Filozofska logika

С Википедије, слободне енциклопедије

Filozofska logika se odnosi na ona područja filozofije u kojima se priznate metode logike tradicionalno koriste za rešavanje ili unapređivanje rasprave o filozofskim problemima.[1] Među njima, Sibil Volfram ističe proučavanje argumenta, značenja i istine,[2] dok Kolin Makgin predstavlja identitet, postojanje, predviđanje, neophodnost i istinu, kao glavne teme svoje knjige o ovoj temi.[3]

Filozofska logika takođe govori o proširenjima i alternativama tradicionalne, „klasične” logike poznatim kao „neklasična” logika. Oni dobivaju više pažnje u tekstovima poput Filozofske logike autora Džona P. Burgesa,[4] Blekvelova pratilja filozofske logike,[5] ili u višetomnom Priručniku filozofske logike,[6] koji su uredili Dov M. Gabej i Franc Guntner.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Dale Jacquette, A Companion to Philosophical Logic, Wiley-Blackwell: 2002.
  2. ^ Wolfram, Sybil (1989). Philosophical Logic: An Introduction. Routledge: 1989. ISBN 0-415-02317-3. 
  3. ^ Preface to Colin McGinn, Logical Properties: Identity, Existence, Predication, Necessity, Truth, Oxford: Oxford University Press, 2000 (ISBN 0-19-926263-2).
  4. ^ John P. Burgess, Philosophical Logic, Princeton University Press: 2009.
  5. ^ Lou Goble (ed.), The Blackwell Guide to Philosophical Logic, Oxford: Blackwell: 2009 (ISBN 0-631-20693-0).
  6. ^ Gabbay, Dov M.; Guenthner, Franz (ур.), Handbook of Philosophical Logic 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]