Integrin

С Википедије, слободне енциклопедије
Citoplazmatični region integrina alfa
Struktura pratećeg proteina PAPD.[1]
Identifikatori
SimbolIntegrin_alpha
PfamPF00357
InterProIPR000413
PROSITEPDOC00215
SCOP1dpk
SUPERFAMILY1dpk
Integrin alfa
Struktura ekstracelularnog segmenta integrina alfa Vbeta3.[2]
Identifikatori
SimbolIntegrin_alpha2
PfamPF08441
Pfam klanCL0159
InterProIPR013649
SCOP1jv2
SUPERFAMILY1jv2
Integrin, beta lanac
Identifikatori
SimbolIntegrin_beta
PfamPF00362
InterProIPR002369
SMARTSM00187
PROSITEPDOC00216
SCOP1jv2
SUPERFAMILY1jv2

Integrini su receptori koji posreduju vezivanje ćelije i tkiva koje je okružuju, sa bilo drugim ćelijama ili Ekstracelularnim matriksom (ECM). Oni imaju važnu ulogu u ćelijskoj komunikaciji. Oni učestvuju u definisanju ćelijskog oblika i mobilnosti, kao i u regulaciji ćelijskog ciklusa.

Tipično, receptori informišu ćeliju o molekulima u njenom okruženju, i ćelija proizvodi odgovor. Integrini učestvuju u ovom modu prenosa signala, ali oni isto tako dejstvuju u suprotnom pravcu. Oni prenose informacije sa ECM do ćelije, ali i daju indikaciju njenom okruženju o statusu ćelije, omogućavajući brz i fleksibilan odgovor na promene sredine, na primer da bi se omogućila koagulacija krvi trombocitima.

Postoj znatan broj tipova integrina, i mnoge ćelije imaju više tipova na njihovoj površini. Integrini su od vitalne važnosti za sve životinje, od sunđera do sisara. Integrini su ekstenzivno izučavani kod ljudi.

Integrini dejstvuju zajedno sa drugim proteinima, kao što su kadherini, ćelijski adhezivni molekuli i selektini, u posredovanju ćelija-ćelija i ćelija-matriks interakcija i komunikacije. Integrini vezuju ćelijsku površinu i ECM komponente kao što su fibronektin, vitronektin, kolagen, i laminin.

Struktura[уреди | уреди извор]

Integrini su heterodimeri koji sadrže dva distinktna lanca, α (alfa) i β (beta) podjedinice. Kod sisara, osamnaest α i osam β podjedinica je bilo karakterisano, dok genom drozofile kodira samo pet α i dve β podjedinice, i Caenorhabditis nematodi poseduju gene za dve α podjedinice i jednu β.[3] Svaka od α i β podjedinica sadrži dva zasebna repa, svaki od kojih penetrira ćelijsku membranu i poseduje mali citoplazmatični domen.[4]

alfa (sisari)
gen protein sinonimi
ITGA1 CD49a VLA1
ITGA2 CD49b VLA2
ITGA3 CD49c VLA3
ITGA4 CD49d VLA4
ITGA5 CD49e VLA5
ITGA6 CD49f VLA6
ITGA7 ITGA7 FLJ25220
ITGA8 ITGA8
ITGA9 ITGA9 RLC
ITGA10 ITGA10 PRO827
ITGA11 ITGA11 HsT18964
ITGAD CD11D FLJ39841
ITGAE CD103 HUMINAE
ITGAL CD11a LFA1A
ITGAM CD11b MAC-1
ITGAV CD51 VNRA, MSK8
ITGA2B CD41 GPIIb
ITGAX CD11c
beta (sisari)
gen protein sinonimi
ITGB1 CD29 FNRB, MSK12, MDF2
ITGB2 CD18 LFA-1, MAC-1, MFI7
ITGB3 CD61 GP3A, GPIIIa
ITGB4 CD104
ITGB5 ITGB5 FLJ26658
ITGB6 ITGB6
ITGB7 ITGB7
ITGB8 ITGB8

Literatura[уреди | уреди извор]

  1. ^ Sauer FG, Fütterer K, Pinkner JS, Dodson KW, Hultgren SJ, Waksman G (1999). „Structural basis of chaperone function and pilus biogenesis”. Science. 285 (5430): 1058—61. PMID 10446050. doi:10.1126/science.285.5430.1058. 
  2. ^ Xiong JP; Stehle T; Diefenbach B; et al. (2001). „Crystal structure of the extracellular segment of integrin alpha Vbeta3”. Science. 294 (5541): 339—45. PMC 2885948Слободан приступ. PMID 11546839. doi:10.1126/science.1064535. 
  3. ^ Humphries M.J. (2000). „Integrin structure”. Biochem. Soc. Trans. 28 (4): 311—339. PMID 10961914. doi:10.1042/0300-5127:0280311. 
  4. ^ Nermut MV, Green NM, Eason P, Yamada SS, Yamada KM (1988). „Electron microscopy and structural model of human fibronectin receptor”. EMBO J. 7 (13): 4093—9. PMC 455118Слободан приступ. PMID 2977331. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Медији везани за чланак Integrins на Викимедијиној остави