Citrulin

С Википедије, слободне енциклопедије
Citrulin
Skeletal formula of citrulline
Ball and stick model of zwitterionic citrulline
Nazivi
IUPAC naziv
2-Amino-5-(karbamoilamino)pentanoinska kiselina[1]
Identifikacija
3D model (Jmol)
3DMet B01217
Bajlštajn 1725417, 1725415 R, 1725416 S
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.006.145
EC broj 211-012-2
Gmelin Referenca 774677 S
KEGG[2]
MeSH Citrulline
UNII
  • NC(CCC[nH]:c(:[nH2]):[o])c(:[o]):[oH]
  • NC(CCCNC(N)=O)C(O)=O
Svojstva
C6H13N3O3
Molarna masa 175,19 g·mol−1
Agregatno stanje Beli kristali
Miris Bez mirisa
log P −1,373
Kiselost (pKa) 2,508
Baznost (pKb) 11,489
Termohemija
Specifični toplotni kapacitet, C 232,80 J K−1 mol−1
Standardna molarna entropija So298 254,4 J K−1 mol−1
Srodna jedinjenja
Srodne alkanoinske kiseline
Srodna jedinjenja
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Organsko jedinjenje citrulin je α-aminokiselina. Ime jedinjenja potiče od lat. citrullus za lubenica, iz koje je prvi put izolovano 1914. Finalna identifikacija je urađena 1930.[5] Njegova hemijska formula je H2NC(O)NH(CH2)3CH(NH2)CO2H. On je ključni intermedijer u ciklusu ureje, metaboličkom putu kojim životinje izlučuju amonijak.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Citrulline - Compound Summary”. PubChem Compound. USA: National Center for Biotechnology Information. 16. 9. 2004. Identification. Приступљено 1. 5. 2012. 
  2. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  3. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  4. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  5. ^ Fearon, William Robert (1939). „The Carbamido Diacetyl Reaction: A Test For Citrulline” (PDF). Biochemical Journal. 33 (6): 902—907. 

Vidi još[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]