Пређи на садржај

Helena Međeši

С Википедије, слободне енциклопедије

Helena Međeši (Ruski Krstur,1948), lingvistkinja, lektorka i prevoditeljka. Koautorka je kapitalnih izdanja na rusinskom jeziku, poput Srpsko-rusinskоg rečnikа, i Rusinsko-srpskоg rečnikа, kao i drugih rečnika koji doprinose razvoju rusinskog jezika, i rusinistici.

Dobitnica je nagrade sv. Ćirila i Metodija za razvoj rusinskog jezika koju dodelјuje Međunarodni kongres rusinskog jezika – Karpato-rusinski naučni centar u Nјujorku.[1]

Obrazovanje i karijera

[уреди | уреди извор]

Helena Međeši je rođena u Ruskom Krsturu, gde je završila osnovnu školu na rusinskom jeziku. U Somboru, u Srednjoj učiteljskoj školi nastavlja svoje obrazovanje, a potom u Novom Sadu upisuje grupu za južnoslovenske jezike na Filozofskom fakultetu.

Postdiplomske studije je završila u Beogradu, odbranivši temu „Rusinsko-srpski bilingvizam i problem interferencije“  na Filološkom fakultetu.

Radni vek je provela kao lektorka i prevoditelјka za rusinski i srpski jezik u Službi za prevodilačke poslove pri Pokrajinskom sekretarijatu za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine/nacionalne zajednice u Novom Sadu.[2]

Od jula 1998. do oktobra 2000. godine bila glavna i odgovorna urednica javnog glasila na rusinskom jeziku „Ruske slovo“.[3]

Prevodilaštvo i naučni rad

[уреди | уреди извор]

Prevodilački, i naučno-istraživači rad Helene Međeši ticao se oblasti obrazovanja, i unapređenja rusinskog jezka.[4] Sa Zavodom za udžbenike iz Beograda (Odeljenje u Novom Sadu) prevodila je i uređivala udžbenike za osnovnu i srednju školu.

Prevodilaštvom se bavila i u saradnji sa Novinskom izdavačkom kućom „Ruske slovo“, Filozofskim fakultetom u Novom Sadu, Društvom za rusinski jezik, književnost i kulturu, Udruženjem naučnih i stručnih prevodilaca Srbije  ‒ Prevodilačkim centrom iz Beograda, Udruženjem prevodilaca i tumača Vojvodine, Društvom za primenjenu lingvistiku Srbije, Pedagoškim zavodom Vojvodine, i Zavodom za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja iz Beograda.[1]

Helena Međeši se, kao lingvistkinja, zalagala za jasan jezik, koji je razumljiv svakom čoveku, za upotrebu tuđica koje ne zamagljuju izgovoreno/napisano, i smatrala je da je „šabloniziran jezik“, odnosno „korov konferencijskog jezika“ ono što otuđuje ljude, i da takav jezik teži da „prikriva stvarnost, posebno kad ta stvarnost nije sjajna…“[5]

Baveći se različitim aspektima rusinskog jezika, Helena Međeši je objavila preko 80 članaka u časopisima Tvorčosc/Studia Ruthenica, Švetlosc, Rusnak, Prevodilac, Sveske, Radovi, Biltenima Zavoda za javnu upravu, Ruskim/narodnim kalendarima, Zbornicima Društva za primenjenu lingvistiku Srbije.

Učestvovala je na jezičkim kongresima, okruglim stolovima i naučnim raspravama jednako u zemlјi, kao i inostranstvu.

  • Srpsko-rusinski rečnik I-II, , Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd, 1997 (koautorka)
  • Rečnik rusinskog narodnog jezika I-II, NIU „Ruske slovo“, Novi Sad, 2017 (koautorka )
  • Rečnik medicinske terminologije, Društvo za rusinski jezik, literaturu i kulturu, Novi Sad, 2006 (koautorka)

Rasprave iz oblasti lingvistke (izbor)

[уреди | уреди извор]
  • „Язик наш насущни“ (Jezik naš nasušni), Društvo za rusinski jezik, literaturu i kulturu, Novi Sad, 2008
  • „З червеним подцагнуте“ (Crvenim podvučeno), Društvo za rusinski jezik, literaturu i kulturu, Novi Sad, 2012
  • „З червеним прецагнуте“ (Crvenim prevučeno), Društvo za rusinski jezik, literaturu i kulturu, Novi Sad, 2013
  • З червеним виправене (Crvenim ispravljeno) Društvo za rusinski jezik, literaturu i kulturu, Novi Sad, 2014
  • З червеним дописане (Crvenim dopisano), Društvo za rusinski jezik, literaturu i kulturu, Novi Sad, 2017
  1. ^ а б vertikale, NAR-admin Rusinske. „Mr Helena MEĐEŠI – NAR” (на језику: српски). Приступљено 2025-08-19. 
  2. ^ „Pedagoski zavod Vojvodine”. www.pzv.org.rs. Приступљено 2025-08-19. 
  3. ^ Фейса, С. (2024-06-05). „Чуваме тото цо зме и дзе припадаме (7) | Руске слово” (на језику: српски). Приступљено 2025-08-19. 
  4. ^ Fejsa, Mihajlo (2024-12-10). „Нови тенденциї у розвою сучасней линґвистики у Сербиї”. Rocznik Ruskiej Bursy (на језику: пољски). 20: 161—187. ISSN 1896-222X. doi:10.12797/RRB.20.2024.20.09. 
  5. ^ Međeši, Helena. „Jezik samoupravnih opštih akata” (PDF). Tvorčosc. VIII (8): 24—31. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]

·        Srpsko-rusinski rečnik I

·        Srpsko.rusinski rečnik II