Eritritol

С Википедије, слободне енциклопедије
Eritritol
Nazivi
IUPAC naziv
(2R,3S)-butan-1,2,3,4-tetraol
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.005.217
E-brojevi E968 (glazing agents, ...)
KEGG[1]
UNII
  • OC[C@@H](O)[C@@H](O)CO
  • C([C@H]([C@H](CO)O)O)O
Svojstva
C4H10O4
Molarna masa 122,12 g·mol−1
Gustina 1,45 g/cm³
Tačka topljenja 121 °C (250 °F; 394 K)
Opasnosti
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 1: Exposure would cause irritation but only minor residual injury. E.g., turpentineКод реактивности 0: Нормално стабилан, чак и под стањем изложености ватри; није реактиван с водом (нпр. течни азот)Special hazards (white): no code
1
1
0
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Eritritol ((2R,3S)-butan-1,2,3,4-tetraol) je šećerni alkohol (poliol) koji je odobren za upotrebu kao prehrambeni aditiv u Sjedinjenim Američkim Državama[2] i većini drugih zemalja. Njega je otkrio britanski hemičar Džon Stenhous 1848.[3] On se prirodno javlja u nekim vrstama voća i fermentisane hrane.[4] Na industrijskom nivou, on se proizvodi iz glukoze fermentacijom pomoću kvasca, Moniliella pollinis.[2] On ima 60–70% slatkoće stonog šećera, mada ima marginalnu kaloričnu vrednost od 0.2 kilokalorija po gramu (95% manje od drugih šećera). On ne utiče na nivo krvnog šećera; ne uzrokuje oštećenja zuba; parcijalno se spsorbuje u telu; i izlučuje se putem urina i izmeta. On je u manjoj meri sklon izazivanju gastričnih nuspojava u odnosu na druge šećerne alkohole, usled njegovog jedistvenog puta varenja.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ а б FDA/CFSAN: Agency Response Letter: GRAS Notice No. GRN 000076
  3. ^ The discovery of erythritol, which Stenhouse called "erythroglucin", was announced in: Stenhouse, John (1. 1. 1848). „Examination of the proximate principles of some of the lichens”. Philosophical Transactions of the Royal Society of London. 138: 63—89; see especially p. 76. 
  4. ^ Shindou, T., Sasaki, Y., Miki, H., Eguchi, T., Hagiwara, K., Ichikawa, T. (1988). „Determination of erythritol in fermented foods by high performance liquid chromatography”. Shokuhin Eiseigaku Zasshi. 29 (6): 419—422. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]