Fantom iz opere (film iz 1925)
| Fantom iz opere | |
|---|---|
Filmski poster | |
| Izvorni naslov | The Phantom of the Opera |
| Režija | Rupert Džulijan Nepotpisani: Lon Čejni Ernst Lemle Edvard Sedžvik |
| Scenario | Nepotpisani: Volter Entoni Eliot Dž. Kloson Bernard Makonvil Frenk M. Makormak Tom Rid Rejmond L. Šrok Džasper Spiring Ričard Volas |
| Producent | Karl Lemle |
| Temelji se na | Fantom iz opere (Gaston Leru) |
| Glavne uloge | Lon Čejni Norman Keri Meri Filbin Artur Edmund Kerju Gibson Goulend Snic Edvards Bernard Zigel |
| Muzika | Gustav Hinrihs |
| Direktor fotografije | Čarls van Enger |
| Montaža | Edvard Kertis Moris Pivar Gilmor Voker Lois Veber |
| Producentska kuća | Universal Pictures |
| Distributer | Universal Pictures |
| Godina | 1925. |
| Trajanje | 107 minuta |
| Zemlja | SAD |
| Jezik | nemi (engleski titlovi) |
| Budžet | 632.357 dolara[1] |
| Zarada | 1 milion dolara |
| IMDb veza | |
Fantom iz opere (engl. The Phantom of the Opera) je američki nemi horor film iz 1925. godine, snimljen prema istoimenom romanu francuskog pisca Gastona Lerua. Film je režirao Rupert Džulijan, dok Lon Čejni tumači naslovnu ulogu unakaženog Fantoma koji proganja Parisku operu, sejući smrt i haos u pokušaju da od žene koju voli napravi zvezdu.[2] Film je i danas najpoznatiji po Čejnijevoj jezivoj maski koju je sam osmislio, a koja je čuvana kao studijska tajna sve do same premijere. U filmu takođe glume Meri Filbin, Norman Keri, Artur Edmund Kerju, Gibson Goulend, Snic Edvards i Bernard Zigel.
Poslednja preživela članica glumačke ekipe bila je Karla Lemle (1909–2014), sestričina producenta Karla Lemlea, koja je u filmu imala malu ulogu „primabalerine” kada joj je bilo oko 15 godina. Prva verzija filma premijerno je prikazana za uži krug publike u Los Anđelesu 26. januara 1925. godine. Zvanična bioskopska premijera održana je 6. septembra 1925. godine u teatru Astor u Njujorku. Godine 1953. film je ušao u javno vlasništvo u Sjedinjenim Američkim Državama, jer studio Universal Pictures nije obnovio autorska prava u 28. godini nakon objavljivanja.
Radnja
[уреди | уреди извор]U poslednjoj deceniji 19. veka u Pariskoj operi, grof Filip de Šanji i njegov brat, vikont Raul de Šanji, prisustvuju izvođenju Fausta, gde bi trebalo da peva Raulova voljena, Kristina Dae. Raul želi da Kristina napusti scenu i uda se za njega, ali ona svoju karijeru stavlja ispred njihove veze.
U međuvremenu, dotadašnja uprava je prodala Operu. Prilikom odlaska, oni otkrivaju novim direktorima postojanje „Duha Opere” — fantoma koji je „zakupnac lože br. 5”.
Madam Karlota, primadona Opere, dobija pismo od „Fantoma” u kome se zahteva da je Kristina zameni sledeće večeri, uz pretnju strašnim posledicama ukoliko se to ne dogodi. U Kristininoj garderobi, neki glas joj poručuje da mora da zauzme Karlotino mesto i da misli isključivo na svoju karijeru i svog gospodara.
Sledećeg dana, Kristina otkriva Raulu da je podučava tajanstveni glas, „Duh muzike”, te da je sada nemoguće zaustaviti njenu karijeru. Raul joj govori da se verovatno neko šali s njom, na šta se ona ljutito udaljava.
Te večeri, Kristina nastupa umesto Karlote. Tokom predstave, direktori se zaprepašćuju kada u loži br. 5 ugledaju figuru koja ubrzo potom nestaje. Simon Buke zatim pronalazi telo svog brata, scenskog radnika Žozefa Bukea, kako visi na omči i zaklinje se na osvetu. Fantom ponovo šalje poruku u kojoj zahteva da Karlota izjavi kako je bolesna i prepusti svoju ulogu Kristini. Direktori dobijaju slično pismo u kome se ponavlja da će, ukoliko Kristina ne bude pevala, Faust biti izveden u prokletoj kući.
Naredne večeri, prkosna Karlota ipak peva. Tokom predstave, Fantom sa plafona baca luster na publiku, usmrtivši nekoliko ljudi. Kristina prolazi kroz tajna vrata iza ogledala u svojoj garderobi i silazi u najdublje podrume Opere. Tamo sreće Fantoma, koji joj se predstavlja kao Erik i izjavljuje joj ljubav. Kristina pada u nesvest, a on je odnosi u podzemni apartman uređen kako bi joj bio udoban. Sutradan ona pronalazi Erikovu poruku u kojoj joj on poručuje da nipošto ne sme da pogleda iza njegove maske. Dok je on obuzet sviranjem orgulja, Kristina mu kroz igru skida masku, otkrivajući njegovo unakaženo lice. Besan, Fantom objavljuje da je ona sada njegova zarobljenica. Ona ga preklinje da joj dozvoli da peva, a on popušta i dopušta joj da poslednji put poseti površinu, pod uslovom da obeća da se više neće viđati sa Raulom.
Nakon što je oslobođena, Kristina se sastaje sa Raulom na godišnjem balu pod maskama, gde se Fantom pojavljuje prerušen u „Crvenu Smrt”. Na krovu Opere, Kristina poverava Raulu šta je sve preživela. Ne znajući da je Fantom u blizini i da sve sluša, Raul se zaklinje da će je odvesti u London odmah nakon njenog sledećeg nastupa. Dok silaze sa krova, prilazi im čovek sa fesom. Svestan da Fantom čeka dole, on vodi Kristinu i Raula ka drugom izlazu.
Sledeće večeri, tokom nastupa, Kristina biva oteta. Raul juri u njenu garderobu gde ponovo sreće čoveka sa fesom. On je zapravo inspektor Ledu, tajni policajac koji prati Erika još od kada je ovaj pobegao sa Đavoljeg ostrva gde je bio zatočen. Nakon što pronađu tajni prolaz u Kristininoj sobi, njih dvojica ulaze u Fantomovo skrovište. Međutim, upadaju u sobu za mučenje koju je on sam projektovao. Filip takođe pronalazi put do katakombi tražeći svog brata, ali ga Erik na kraju udavi.
Fantom izlaže Raula i Ledua izrazito visokoj temperaturi. Potom ih zaključava u prostoriju sa buradima baruta i izaziva poplavu. Kristina moli Erika da spase Raula, obećavajući mu da će zauzvrat učiniti sve što poželi — čak i to da će mu postati žena. To navodi Fantoma da spase Raula i Ledua.
Razularena masa predvođena Simonom Bukeom upada u Erikovo skrovište. Dok se oni približavaju, Fantom pokušava da pobegne sa Kristinom. Raul je spasava, dok Erik, u poslednjem činu izvitoperene teatralnosti, zastrašuje masu pretvarajući se da u stisnutoj šaci drži nekakavo smrtonosno oružje. Međutim, kada otvori dlan, pokazuje da je prazan — pre nego što ga razjarena gomila savlada, ubije i baci u Senu. Raul i Kristina kasnije odlaze na medeni mesec u Virofle.
Uloge
[уреди | уреди извор]| Glumac | Uloga |
|---|---|
| Lon Čejni | Fantom |
| Meri Filbin | Kristina Dae |
| Norman Keri | vikont Raul de Šanji |
| Artur Edmund Kerju | Ledu |
| Gibson Goulend | Simon Buke |
| Snic Edvards | Florin Papijon |
| Virdžinija Pirson | Karlota |
| Bernard Zigel | Žozef Buke |
| Edvard Martindel | grof Filip de Šanji |
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Blake, Michael F. (1998). "The Films of Lon Chaney". Vestal Press Inc. p. 150. ISBN 1-879511-26-6.
- ^ Harrison's Reports film review; September 17, 1925, p. 151.
Spoljašnje veze
[уреди | уреди извор]- Fantom iz opere на веб-сајту IMDb (језик: енглески)
- The Phantom of the Opera на веб-сајту TCM Movie Database (језик: енглески)
- The Phantom of the Opera на веб-сајту Rotten Tomatoes
- rare lobby card Архивирано на веб-сајту Wayback Machine (24. септембар 2015)