Gvožđe(II) hlorid
Изглед
![]() | |
![]() | |
Nazivi | |
---|---|
IUPAC nazivs
Gvožđe(II) hlorid
Gvožđe dihlorid | |
Drugi nazivi
Fero hlorid
| |
Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
ChEBI | |
ChemSpider | |
ECHA InfoCard | 100.028.949 |
RTECS | NO5400000 |
UNII | |
| |
Svojstva | |
FeCl2 | |
Molarna masa | 126,751 g/mol (anhidrat) 198,8102 g/mol (tetrahidrat) |
Agregatno stanje | žuto mrka čvrsta materija (anhidrat) bledo zelena čvrsta materija (di-tetrahidrat) |
Gustina | 3,16 g/cm3 (anhidrat) 2.30 g/cm3 (dihidrat) 1.39 g/cm3 (tetrahidrat) |
Tačka topljenja | 677 °C (anhidrat) 120 °C (dihidrat) 105 °C (tetrahidrat)[3] |
Tačka ključanja | 1023 °C (anhidrat) |
64.4 g/100 mL (10°C), 68.5 g/100mL (20°C), 105.7 g/100 mL (100°C) | |
Rastvorljivost u THF | rastvoran |
Struktura | |
Kristalna rešetka/struktura | Monoklinična |
Geometrija molekula | oktaedralna na Fe |
Opasnosti | |
NFPA 704 | |
Srodna jedinjenja | |
Drugi anjoni
|
Gvožđe(II) fluorid Gvožđe(II) bromid Gvožđe(II) jodid |
Drugi katjoni
|
Kobalt(II) hlorid Mangan(II) hlorid Bakar(II) hlorid |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
![]() ![]() ![]() | |
Reference infokutije | |
Gvožđe(II) hlorid (fero hlorid) je hemijsko jedinjenje sa formulom FeCl2. To je paramagnetična čvrsta materija sa visokom tačkom topljenja. FeCl2 se kristališe iz vode kao zelenkasti tetrahidrat. To je oblik koji se najčešće sreće u laboratoriji. Postoji i dihidrat, koji je takođe rastvoran u vodi. Vodeni rastvor FeCl2 je žut.
Proizvodnja
[уреди | уреди извор]Hidratisane forme fero hlorida se dobijaju tretmanom otpada proizvodnje čelika hlorovodoničnom kiselinom. Takvi rastvori se nazivaju "potrošenom kiselinom," posebno kad hlorovodonična kiselina nije kompletno konzumirana:
Potrošena kiselina se mora tretirati pre nogo što se odbaci. Gvožđe(II) hlorid je javlja kao sporedni produkt i pri proizvodnji titanijuma, pošto neke rude titanijuma sadrže gvožđe.[4]
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Pradyot Patnaik. Handbook of Inorganic Chemicals. McGraw-Hill, 2002, ISBN 0070494398
- ^ Egon Wildermuth, Hans Stark, Gabriele Friedrich, Franz Ludwig Ebenhöch, Brigitte Kühborth, Jack Silver, Rafael Rituper “Iron Compounds” in Ullmann’s Encyclopedia of Industrial Chemistry Wiley-VCH, Wienheim, 2005.