Corylus
Leska | |
---|---|
Obična leska (Corylus avellana) | |
Naučna klasifikacija ![]() | |
Carstvo: | Plantae |
Kladus: | Tracheophytes |
Kladus: | Angiospermae |
Kladus: | Eudicotidae |
Kladus: | Rosids |
Red: | Fagales |
Porodica: | Betulaceae |
Potporodica: | Coryloideae |
Rod: | Corylus L. |
Sinonimi[1] | |
Lopima Dochnahl |
Leska (Corylus) jest rod listopadnog drveća i velikog žbunja koje raste na severnoj hemisferi, u područjima sа umerenom klimom. Ovaj rod obično se svrstava u porodicu breza, Betulaceae,[2][3][4][5] iako neki botaničari izdvajaju leske (zajedno sa grabovima i povezanim vrstama) u posebnu porodicu, Corylaceae.[6][7] Plod leske zove se lešnjak.
Leske imaju jednostavne, zaobljene listove sa dvostruko nazubljenim rubovima. Cvetovi se razvijaju u vrlo ranoj fazi proleća, pre lišća, i jednodomni su, sa jednopolnim resama; muške rese su bledožute i duge 5–12 cm, a ženske su vrlo male i većim delom skrivene u pupoljcima; vidljivi su samo svetlocrveni delovi tučka dužine 1–3 mm. Plodovi su orasi dužine 1–2,5 cm i prečnika 1–2 cm, oko kojih je ljuska (involukrum), koja delomično ili potpuno zatvara orah.[4]
Oblik i struktura ljuske, kao i tip rasta (da li je stablo ili žbun s izdancima) važni su u identifikaciji vrsta leske.[4]
Polen vrsta leske, koji je često uzrok alergija krajem zime ili početkom proleća, može se identifikovati pod uvećanjem (600 puta) po karakterističnim egzosporijima, koji imaju tri primetne pore.[8]
Vrste[уреди | уреди извор]
Corylus ima 14–18 vrsta. Opis vrsta u Istočnoj Aziji sporan je; WCSP i Flora Kine razlikuju se po tome koji su taksoni prihvaćeni; u okviru ove regije, samo one vrste koje prihvataju oba ova izvora navedene su na spisku ispod.[4][9][10][11] Vrste su grupisane na sledeći način:
- Orah okružen mekim, lisnatim involukrumom, više stabljika, izdanci žbunja visine do 12 m
- Involukrum kratak, otprilike iste dužine kao orah
- Corylus americana – američka leska (istočna Severna Amerika)
- Corylus avellana – obična leska (Evropa i Zapadna Azija).[4][12][13]
- Corylus heterophylla – azijska leska
- Corylus yunnanensis – junanska leska (srednja i južna Kina)
- Involukrum dug, dvostruko duži od oraha ili više, formira „kljun”
- Corylus colchica – kolhidska leska (Kavkaz)
- Corylus cornuta – kljunasta leska (Severna Amerika)
- Corylus maxima – carigradska leska (Jugoistočna Evropa i Jugozapadna Azija)
- Corylus sieboldiana – azijska kljunasta leska (Severoistočna Azija i Japan; sinonim: C. mandshurica)
- Involukrum kratak, otprilike iste dužine kao orah
- Orah okružen krutim, bodljikavim involukrumom, jedna stabljika visine 20–35 m
- Involukrum umereno bodljikav i sa žlezdastim dlakama
- Corylus chinensis – kineska leska (zapadna Kina)
- Corylus colurna – turska leska (Jugoistočna Evropa i Mala Azija)
- Corylus fargesii – Fargesova leska (zapadna Kina)
- Corylus jacquemontii – Žakmontova leska (Himalaji)
- Corylus wangii – Vangova leska (jugozapadna Kina)
- Involukrum sa gustim bodljama, nalik na omotač ploda kestena
- Corylus ferox – himalajska leska (Himalaji, Tibet i jugozapadna Kina; sinonim: C. tibetica).
- Involukrum umereno bodljikav i sa žlezdastim dlakama
Postoji nekoliko hibrida; ukrštanje se može desiti između vrsta u različitim odjeljcima ovog roda, npr. Corylus × colurnoides (C. avellana × C. colurna). Najstarija potvrđena vrsta leske jeste Corylus johnsonii, pronađena kao fosil u stenama iz doba ipresijana u okrugu Feri (Vašington).[14]
Upotrebe[уреди | уреди извор]
Orasi svih leski su jestivi. Obična leska se najviše uzgaja od svih vrsta zbog svojih plodova. Beru se i plodovi drugih vrsta, ali nijedna nije od komercijalnog značaja osim carigradske leske.[5]
Više kultivara ove dve vrste leske se uzgajaju kao ukrasne biljke u vrtovima, uključujući forme s iskrivljenim stabljikama (C. avellana „Kontorta”, poznata kao „štap Harija Laudera” zbog svog kvrgavog izgleda), „tužnim” granama (C. avellana „Pendula”) i purpurnim lišćem (C. maxima „Purpurea”).
Leska je tradicionalni materijal korišten za pleteno pruće, ograde od takvog pruća, košare i ramove pletenih čamaca. Stablo se može okresivati, a regenerirajući izdanci omogućuju njihovu žetvu svakih nekoliko godina.
Larve raznih vrsta iz reda leptira (Lepidoptera) koriste lesku za ishranu.
Galerija[уреди | уреди извор]
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ Kew World Checklist of Selected Plant Families
- ^ Germplasm Resources Information Network: Corylus Архивирано на сајту Wayback Machine (14. јануар 2009)
- ^ Chen, Z.-D. et al., "Phylogeny and evolution of the Betulaceae as inferred from DNA sequences, morphology, and paleobotany", Američki botanički časopis, 86: 1168–1181, 1999. Dostupno na internetu.
- ^ а б в г д Rushforth, K., Trees of Britain and Europe, "Collins". 1999. ISBN 978-0-00-220013-4.
- ^ а б Huxley, A. (urednik), New RHS Dictionary of Gardening, "Macmillan". 1992. ISBN 978-0-333-47494-5.
- ^ Bean, W. J., Trees and Shrubs Hardy in the British Isles 8. izdanje, sv. 1, John Murray. 1976. ISBN 978-0-7195-1790-7.
- ^ Erdogan, V., i Mehlenbacher, S. A., "Phylogenetic analysis of hazelnut species (Corylus, Corylaceae) based on morphology and phenology", Sist. Bot. Dergisi, 2002, 9: 83–100.
- ^ Nature 10, 355-355 (3. 9. 1874) | doi:[https://doi.org/10.1038%2F010355b0 10.1038/010355b0] (Letters to the Editor); preuzeto: 23. 2. 2014.
- ^ WCSP: Corylus[мртва веза]
- ^ Flora Kine: Corylus
- ^ Flora Sjeverne Amerike: Corylus
- ^ Den Virtuella Floran: map
- ^ Trees for Life Hazel species profile Архивирано на сајту Wayback Machine (29. март 2013)
- ^ Pigg, K. B.; Manchester S. R.; Wehr W. C. (2003). „Corylus, Carpinus, and Palaeocarpinus (Betulaceae) from the Middle Eocene Klondike Mountain and Allenby Formations of Northwestern North America”. International Journal of Plant Sciences. 164 (5): 807—822. doi:10.1086/376816.
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
- Eichhorn, Markus (decembar 2010). „The Hazel Tree”. Test Tube. Brady Haran za Univerzitet u Nottinghamu.
- Corylus avellana - information, genetic conservation units and related resources.