Dugometražni film

Из Википедије, слободне енциклопедије

Dugometražni film (engl. feature film) je izraz koji se koristi za film koji je napravljen u svrhu da predstavlja glavnu atrakciju kino-programa.[1]

Dugometražni filmovi su u pravilu duži od kratkih filmova, pri čemu različite države i različite filmske tradicije koriste različite parametre — tako se negdje dugometražnim filmom smatra film duži od 40, a negdje duži od 80 minuta.[2]

Dugometražni filmovi, pak, najčešće traju oko 90 minuta, što teoretski omogućava da prosječni član publike odgleda film bez potrebe da odlazi u toalet, odnosno omogućava vlasniku kino-dvorane da tokom jedne večeri — uz kratku pauzu — prikaže dva različita dugometražna filma zaredom što predstavlja tzv. double feature.

Dugometražni film može biti i duži, pa tako postoje primjeri dugometražnih filmova koji traju dva, tri, a u nekim rijetkim primjerima, i četiri sata. U potonjim slučajevima se prikazivanje prekida na unaprijed utvrđenim intervalima kako bi publika mogla napraviti pauzu.

Izraz dugometražni film se kasnije udomaćio i za TV filmove slične dužine.

Reference[уреди]

  1. Charles Musser, The Emergence of Cinema: The American Screen to 1907, p. 197–200.
  2. Patrick Robertson, Film Facts, New York: Billboard Books, 2001, p. 9. ISBN 0-8230-7943-0.