Furijeova analiza

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Fourier analysis)
Vremenski signal bas gitare (55 Hz).
Furijeova transformacija vremenskog signala bas gitare (55 Hz) otkriva oscilatorne komponente signala i funkcija.

U matematici, Furijeova analiza[1] je proučavanje načina na koji se opšte funkcije mogu predstaviti ili aproksimirati sumama jednostavnijih trigonometrijskih funkcija. Furijeova analiza je izrasla iz proučavanja Furijeovog reda i nazvana je po Žozefu Furijeu, koji je pokazao da predstavljanje funkcije kao sume trigonometrijskih funkcija uveliko pojednostavljuje proučavanje prenosa toplote.

U današnje vreme, predmet Furijeove analize obuhvata širok matematički spektar. U nauci i inženjerstvu, proces dekompozicije funkcije u oscilatorne komponente se često naziva Furijeova analiza, dok je operacija ponovne izgradnje funkcije iz ovih delova poznata kao Furijeova sinteza. Na primer, određivanje koje su komponente frekvencija prisutne u muzičkoj noti uključivalo bi izračunavanje Furijeove transformacije date muzičke note. Zatim se može resintetisati isti zvuk uključivanjem frekventnih komponenti koje su otkrivene u Furijeovoj analizi. U matematici, termin Furijeova analiza često se odnosi na proučavanje obe operacije.

Proces dekompozicije se naziva Furijeova transformacija.[2][3] Njegov izlaz, Furijeov transformat, često dobija specifičniji naziv, koji zavisi od domena i drugih svojstava funkcije koja se transformiše. Štaviše, originalni koncept Furijeove analize je vremenom proširen kako bi se primenio na sve više apstraktnih i opštih situacija, a generalno polje se često naziva harmonijska analiza. Svaka transformacija koja se koristi za analizu (pogledajte spisak Furijeovih transformacija) ima odgovarajuću inverznu transformaciju koja se može koristiti za sintezu.

Aplikacije[уреди | уреди извор]

Furijeova analiza ima mnoge naučne primene – u fizici, parcijalnim diferencijalnim jednačinama, teoriji brojeva, kombinatorici, obradi signala, digitalnoj obradi slika, teoriji verovatnoće, statistici, forenzici, vrednovanju deonica, kriptografiji, numeričkoj analizi, akustici, okeanografiji, sonarima, optici, difrakciji, geometriji, analizi proteinske strukture, i drugim oblastima.

Ova široka primenljivost proizilazi iz mnogih korisnih svojstava transformacije:

U forenzici, laboratorijski infracrveni spektrofotometri koriste analizu Furijeove transformacije za merenje talasnih dužina svetlosti na kojima materijal apsorbuje u infracrvenom spektru. FT metod se koristi za dekodiranje izmerenih signala i zapisivanje podataka o talasnim dužinama. Koristeći kompjuter, ovi Furijeovi proračuni se brzo izvode, tako da za nekoliko sekundi, kompjuterski upravljani FT-IR instrument može da proizvede infracrveni apsorpcioni patern koji je uporediv sa instrumentom sa prizmom.[4]

Furijeova transformacija je isto tako korisna kao kompaktna reprezentacija signala. Na primer, JPEG kompresija koristi varijantu Furijeove transformacije (diskretna kosinusna transformacija) malih kvadratnih delova digitalne slike. Furijeove komponente svakog kvadrata se zaokružuju na nižu aritmetičku preciznost, a slabe komponente se potpuno eliminišu, tako da se preostale komponente mogu skladištiti veoma kompaktno. U rekonstrukciji slike, svaki kvadrat slike se rekonstruiše iz sačuvanih aproksimativnih Furijeovih transformisanih komponenti, koje su inverzno transformišu da bi proizvela aproksimacija originalne slike.[5]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Fourier”. Dictionary.com Unabridged. Random House. 
  2. ^ Khare, Kedar; Butola, Mansi; Rajora, Sunaina (2023). „Chapter 2.3 Fourier Transform as a Limiting Case of Fourier Series”. Fourier Optics and Computational Imaging (2nd изд.). Springer. стр. 13—14. ISBN 978-3-031-18353-9. S2CID 255676773. doi:10.1007/978-3-031-18353-9. 
  3. ^ Bailey, David H.; Swarztrauber, Paul N. (1994), „A fast method for the numerical evaluation of continuous Fourier and Laplace transforms” (PDF), SIAM Journal on Scientific Computing, 15 (5): 1105—1110, Bibcode:1994SJSC...15.1105B, CiteSeerX 10.1.1.127.1534Слободан приступ, doi:10.1137/0915067, Архивирано из оригинала (PDF) 20. 07. 2008. г., Приступљено 2017-11-01 
  4. ^ Saferstein, Richard (2013). Criminalistics: An Introduction to Forensic Science. 
  5. ^ Rabiner, Lawrence R.; Gold, Bernard (1975). Theory and Application of Digital Signal ProcessingНеопходна слободна регистрација. Englewood Cliffs, NJ. ISBN 9780139141010. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • de Groot, Sybren R.; Mazur, Peter (1984), Non-Equilibrium Thermodynamics (2nd изд.), New York: Dover .
  • Erdélyi, Arthur, ур. (1954), Tables of Integral Transforms, 1, McGraw-Hill .
  • Grafakos, Loukas (2004), Classical and Modern Fourier Analysis, Prentice-Hall, ISBN 978-0-13-035399-3 .
  • Hewitt, Edwin; Ross, Kenneth A. (1970), Abstract harmonic analysis, Die Grundlehren der mathematischen Wissenschaften, Band 152, II: Structure and analysis for compact groups. Analysis on locally compact Abelian groups, Springer, MR 0262773 .
  • Kirillov, Alexandre; Gvishiani, Alexei D. (1982) [1979], Theorems and Problems in Functional Analysis, Springer  (translated from Russian).
  • Press, William H.; Flannery, Brian P.; Teukolsky, Saul A.; Vetterling, William T. (1992), Numerical Recipes in C: The Art of Scientific Computing, Second Edition (2nd изд.), Cambridge University Press .
  • Rudin, Walter (1987), Real and Complex Analysis (3rd изд.), Singapore: McGraw Hill, ISBN 978-0-07-100276-9 .
  • Simonen, P.; Olkkonen, H. (1985), „Fast method for computing the Fourier integral transform via Simpson's numerical integration”, Journal of Biomedical Engineering, 7 (4): 337—340, PMID 4057997, doi:10.1016/0141-5425(85)90067-6 .

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]