koje ima molekulsku masu od 168,358 Da.
Osobine Cezijum hlorida:
Cezijum hlorid je neorgansko jedinjenje sa formulom CsCl. Ovo jedinjenje se koristiti u medicinini kao tretman za neke oblike kancera. Cezijum hlorid nije toksičan za ljude i životinje, ali kao katjon sa svojom povišenom koncentracijom u krvi može da promeni ravnotežu elektrolita u organizmu. Organizam održava homeostazu, smanjujući nivo potasijuma u krvi.
Upotreba Cezijum hlorida u medicini:
Ovaj preparat se koristi za povećavanja nivoa Ph vrednosti organizma i kao takav se koristi u tretiranju nekih kancerogenih oboljenja.
Dr. Brever je u svojoj studiji sugerisao na visoke Ph mehanizme koje izaziva Cezijum hlorid. Cezijum se apsorbovao u velikim količinama od strane kancerogenih ćelija, ali ne i od strane zdravih. Uzimanje Cezijum Hlorida od strane kancerogenih ćelija menja njihovo okruženje iz kiselog u bazno, što predstavlja neizdrživo okruženje za kancerogene ćelije. U ovakvim uslovima aktivnosti kancerogenih ćelija postaju smanjene, a na povećanim Ph vrednostima kancerogene ćelije doživljavaju teška oštećenja i odumiru.
Osobine
[уреди | уреди извор]| Osobina | Vrednost |
|---|---|
| Broj akceptora vodonika | 0 |
| Broj donora vodonika | 0 |
| Broj rotacionih veza | 0 |
| Particioni koeficijent[1] (ALogP) | -2,7 |
| Rastvorljivost[2] (logS, log(mol/L)) | 2,8 |
| Polarna površina[3] (PSA, Å2) | 186,3 |
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Ghose, A.K.; Viswanadhan V.N. & Wendoloski, J.J. (1998). . „Prediction of Hydrophobic (Lipophilic) Properties of Small Organic Molecules Using Fragment Methods: An Analysis of AlogP and CLogP Methods”. J. Phys. Chem. A. 102: 3762—3772. doi:10.1021/jp980230o.
- ^ Tetko IV, Tanchuk VY, Kasheva TN, Villa AE (2001). . „Estimation of Aqueous Solubility of Chemical Compounds Using E-State Indices”. Chem Inf. Comput. Sci.. 41: 1488—1493. PMID 11749573. doi:10.1021/ci000392t.
- ^ Ertl P.; Rohde B.; Selzer P. (2000). . „Fast calculation of molecular polar surface area as a sum of fragment based contributions and its application to the prediction of drug transport properties”. J. Med. Chem.. 43: 3714—3717. PMID 11020286. doi:10.1021/jm000942e.
Literatura
[уреди | уреди извор]- Holleman A. F.; Wiberg E. (2001). Inorganic Chemistry (1st изд.). San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-352651-5.
- Housecroft, C. E.; Sharpe, A. G. (2008). Inorganic Chemistry (3. изд.). Prentice Hall. ISBN 978-0-13-175553-6.