Fundamentalna grupa

С Википедије, слободне енциклопедије

U matematičkom polju algebarske topologije, fundamentalna grupa topološkog prostora je grupa klasa ekvivalencije pod homotopijom petlji sadržanih u prostoru.[1][2] Ona beleži podatke o osnovnom obliku ili rupama topološkog prostora. Fundamentalna grupa je prva i najjednostavnija homotopska grupa. Ona je homotopski invarijantna. Topološki prostori koji su homotopski ekvivalentni (ili u jačem slučaju homeomorfni) imaju izomorfne fundamentalne grupe.

Abelianizacija fundamentalne grupe se može identifikovati sa prvom homolognom grupom prostora. Kada je topološki prostor homeomorfan do simplicijalnog kompleksa, njegova fundamentalna grupa može se eksplicitno opisati u smislu generatora i relacija.[3][4]

Anri Poenkare je definisao fundamentalnu grupu 1895. godine u svojoj publikaciji „Analiza situsa”.[5] Koncept se pojavio u teoriji Rimanovih površina, u delu Bernharda Rimana, Poenkara i Feliksa Klajna. Opisana su monodromska svojstva kompleksno vrednosnih funkcija, kao i potpuna topološka klasifikacija zatvorenih površina.

Intuicija[уреди | уреди извор]

Može se započeti sa prostorom (na primer, površinom) i nekom tačkom u njemu, i svim petljama koje počinju i završavaju u toj tački - stazama koje počinju u toj tački, lutaju okolo i na kraju se vraćaju u početnu tačku. Dve petlje se mogu kombinovati na očigledan način: može se putovati duž prve petlje, a zatim duž druge. Dve petlje smatraju se ekvivalentnim, ako se jedna može deformisati u drugu bez raskidanja. Skup svih takvih petlji sa ovom metodom kombinovanja i stoga ekvivalencijom između njih je fundamentalna grupa za taj dati prostor.

Definicija[уреди | уреди извор]

Ilustracija dvostrukog torusa.[6][7]

U ovom članku X je topološki prostor. Tipičan primer je površina poput one koja je prikazana desno. Štaviše, je tačka u X koja se zove osnovna tačka. (Kao što je objašnjeno u daljem tekstu, njena uloga je uglavnom pomoćna.) Ideja definicije homotope grupe je da se odredi koliko (široko gledano) krive na X mogu biti deformisane jedna u drugu. Precizna definicija zavisi od pojma homotopije petlji, koji je objašnjen ispod.

Homotopija petlji[уреди | уреди извор]

Za dati topološki prostor X, petlja bazirana u se definiše da je kontinuirana funkcija (takođe poznata kao kontinuirana mapa[8])

takva da su početna tačka i završna tačka obe jednake sa

Homotopija petlji

Homotopija je kontinuirana interpolacija između dve petlje. Preciznije, homotopija između dve petlje (bazirane u istoj tački ) je kontinuirana mapa

tako da je

za svako to jest, početna tačka homotopije je za svako t (što se često smatra vremenskim parametrom).
za svako to jest, slično krajnja tačka ostaje u za svako t.
za svako

Ako postoji takva homotopija h, i se smatraju homotopnim. Odnos „ je homotopan sa ” je relacija ekvivalencije, tako da se skup klasa ekvivalencije može smatrati:

To se naziva fundamentalnom grupom topološkog prostora X i baznom tačkom Svrha razmatranja klasa ekvivalencije petlji do homotopije, za razliku od skupa svih petlji (tzv. prostora petlji od X) je da ovaj kasniji, iako je koristan za razne svrhe, prilično je veliki i glomazan objekat. Suprotno tome, gornji kvocijent ima u mnogim slučajevima upravljivu i izračunljivu veličinu.

Struktura grupe[уреди | уреди извор]

Sabiranje petlji

Prema gornjoj definiciji, je samo skup. On postaje grupa (i stoga zaslužuje naziv fundamentalna grupa) koristeći spajanje petlji. Preciznije, za date dve petlje njihov proizvod je definisan kao petlja

Stoga petlja prvo sledi petlju sa „dvostrukom brzinom”, a zatim sledi sa „dvostrukom brzinom”.

Proizvod dve homotopne klase petlji i je definisan kao Može se pokazati da ovaj proizvod ne zavisi od izbora predstavnika i stoga daje dobro definisanu operaciju na setu Ova operacija pretvara u grupu. Njen neutralni element je konstantna petlja, koja ostaje u za svo vreme t. Inverzna petlja (homotop klase) je ista petlja, ali se prelazi u suprotnom smeru. Formalno,

Za tri bazične petlje proizvod

je spajanje tih petlji, prelazeći zatim sa četvorostrukom brzinom, i zatim sa dvostrukom brzinom. U poređenju s tim,

prelazi iste putanje (u istom redosledu), ali sa dvostrukom brzinom, i sa četvorostrukom brzinom. Stoga, zbog različitih brzina, dve staze nisu identične. Aksiom asocijativnosti

konsekventno presudno zavisi od činjenice da se staze razmatraju do homotopije. Oba gornja kompozita su homotopna, na primer, petlja koja prelazi sve tri petlje sa trostrukom brzinom. Skup baziran na petljama do homotopije, podržan gore navedenom operacijom pretvara u grupu.

Zavisnost od bazne tačke[уреди | уреди извор]

Fundamentalna grupa generalno zavisi od izbora bazne tačke, međutim može se pokazati da, sve do izomorfizama (zapravo, čak i do unutrašnjeg izomorfizma), ovaj izbor ne pravi razliku dokle god je prostor X povezan sa putanjom. Stoga za prostore povezane sa stazama mnogi autori pišu: umesto

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Fulton, William (1995), Algebraic Topology: A First CourseНеопходна слободна регистрација, Springer, ISBN 9780387943275 
  2. ^ Hatcher, Allen (2002), Algebraic Topology, Cambridge University Press, ISBN 0-521-79540-0 
  3. ^ Coxeter, H. S. M.; Moser, W. O. J. (1980). Generators and Relations for Discrete Groups. New York: Springer-Verlag. ISBN 978-0-387-09212-6. 
  4. ^ Johnson, D. L. (1997). Presentations of Groups (2nd изд.). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-58542-2. 
  5. ^ Poincaré, Henri (1895). „Analysis situs”. Journal de l'École Polytechnique. (2) (на језику: French). 1: 1—123.  Translated in Poincaré, Henri (2009). „Analysis situs” (PDF). Papers on Topology: Analysis Situs and Its Five Supplements. Translated by John Stillwell. стр. 18—99. 
  6. ^ Weisstein, Eric W. „Double Torus”. MathWorld. 
  7. ^ Bolza, Oskar (1887), „On Binary Sextics with Linear Transformations into Themselves”, American Journal of Mathematics, 10 (1): 47—70, JSTOR 2369402, doi:10.2307/2369402 
  8. ^ Harper, J.F. (2016), „Defining continuity of real functions of real variables”, BSHM Bulletin: Journal of the British Society for the History of Mathematics: 1—16, doi:10.1080/17498430.2015.1116053 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]